Šehanović za Vijesti: Skulptura postaje mjesto susreta između čovjeka i prirode

U eri brzih tehnoloških promjena i globalnih izazova, često smo zaronjeni u svijet virtuelne stvarnosti, gdje se gube autentične veze s prirodom i ljudskom esencijom, kaže u razgovoru za Vijesti vajar Emir Šehanović koji svojim radom izaziva posmatrače da se zaustave i razmisle o svojim dubljim odnosima s okolinom i vlastitom unutrašnjom prirodom.

Šehanović je nedavno uvršten u 100 skulptora sjutrašnjice (100 Sculptors of Tomorrow), publikaciju koju su objavili “Thames and Hudson”, a prvi je umjetnik na rezidencijalnom boravku koji Muzej savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) sprovodi u sklopu projekta “U parku”, a koji realizuje Eksperimentalno odjeljenje MSUCG.

Tokom boravka u Podgorici, Šehanović je stvorio umjetničko djelo koje je od juče dostupno javnosti u parku ispred Dvorca Petrovića na Kruševcu, a koje predstavlja, kaže autor, sintezu prirodnih i industrijskih elemenata. Pored rada na objektu u prostoru, Šehanović je tokom boravka održao i masterclass sa studentima Odsjeka vajarstvo Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja, a studenti su imali priliku da direktno učestvuju u produkciji rada.

Iz MSUCG podsjećaju da je Šehanović poznat po svojoj heterogenoj umjetničkoj praksi koja gravitira oko eksperimenta sa savremenim tehnološkim dostignućima i zamućenom ivicom između stvarnog i virtuelnog svijeta...

“Većina njegovih radova predstavlja post-humane mutirajuće forme zamišljenih ishoda galopirajućih procesa tehnoloških inovacija, ekoloških katastrofa i rastakanja objektivne realnosti kroz post-medijska strastanja slika. U vrlo kompleksnom i širokom umjetničkom postupku, od klasničkog skulptorskog pristupa do majstorske manipulacije kompjuterskom slikom, on kreira svijet hibridnih pejzaža, tijela i vrsta, projektujući naučnofantastične vizije budućnosti koja duboko uznemirava”, navode iz Muzeja, a Šehanović za Vijesti govori više o svom stvaralaštvu.

Prvi ste umjetnik na rezidencijalnom boravku u okviru programa “U parku” koji sprovodi MSUCG. Kako je to uticalo na Vas i Vaše stvaralaštvo, a s obzirom da kao svjedočanstvo tome ostaje i skulptura u parku, imate li neka očekivanja?

Biti prvi umjetnik na rezidenciji je ne samo velika čast, već i izuzetno inspirativno i odgovorno iskustvo. To je ujedno i prilika da istražim i reagujem na jedinstveno okruženje što je značajno uticalo na moj rad i omogućilo mi da razvijem novu ideju i koncept.

Predstavljanje skulpture u parku u Podgorici ujedno je i kraj, ali i kruna mog rezidencijalnog boravka. Kako je rezidencija uključivala i rad sa studentima, moja očekivanja nisu samo da predstavim svoj rad, već prije svega da podstaknem i inspirišem mlade umjetnike da istraže svoje kreativne potencijale i pronađu svoj jedinstveni umjetnički glas. Smatram da je edukacija i mentorstvo ključno za razvoj umjetničke scene i da je važno pružiti podršku i motivaciju mladim talentima da nastave svoj put.

Skulptura ili objekat u javnom prostoru nastao je kao reakcija na prostor parka ispred Dvorca Petrovića u Podgorici. Kako se iskristalisao sami rad i šta predstavljate?

Svaki prostor ima svoju jedinstvenu energiju i karakter, što utiče na način na koji doživljavamo i interagujemo s njim. Umjetnost koju stvaram nije izolovana od svog okruženja, već je često inspirisana i oblikovana njime. Sama skulptura u parku se oblikovala kroz dijalog s okolinom i predstavlja sintezu prirodnih i industrijskih elemenata istražujući teme evolucije, tehnologije i ljudske interakcije s prirodom.

Na koji način Vaš rad komunicira sa konkretnim prostorom i podstiče dijalog prirode, umjetnosti, ali i trenutka danas?

Rad komunicira s prostorom na višestruke, svakom svojstvene, načine oživljavajući javni prostor i podstičući posmatrače na refleksiju. Skulptura postaje mjesto susreta između čovjeka i prirode, pružajući priliku za introspekciju i refleksiju o našem mjestu u prirodnom i društvenom okruženju.

Kazali ste nedavno da su Vaša inspiracija priroda i tehnologija. Kako te dvije sfere međusobno korespondiraju danas, da li su u saglasju ili “sukobu”?

Vjerujem da te dvije sfere mogu korenspondirati u harmoniji, ali i da mogu biti u sukobu, u zavisnosti od načina kako se koriste i interpretiraju, baš kao i moj rad u parku ispred Dvorca.

Ukrštajući klasičnu skulpturu sa novim tehnologijama i materijalima, stvarate svojevrsnu “ostavštinu budućnosti”. Ako uzmemo u obzir da mi danas živimo neku raniju budućnost, koliko od nas samih zavisi život narednih generacija i vrsta? Kakvu ostavštinu kreiramo, a kako se odnosimo prema nasljeđu koje imamo?

