Mitrović pozvao Spajića i Vujović da stećke sa Cetinja vrate u Pljevlja: Tvrdi da je pet ukradeno

Predsjednik NVO Breznica Milorad Mitrović pozvao je premijera Milojka Spajića i ministarsku kulture Tamaru Vujović da preduzmu odgovarajuće mjere i vrate u Pljevlja stećke, koje je Narodni muzej Crne Gore 2012. odnio iz sela u okolini Pljevalja. Stećci su izloženi u dvorištu Biljarde na Cetinju.

“Postavlja se pitanje ko stoji iza ovoga i ko želi da uništi i utre znamenite tragove istorije sa ovih prostora, ili ko stvara novu - lažnu istoriju Crne Gore? Narodni muzej Crne Gore je 25. septembra 2012. godine, iz sela u okolini Pljevalja, nakon upada sa dizalicom i kamionom, i sa seoskog groblja odnio stećke, koji su odneseni na Cetinje i izloženi u dvorištu Biljarde”, rekao je Mitrović.

Tvrdi da je “ukradeno” ukupno pet stećaka starih nekoliko vjekova - dva iz sela Mataruga i Marine šume, a jedan iz Potkrajaca.

“Niko više ne pominje ovaj po svim oblicima i odlikama, kriminalni čin. Nadležni koji su se oglasili oko ovog događaja izjavili su da je sve sprovedeno u skladu sa važećim Zakonom? A da li bi ti isti nadležni reagovali da mi, na primjer, dođemo i odnesemo neki eksponat sa lokaliteta Duklje, ili neki nadgrobni kamen, recimo sa Lovćena, i noću to ponesemo za Pljevlja, kao što je to uradio Narodni muzej Crne Gore? Sigurni smo da bi bili okarakterisani kao lopovi i varvari, izbila bi revolucija zbog našeg vandalizma... Ne bi nas ni zaobišle krivične prijave. Sve ovo je krajnje neprimjerno i samo je oličenje bezobrazluka i samovolje kulturnih institucija na djelu, ali ovo nije prvi put”, rekao je Mitrović.

Podsjeća da je tadašnji direktor Narodnog muzeja Pavle Pejović izjavio da nije bilo potrebe da kontaktiraju lokalnu upravu prilikom odnošenja spomenika, jer je to nadležnost države.

“Zašto onda postoji lokalna uprava, koja se ništa i nizašta ne pita, pa čak ni o veoma značajnim i veoma starim, kulturno-istorijskim spomenicima koji se nalaze na njenoj teritoriji? Zar ne bi najbolje bilo da je sve ovo ostalo na svom mjestu, da na pravom lokalitetu dočekuje posjetioce i podsjeća nas i da označava jedno vremensko razdoblje, koje je vezano za civilizaciju koja je prošla kroz ove naše prostore i ostavila ovakve kulturne vrijednosti iza sebe. I za jednog turistu kojeg interesuju ovakvi spomenici više će privući da to vidi na originalnom lokalitetu na kojem su nastali i sačuvani do danas, nego na nekom vještačkom lokalitetu, koji je u interesu pojedinaca”, istakao je Mitrović.

Pita i zašto se stećci nose na Cetinje, “gdje ih kroz istoriju, nikada nije ni bilo”.

“Da čovjek prosto ne povjeruje da je nešto ovako nekome moglo pasti na pamet, ili da ovako nešto uopšte može da se desi. Ako se mijenja lokacija vrijednih kulturnih spomenika pod izgovorom zaštite ili restauracije kulturno-istorijskih spomenika što je u obavezi države, to se može uraditi i na prvobitnom lokalitetu. Ovo je još jedan u nizu poteza vlasti koja preko uglja, struje, šume na tapet stavlja i istorijske spomenike. I nama to jednako treba koliko i njima. I mi umijemo i možemo napraviti turistički lokalitet na stvarnoj i prirodnoj lokaciji tih istih stećaka, ali pojedinci ne daju ni da sjever počne da živi i sa tim malim stvarima”.

Tvrdi i da ovo nije prvi put da se na ovakav način pljačkaju grobovi i prisvajaju nadgrobni spomenici ranijih civilizacija sa ovih prostora.

“Još 1878. godine, nakon Berlinskog kongresa, pa sve do 1908. kada se Austrougarska povukla sa prostora pljevaljskog kraja, dakle u periodu od 30 godina, odnijela je brojne i izuzetno vrijedne stećke, koji se i danas nalaze pred Zemaljeskim muzejom u Sarajevu. Danas se oni tamo predstavljaju kao kulturno-istorijski spomenici Bosne i Hercegovine, odnosno grada Sarajeva. Nikada niko nije ni tražio da se oni vrate zajednici kojoj to i pripada i zajednici od koje su oni poharani i odneseni. Postavlja se pitanje ko stoji iza ovoga i ko želi da uništi i utre znamenite tragove istorije sa ovih prostora, ili ko stvara novu - lažnu istoriju Crne Gore”, naveo je Mitrović.

Ističe da o tome i dalje ćute donosioci odluka koji zastupaju državu, prvenstveno njen predsjednik i premijer.

“Ćute i mnogi istoričari. Pitam se, a pitam i sve predstavnike izvršne, sudske i zakonodavne vlasti, pitam i poslanike crnogorskog parlamenta, zašto niko od njih nikad nije ni jedne ‘prokamenio’ oko ovog nevjerovatnog i nečuvenog po svim odlikama kriminalnog akta. Da li se ćutanjem nad ovakvim, do sada nezabilježenim činom, daje prećutna i očigledna podrška vandalskom i varvarskom ponašanju samovoljnih donosiocima ovakvih kriminalnih odluka? Ne možemo da se ne zapitamo: da li je ovaj primjer pokazatelj čuvenog crnogorskog čojstva, junaštva i poštenja kojim se stalno kitimo i koje stalno ističemo. Koje smo u epskim pjesmama opjevali, ali i u čitavoj jednoj strofi naše himne? Posmatrano iz ugla neutralnog posmatrača kao i nas samih lako je zaključiti šta je ispravno i je li opravdano ovakvo ponašanje ljudi na vlasti, i onih koji su samo nijemi posmatrači ovakvih nerazumnih poteza”.

( Goran Malidžan )