Duša koja teži slobodi i ruke koje je dodiruju
Mlada umjetnica Ksenija Borozan za Vijesti govori o svom dosadašnjem stvaralaštvu, motivima i istraživanjima, kao i o radu “Uzdignute ruke” kojim je zavrijedila novoustanovljenu nagradu ULUCG za mlade umjetnike
Rukama milujemo, rukama dodirujemo, rukama stvaramo. Ruke govore, pokazuju i vole...
Nadgrobni spomenici, iako naizgled samo ploče, čuvaju priču za sebe i predstavljaju prostor u kojem duše caruju...
Mlada crnogorska vajarka Ksenija Borozan posvetila se istraživanju tih simboličnih motiva i jedinstvenog fenomena, spajajući ih i domaštavajući čime na specifičan način u svom radu tretira život i smrt, realno i domaštano.
Za reljef “Uzdignute ruke”, Borozan je dobila novoustanovljenu nagradu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG) za mlade umjetnike do 35 godina. Priznanje joj je dodijeljeno na ovogodišnjoj, 79. Tradicionalnoj izložbi ULUCG na kojoj njen rad privlači posebnu pažnju publike.
“Rad ‘Uzdignute ruke’ Ksenije Borozan, koja dolazi kao predstavnica mlađe slikarske generacije koja se oblikuje nakon zadnjeg velikog povratka figurativnog u likovnoj umjetnosti, prije nešto više od jedne decenije, tematski na drugačiji način prikazuje aktuelnost sadašnjeg trenutka”, kazala je istoričarka umjetnosti Petrica Duletić o djelu mlade umjetnice.
Borozan je u razgovoru za Vijesti kazala da je rad “Uzdignute ruke” rezultat njenog istraživanja koje je posvetila tom fenomenu...
“To je ranije bilo praktikovano na paleolitskim crtežima, a što sam kod nas uspjela da pronađem samo na stelama, na nadgrobnim spomenicima. Moj rad predstavlja zapravo jedan stećak, ali ono unutrašnje iz tog artefakta, poput jedne duše koja teži slobodi... Nadgrobni spomenici su vizuelno samo ploče, ali se ja nisam time bavila, već je meni bilo zanimljivo ono što ja zamišljam da se nalazi i dešava ispod te ploče”, priča Borozan.
Propitujući metafizičke motive, promišljajući i ispitujući vječitu umjetničku opsesiju, život i smrt, Borozan prikazuje njihovu povezanost i granicu tek djelića poznatog čovjeku, dok sama u svom vajarskom postupku ide i dalje. Pored toga, tu su i najprefinjenija tumačenja ruku u umjetničkom kontekstu.
“Život i smrt i njihova međusobna preplitanja jesu moji motivi, i za to sam negdje vezala i moja istraživanja... Sa druge strane, rad predstavlja i same ruke i ono što one simbolišu. Na neki način, rukama se najljepše možemo vezati za drugu osobu, ruke su možda i glavno čulo dodira i prepoznavanja, osjećaja, ruke pamte... Pored toga, kod nas, umjetnika, sve kreće od poteza rukom, od tog prvog crteža, pa dalje. Kada stvaram, imam osjećaj kao da mi svaka misao nastaje iz ruke, a ne iz mozga i da se iz ruke proteže i širi dalje”, objašnjava Borozan.
Spajajući sve te motivske elemente, umjetnica povezuje klasični stvaralački izraz sa savremenim.
“Ja nekako težim da se u mom likovnom radu spoji ono nešto tradicionalno sa modernim. Tako nekako težim i da te paleolitske crteže, o kojima ne znamo mnogo, pa čak ni to ko je njihov autor, pretočim u ono kako bi to sve potencijalno izgledalo danas, rađeno modernijim načinom”, obrazlaže vajarka i dodaje:
“A zbog čega se bavim stećcima u Crnoj Gori... Kod nas nije bilo baš mnogo zastupljeno to pećinsko slikarstvo, više su ljudi klesali u kamenu. Jedini primjeri toga su došli iz Bosne i Hercegovine, ali sa druge strane u Crnoj Gori imamo stećke, iliti stele, što ja pokušavam da prikažem različite načine, upravo u tom spoju tradicije i modernog, kako sam već rekla”, kaže Borozan.
