Čari Afrike u srcu

Harare se često naziva vrtom Zimbabvea, ili “sunčanim gradom zbog svojih obilnih parkova i sadržaja na otvorenom.

Ta afrička zemlja, koja je nekad bila jedna država sa Zambijom, poznata je po divljini, prirodi, kulturi, legendama i pričama o mitskim bićima u koje prosto morate povjerovati.

Zimbabve je nepravedno potcijenjen kao destinacija za putovanja. Gostoljubiva nacija nudi mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Njegov izvanredan prirodni pejzaž može se pohvaliti obiljem čuda, među kojima su Viktorijini vodopadi koji su širom svijeta poznati po ljepoti koja oduzima dah.

Zimbabve nije izuzetan samo zbog svojih veličanstvenih vodopada - tu su takođe nacionalni parkovi sa raznovrsnim i rijetkim divljim životinjama, poput pangolina, kao i zadivljujući pejzaži koji čekaju da budu istraženi. Štaviše, za one koji su željni istorije i kulture, Zimbabve nudi priliku da posjete srednjovekovne razrušene gradove, koji pružaju fascinantan uvid u bogatu prošlost zemlje.

Zimbabve ne izlazi na more, graniči se sa Zambijom, Mozambikom, Južnom Afrikom i Bocvanom.

Više od 16 jezika koegzistiraju u zemlji. Poljoprivreda i rudarstvo su osnova njene privrede. Zemlja je posljednja afrička država koja je stekla nezavisnost - 1980. godine.

Iako je najveći izvoznik zlata, platine, bakra i duvana i polaže pravo na Viktorijine vodopade, koje su značajan izvor prihoda, zbog turizma, Zimbabve ima prosječan godišnji prihod od 1.710 dolara i jedna je od zemalja sa nižim srednjim prihodima. Prosječne plata niskokvalifikovanih radnike u Zimbabveu je 231 dolar mjesečno.

Zastava Zimbabvea svojim bojama i obelježjima identifikuje zemlju po poljoprivredi, rudnom bogatstvu (zelena boja), krvi prolivenoj tokom oslobodilačkog rata (crvena boja), dok crna boja predstavlja crnu zemlju. Trougao unutar zastave predstavlja mir koji zaista odlikuje ovaj posebno miran i ljubazan narod.

Tokom avgusta i septembra ulice Hararea su prekrivene ljubičastim cvjetovima, koji padaju sa velelepnih drveća - džakarandi. Kada šetate, osjećaj je poseban, jer imate utisak da je neko ispred vas prosuo svijetlo-ljubičasti tepih.

Pored toga što svaki posjetilac nahrani čulo vida prirodnom ljepotom i bogatom istorijom, Zimbabve ne zapostavlja ni ostala čula.

Ravnoteža između britanske i afričke kulture karakteriše kuhinju ove zemlje. Biftek je jedan od najvećih specijaliteta, a mi smo ga probali u jednom od najposjećenijih restorana u Harareu “Belgrado”, čiji je vlasnik Beograđanin sa Vračara.

Jedno od sedam svjetskih čuda

Duša grada leži u nasmijanim ljudima koji su puni života.

Prodavci koji okupiraju svaki ćošak i sa kojima se cjenkate za svaki dolar dio su svakodnevnog kolorita glavnog grada.

Jarko afričko sunce priča priče svima koji žele da slušaju, a šetnja kroz istoriju ulicama nazvanim po vođama koji su utrli put - Džosaja Tongogara, Nelson Mandela, Džulius Njerere, dodaje mističnosti ovoj zemlji.

Jedno od sedam svjetskih čuda prirode su Viktorijini vodopadi, a jezero Kariba je najveće vještačko jezero na svijetu.

Viktorijini vodopadi - najveća zavjesa padajuće vode sa 500 miliona litara u sekundi, nalaze se na rijeci Zambezi, između Zimbabvea i Zambije, i spadaju u najljepše vodopade na svijetu. Široki su voše od 1,5 kilometara, a maksimalan pad je 108 metara.

Dejvid Livingston, škotski istraživač, se toliko oduševio kada je ugledao vodopade davne 1855. godine, da je uzviknuo: “U čast kraljice Viktorije”, i tako su ovi vodopadi dobili svoje ime, iako je lokalno ime Dim koji grmi (Mosi-oa-Tunya).