Naše odluke i postupci danas imaju dugoročne posljedice i direktno utiču na kvalitet života narednih generacija i opstanak različitih vrsta na našoj planeti. Dok stvaramo novu “ostavštinu”, moramo biti svjesni odgovornosti koju imamo prema budućim generacijama i razmisliti o održivim praksama koje će omogućiti harmoničan suživot s prirodom i podržati dugoročnu ekološku ravnotežu. Potrebno je promišljati o načinima na koje možemo integrisati tradicionalne vrijednosti s modernim inovacijama u stvaranju održivije i inkluzivnije budućnosti za sve.

Kakav je odnos današnjeg čovjeka prema okolini, umjetnosti, sebi samome ali i budućnosti, prema Vašem mišljenju? Da li je Vaš rad na neki način i odgovor ili komentar vezan za to?

Današnji odnos čovjeka prema okolini, umjetnosti, sebi i budućnosti često je kompleksan i ambivalentan. U eri brzih tehnoloških promjena i globalnih izazova, često smo zaronjeni u svijet virtuelne stvarnosti, gdje se gube autentične veze s prirodom i ljudskom esencijom. Umjetnost kao sredstvo izražavanja i refleksije često je marginalizovana ili shvaćena površno, gdje se vrijednosti mjere komercijalnim uspjehom.

Moj rad služi kao komentar na ovu dinamiku, izazivajući posmatrače da se zaustave i razmisle o svojim dubljim odnosima s okolinom i vlastitom unutrašnjom prirodom. Kroz svoje skulpture, pozivam na dijalog o očuvanju prirode, duhovnoj svijesti i našoj ulozi u oblikovanju budućnosti.

Umjetnost treba da bude kritička, da postavlja pitanja i izaziva percepcije, ali istovremeno otvara vrata za konstruktivni dijalog i introspekciju. Moja želja je da podstaknem ljude da se ponovno povežu sa svojim okruženjem, sa umjetnošću i sa sobom, te da prepoznaju svoju odgovornost prema budućim generacijama.

Koliko su Vam, kao umjetniku, bitni materijali za ono što stvarate?

Materijali su ključni za moj umjetnički proces. Odabir odgovarajućih materijala omogućava mi da izrazim svoje ideje i koncepte na najbolji mogući način. Svaki materijal nosi sa sobom svoju priču, svoje karakteristike i potencijale koji mogu biti iskorišćeni u umjetničkom izražavanju. Kroz istraživanje i eksperimentisanje s različitim materijalima, ne samo da obogaćujem svoje stvaralaštvo, već i istražujem njihovu simboličku i estetsku vrijednost.

Nedavno ste uvršteni u 100 najboljih vajara sutrašnjice, u izboru izdavačke kuće Thames and Hudson. Da li Vam i koliko takvo priznanje znači i da li sebe vidite kao “vajara sjutrašnjice”?

Uvrštavanje u 100 najboljih skulptora sutrašnjice predstavlja veliku čast i priznanje za moj rad. Ovo priznanje je divan podsticaj za dalji rad i motivaciju da nastavim sa istraživanjem i eksperimentisanjem, te da se i dalje angažujem u stvaranju umjetničkih djela koja imaju dubok i trajan uticaj na publiku i zajednicu.

Vaša izložba “There Will Be Bliss” otvorena je u Zagrebu i donosi apstraktne forme monumentalnih skulptura i digitalnih printeva. U propratnom tekstu se ističe da time istražujete moguću postljudsku budućnost i pitanje kako ćemo vidjeti svijet kada priroda postane manjina. Da li smo već došli do toga i kako Vi vidite taj svijet?

Početak je kraja, ali možda to i nije kraj.

Doprinos izgradnji društva koje cijeni i njeguje umjetnost

S obzirom na dosadašnje iskustvo, kako komentarišete rad (novo)osnovanog Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore i koliko su institucije umjetnosti bitne i važne za društvo u kojem živimo?

Značaj institucija umjetnosti ne može se potcijeniti, jer one oblikuju i odražavaju kulturni identitet, podstiču kreativnost i inspirišu pozitivne promjene u društvu. One služe kao most između umjetnika, publike i šire zajednice, te kroz svoj rad omogućavaju širenje umjetničkih ideja, promociju različitih umjetničkih praksi i podsticanje kritičkog razmišljanja. Muzej savremene umjetnosti Crne Gore predstavlja značajnu instituciju koja igra bitnu ulogu u kulturnom životu Crne Gore i regiona. Ta uloga je ne samo da čuva i predstavlja umjetničko nasljeđe, već i da djeluje kao katalizator za kulturnu razmjenu, inovacije i društvenu angažovanost, što doprinosi izgradnji inkluzivnijeg, obrazovanijeg i otvorenijeg društva koje cijeni i njeguje umjetnost kao esencijalnu komponentu ljudskog iskustva.

Umjetnost treba da bude kritička, da postavlja pitanja i izaziva percepcije, ali istovremeno otvara vrata za konstruktivni dijalog i introspekciju. Moja želja je da podstaknem ljude da se ponovno povežu sa svojim okruženjem, sa umjetnošću i sa sobom, te da prepoznaju svoju odgovornost prema budućim generacijama.

( Jelena Kontić )