S obzirom na to da se bavi stećcima, kulturno-umjetničkim nasljeđem i baštinom, umjetnica je prokomentarisala i trenutku stanje na polju zaštite (ne)materijalnih kulturnih dobara, ali i umjetničkih artefakata na našem podneblju.
“Iskreno, mislim da treba da se poboljša situacija kada je u pitanju zaštita kulturne baštine. Nadam se da ću možda i ja kao umjetnica uspjeti barem da pošaljem poruku da treba da čuvamo ono što imamo, svi zajedno i zarad istog cilja. Smatram da je Crna Gora veoma bogata država na polju kulture i umjetnost, zbog čega smatram da je važno da pošaljemo poruku o tome da zaista trebamo više da čuvamo ono što nam je ostalo u nasljeđe iz prošlosti, jer, ipak, sve ono što gradimo u sadašnjosti, svima je na dohvat ruke”, ističe Borozan.
Nagrada za mlade umjetnike, čija je prva laureatkinja, namijenjena je članovima i članicama ULUCG do 35 godina i podrazumijeva organizovanje samostalne izložbe u galerijskom prostoru Umjetničkog paviljona u predstojećoj izlagačkoj sezoni. Za Borozan je i samo izlaganje na izložbi, kaže Vijestima, od velikog značaja, a posebno nagrada. On ističe da je ne doživljava čisto individualno, već je dijeli i sa svojim kolegama.
“Čast mi je i zadovoljstvo što se predstavljam među velikim umjetnicima na Tradicionalnoj izložbi ULUCG. Pored toga, posebno sam počastvovana što sam jedna od umjetnica koja je dobila nagradu, odnosno prva koja je dobila novoustanovljenu nagradu za mlade umjetnike. To nije samo moja nagrada, već svih nas mladih autora koji sada možemo da kažemo da i mi možemo da doprinesemo umjetničkoj sceni, ali isto tako i da poručimo da umjetnost može spasiti svijet, samo treba vjerovati u to... Zato želim da poručim mojim kolegama da radom na sebi, na svom umjetničkom polju, mi zaista možemo da postignemo mnogo i da budemo nagrađeni i cijenjeni”, ističe Borozan.
Ona je postala članica ULUCG prije par mjeseci, zajedno sa još 20-ak novih članova. Rođena je na Cetinju, a diplomirala na Fakultetu za dizajn i multimediju Univerziteta Donja Gorica 2021. godine, u klasi prof. Svetlane Dragojević. Iste godine je upisala master studije na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, na Odsjeku vajarstvo. Pored toga, studijski je boravila u Italiji. Učestvovala je na više grupnih, a imala je i samostalne izložbe. Dobitnica je nagrade prijestonice Cetinje za najboljeg studenta/kinju iz oblasti umjetnosti 2021. godine. Dio je pobjedničkog tima CRESCENTO projekta koji implementira program obrazovanja i prenosa znanja u Jadransko-jonskoj regiji...
“Studirala sam u Italiji, a nakon dolaska iz Italije sam nastavila da usavršavam svoj umjetnički izraz u Crnoj Gori gdje želim i da ga završim. Učešće na ovoj izložbi predstavlja mi priznanje samo po sebi, prvenstveno to što sam njen dio, a onda mi je i sama nagrada svojevrsna potvrda da sam na pravom putu i da je neko primijetio moj kvalitet, da se moj rad cijeni, što mi daje vjetar u leđa za dalje”, kaže Ksenija Borozan.
Pored izložbe koja je sleduje osvojenom nagradom, Borozan najavljuje i još jednu kojoj se posebno raduje.
“Nakon što sam upisala master studije na Odsjeku vajarstva na Cetinju, jedan dio semestra sam boravila u Italiji gdje sam završila taj posljednji semestar, tako da bi sad ubrzo trebalo da se desi i moja magistarska izložba kojoj se radujem i na koju unaprijed pozivam publiku”, najavljuju u razgovoru za Vijesti Ksenija Borozan.
( Jelena Kontić )