Vikorijine vodopade vidjeli smo sa strane Zambije. Na vrhu vodopada je prirodan prelivajući bazen - Đavolji bazen. Ovaj prirodni bazen je savršen za one koji traže uzbuđenje, jer imate mogućnost da zaplivate u rijeci i dođete do same ivice vodopada. Kad se nagnete preko padajuće maglovite vodene zavjese i pogledate dolje u zastrašujući pad, vidjećete nevjerovatan prizor divlje prirode i duge koja se utapa u rijeku. Osjećaj adrenalina vrijedi svih 170 dolara koliko i košta obilazak ove turističke atrakcije.

Legenda i žrtva

Sujevjerje i folklor su značajan deo afričke kulture i Zimbabveanaca.

Priče o drevnim bogovima i anđelima čuvarima živo su ispričane u regionu Zambezi. Ovde se šapću priče o velikoj zmiji-ribi za koju se kaže da ima torzo zmije, a glavu ribe. Dok stranci kažu da je ovo stvorenje rođeno iz mašte lokalnog stanovništva, ljudi iz plemena Tonga ukazuju na mnogo “znakova” koji opravdavaju njegovo postojanje.

Čuli smo bezbroj priča, legendi, bajki o bogovima, plemenima, ali nas je priča o bogu Njami Njami koji živi u veštačkom jezeru Kariba potpuno obuzela.

Njami Njami, inače poznat kao Bog rijeke Zambezi ili Zmijski duh Zambezi, jedan je od najvažnijih bogova naroda Tonga koji živi duž rijeke. Veruje se da Njami Njami štiti narod Tonga i daje im hranu u teškim i sušnim vremenima. Bog rijeke se obično prikazuje kao muškarac, širine tri metara i dužine koju nikad niko nije mogao da izmjeri. Vjeruje se da ovo mitsko biće posjeduje natprirodne moći koje obezbjeđuju zalihe hrane i vode plemenu Tonga. Legenda kaže da bi se Njami Njami (što bukvalno znači meso) pokazao tokom sušne sezone i dozvolio da se meso odsječe sa njegovog tijela kako bi lokalno stanovništvo imalo hrane da preživi.

Očevici sa oduševljenjem pričaju kako voda jezera postane crvena kada ovo veličanstveno i snažno biće zapliva. Pleme vjeruje da je on izgubljena duša koja traga za svojom suprugom koja je izgradnjom brane koja napaja strujom Zambiju i Zimbabve odvojena od njega.

Pedesetih godina narod Tonga živeo je na obalama jezera Kariba. Vjerovali su da njihov bog Njami Njam živi sa svojom voljenom suprugom u jezeru i da ih čuva.

Poglavica Sampakaruma ga je navodno vidio u dva navrata prije mnogo godina, ali rječni bog se krio otkako su bijeli ljudi stigli u zemlju. Prema afričkoj mitologiji, živio je ispod velike stijene blizu današnjeg zida brane Kariba.

Narod mu se zaklinjao na vjernost izvodeći svečane igre.

Godine 1956. započet je projekat brane i postavljene su prve cigle. Izgradnja zida brane je dobro napredovala, ali pošto je ovaj ljubavni par odvojen zidom brane, Njami Njami se naljutio na graditelje, koji ne samo da su uznemirili njegovu rezidenciju, već su ga i odvojili od njegove žene. Svojim ogromnim repom počeo je da udara branu, nivo vode u jezeru je već bio u porastu, brana je napukla i katastrofa se dogodila 1957. Region Zambezi je bio svjedok poplave u kojoj je veliki broj graditelja tragično nastradao. Neki od ubijenih bili su strani graditelji brane, čija su tijela misteriozno nestala.

Starješine su objasnile da je Njami Njami izazvao katastrofu i ako graditelji žele da umire boga rijeke, morali bi da podnesu žrtvu. U početku se većina graditelja i projektnih menadžera smijala savjetima, ali su morali da se saglase zbog sve češćih dolazaka rođaka poginulih, koji su očekivali da sahrane svoje najmilije.

Bijelo tele, kako nalaže tradicija, je prinijeto bogu Njami Njami, a kad su stranci sljedećeg jutra došli na obalu rijeke, bili su potpuno zapanjeni, tele je navodno nestalo, a tijela nestalih su bila poređana na obali.

