Članica NATO i islamistički teroristi: Šta povezuje Tursku i Hamas?

Članica NATO Turska smatra se utočištem za vođe militantne islamističke terorističke organizacije Hamas. Ovog vikenda turski predsjednik Erdogan još jednom se sastao s liderom Hamasa Hanijeom

7177 pregleda3 komentar(a)
Hanije i Erdogan, Foto: Reuters

Redžep Tajip Erdogan u subotu 20. aprila ponovo se sastao s liderom Hamasa Ismailom Hanijeom. Predsjednik Turske pozvao je Palestince da se drže zajedno i zatražio je prekid vatre u Gazi. Kako prenosi turska televizija TRT, sastanak je održan u Istanbulu.

Članica NATO Turska već godinama održava kontakte s militantnim islamističkim Palestincima. Prema konzervativnom američkom istraživačkom centru "Fondacija za odbranu demokratija" (FDD), Hamas od Turske ne dobija samo političku, već i finansijsku i materijalnu podršku.

"Grupa otpora" protiv "terorističke države"

Hamas kontroliše Pojas Gaze i tamošnje administrativne strukture još od 2007. godine. Ali četrdesetak zemalja klasifikuje te militantne islamiste kao terorističku organizaciju. To uključuje Izrael, zemlje-članice EU, SAD i većinu drugih zemalja NATO. Ali ne i Tursku.

Predsjednik Erdogan jeste osudio teroristički napad velikih razmjera na Izrael 7. oktobra, u kojem su teroristi Hamasa ubili oko 1.200 ljudi i kidnapovali 240 talaca u Pojasu Gaze, ali je istovremeno tu palestinsku organizaciju opisao kao "grupu otpora". S druge strane, on je Izrael, koji je saveznik NATO, više puta nazvao "terorističkom državom".

Lideri Hamasa s turskim pasošima

Politički kontakti Hamasa i Turske trenutno su posebno intenzivni. Nekoliko dana prije sastanka s Erdoganom, Hanije se već sastao s turskim ministrom spoljnih poslova Hakanom Fidanom na razgovorima u Kataru. Odnosi s vladajućom turskom strankom AKP održavaju se već više od decenije. Početkom 2012. godine, Erdogan, tada premijer, pozvao je Hanijea u Tursku. Lider Hamasa pojavio se kao premijer na posljednjim izborima za Zakonodavni savjet palestinskih autonomnih teritorija 2006. godine.

Turska se sada smatra sigurnim mjestom boravka i utočištem za lidere Hamasa. Posljednjih godina Ankara je dala tursko državljanstvo Hanijeu i drugim komandantima Hamasa. To se odnosi i na Hanijeovog bivšeg zamjenika Saleha al-Arurija, koji je ubijen navodno u napadu izraelske bespilotne letjelice u Libanu početkom ove godine.

Finansijska pomoć iz Turske

Postoje i brojni dokazi da Turska igra važnu ulogu u finansiranju Hamasa. Prema različitim istraživanjima, ova organizacija ima račune u turskim bankama preko kojih, između ostalog, palestinskim islamistima stižu i donacije pristalica iz zemalja EU.

Prema izvještajima turskih medija, Erdoganova vlada takođe je dala oko 300 miliona dolara militantnim islamistima u Pojasu Gaze 2012. godine. Smatra se da donacije za Hamas prikupljaju i turske nevladine organizacije.

Nekoliko kompanija sa sjedištem u Turskoj pripisuje se Hamasu i sankcionisano je od strane američkog Ministarstva finansija zbog podrške terorizmu. Isto važi i za Džihad Jagmur, predstavnika Hamasa u Turskoj, za kojeg se navodi da je prikupljao novac u Turskoj. Okružni sud u SAD utvrdio je da je Jagmur finansirao teroristički napad Hamasa na Zapadnoj obali u kojem su 2015. godine ubijena dva Izraelca s američkim državljanstvom.

Ubrzo nakon terorističkog napada 7. oktobra 2023, Ministarstvo finansija SAD dodalo je još četvoro osumnjičenih pristalica Hamasa koji žive u Turskoj na svoj spisak sankcija.

Erdoganovi planovi sa Hamasom

Turski predsjednik Erdogan već neko vrijeme pokušava da posreduje između neprijateljskih političkih tabora Palestinaca: između islamističkog Hamasa i sekularnog Fataha, s Mahmudom Abasom na čelu.

Turski novinar u egzilu Fehim Tastekin objasnio je u intervjuu za drugi program njemačkog javnog servisa ZDF da je Erdogan želeo da Hamas učini umjerenim kako bi mogao da ga dovede za isti sto sa Fatahom i da tako postane međunarodno prihvatljiv.

"Ako Turska uspije da transformiše Hamas, to takođe znači da će se Hamas distancirati od Irana", rekao je Tastekin.

Erdoganov cilj bi mogao da bude smanjenje uticaja Irana u regionu, a širenje i jačanje uticaja Turske.