Ti događaji su obavijeni velom misterije do danas, sa mnogim oprečnim objašnjenjima zašto i kako su se stvari odvijale.

Tokom sljedeće kišne sezone, bile su još gore poplave. Narod Tonga, kao što se i očekivalo, vjerovao je da je Njami Njami ponovo udario. Ovog puta, poplave su odnijele 11 italijanskih građevinara...

Narcis Nhemachena, koji je bio jedan od građevinskih radnika prisutnih tokom izgradnje zida brane, rekao je da je bilo potrebno pet godina da se brana izgradi jer nisu sprovedeni odgovarajući rituali da se traži dozvola od Njami Njamia. Krave su žrtvovane i džakovi novca su bačeni u rijeku da bi se umilostivio Njami Njami. On je navodno izazvao neke poplave i gubitke života, ali je konačno dozvolio da se zid brane završi. Duhovnim obredima i prinošenjem žrtava, starješine Tonga uspjele su da odobrovolje i ubede Njami Njamia da dozvoli da se Zambezi brana završi.

Iako ova mitska priča ima srećan kraj, ipak neki pripadnici plemena Tonga vjeruju da je Njami Njami svake godine sve ljući jer pati za svojom drugom polovinom i da je samo pitanje vremena kada će ponovo upotrijebiti svoju razornu moć kako bi se ponovo spojio sa svojom ljubavlju.

Šetnja s lavovima

Pored Viktorijinih vodopada, jezera Kariba i mitskih priča, postoji još mnogo turističkih atrakcija. Pećine Činhoji koje se nalaze u rekreativnom parku Zimbabvea sastavljene su od krečnjaka i dolomita, a spuštanje do glavne pećine sa bazenom kobaltno plave vode je veoma impresivno. Pećinski sistem Činhoji se smatra “umirućim”, u geološkim vremenskim rasponima, jer se polako urušava. Ulaz za ovu atrakciju je samo 10 dolara.

Nacionalni park Hvange je najveći nacionalni park Zimbabvea sa oko 1,4 miliona hektara, odnosno 3,4 miliona hektara pješčanog zemljišta, travnjaka, bagremovih šuma i šuma od tikovine. Poznat je po jednoj od najgušćih koncentracija divljih životinja u Africi, posebno slonova i bizona. Posmatranje divljih životinja je moguće tokom cijele godine.

Park je i dalje jedno od najboljih mjesta u Africi za gledanje lavova. Procjenjuje se da između 500 i 700 lavova luta ekosistemom Hvange. Ulaz je 30 dolara po osobi dnevno, što je simbolično za ovakav doživljaj.

Ukoliko želite da učestvujete u intimnom iskustvu sa kraljevima džungle lavom ili nevjerovatnim mačkama, ugroženim afričkim gepardom, morate da platite150 dolara po osobi. Ova aktivnost uključuje interakciju i šetnju rame uz rame sa lavovima i gepardima u Africi u netaknutoj sredini prepunoj prirodnih ljepota. Prvi sustret sa lavovima je bio zastrašujući, ali smo se brzo opustili i šetali sa njima povremeno ih držeći za rep.

Utočište za divlje životinje “Wild is the Life” je otvoreno 1998. godine kada je Roki Dankverts uvidio potrebu da bi napuštenim i povrijeđenim životinjama mogla da se pruži druga šansa za život. Ovo je jedini objekat te vrste u Zimbabveu.

Ukoliko želite da dođete u susret sa životinjama i plaćanjem karte od 100 dolara pomognete ovim napuštenim mališanima, obavezno posjetite ovo nevjerovatno utočište. Vodiči će vam ispričati zanimljive priče o svakoj životinji u ovom parku. Imali smo priliku da vidimo rijetke pangoline, hranili žirafe i gledali kako hrane bebe slonova na flašicu, zatim su nas odveli na čaj i kolače u takozvanoj “štali” čiji enterijer u afričko-engleskom stilu je impresivan.

Zalazak sunca je donio nove čarolije. Večera uz vino, gdje su nam žirafe svojom gracioznošću zaokružile ovaj doživljaj.

Afrika je jedinstveno iskustvo i zauvijek promijeni nešto u vama, bez obzira na to da li vjerujete u mitska bića ili samo želite da na jedinstven način doživite ovaj čarobni kontinent.

( Alisa Dogramadzieva )