Halo DPS, ovdje Dubrovnik, čujete se do Srebrenice...

Petak, 19. april - Kakav šok, nakon četiri nedjelje izolacije... Vratih laptop i televizor na politička (po)dešavanja kad tamo, umjesto Evrope zdaj s kraja marta, eto moje dežele iz ranih devedesetih...

Gruva negdašnji DF o Kosovu, sadašnji DPS o Srebrenici, a njegov bivši lider o krvnoj osveti 23. i 24. poglavlju pregovora sa Evropskom unijom... Gruvanje sa svih strana, osim sa one PES-ove koja je nadležna da grune i prekine ovu paradu vladajućeg političkog kiča i opozicione partijske demencije...

To što bivši frontovci, uprkos rascjepu, i dalje jedinstveno istrajavaju na protivljenju prijemu Kosova u Savjet Evrope jeste objašnjivo, ali nije logično.

Objašnjivo je sa čak tri razloga: prvi se zove biračko tijelo, drugi Srpska crkva a treći Aleksandar Vučić, mada taj red može biti i drugačiji...

A zašto nije logično?

Pa zato što je Srbija još prije desetak godina premijerno prihvatila obavezu da "nijedna strana neće blokirati ili podsticati druge da blokiraju napredak druge strane na njenom putu ka EU".

I od tada do danas parafirala ili već potpisala bar još desetak obavezujućih dokumenata na istu temu.

* * *

Subota, 20. april - A kako to izgleda kad gorepomenuta opoziciona partijska demencija uzme maha, pokazalo je iksovanje potpredsjednika DPS-a na bivšem Tviteru.

- Halo Brisel, da li se čujemo od gruvanja haubica - pitao je Jevto Eraković, izlažući na društvenim mrežama svoju rođenu partiju vihoru mnogo žešćem od onog koji je izazvala istoimena vježba Vojske Srbije na Pešteru.

Čudo je taj gubitak vlasti, u prvim godinama opozicionog staža pogube se i njeni nosioci. Do te mjere da potpuno izgube vezu sa realnošću koju su upravo oni kreirali i realizovali punih trideset godina.

- Halo DPS, ovdje Dubrovnik, čusmo li mi dobro ovo o gruvanju haubica - tvitnuo bi danas pjesnik Milan Milišić sa Straduna...

Ne može, bio je prva žrtva tog gruvanja, ubila ga je 5. oktobra 1991. granata ispaljena sa raketne topovnjače.

Na Milanove sugrađane iz Dubrovnika i suseljane iz šireg zaleđa udarili su te jeseni Titogradski, Mostarski i Užički korpus, tenkovska brigada iz Trebinja, Vojnopomorski sektor iz Kumbora...

Ali, kakve to veze ima sa DPS-om, JNA je u pitanju?...

Jeste, samo što je u Vrhovnoj komandi te JNA bio i predstavnik DPS-a. I bio saglasan s ubijanjem građana i gradova, seljana i sela...

I ne samo to, nego je zajedno sa mladim, lijepim i pametnim DPS-trojstvom poslao još i crnogorske rezerviste da jug Hrvatske oslobode od Hrvata.

I baš je, iako je od tada prošlo trideset godina, nekako nesojski pominjati haubice povodom - svakako neprikladne - posjete Andrije Mandića i Milana Kneževića taktičkoj vježbi strane vojske.

Pa iz Crne Gore je, pod komandom DPS-a a ne NSD-a i DNP-a, i to ne na vježbu nego u okupatorski rat, poslato 30.000 naoružanih "posjetilaca", u pratnji100 tenkova, 50 oklopnih transportera, oko 120 komada artiljerijskog oružja raznih vrsta i kalibara, oko 100 vazduhoplova i nekoliko brodova-topovnjača.

U Crnu Goru se vratilo više od dvjesta kovčega...

I da se više ne lažemo, da nije bilo ratnog huškanja DPS-a i sa njim povezanih partija, ne bi JNA na Dubrovnik i Konavle uspjela da pošalje ni 3.000 ratnika.

Ratobornije je tada bilo ljudstvo u Srbiji, deset puta brojniji rezervni sastav na njenoj teritoriji, pa JNA nije pošlo za rukom da na Dubrovnik pošalje ni jednu prosječnu četu...

I zato: Halo DPS, poklopite se ušima bar dok Ima nas koji pamtimo...

* * *

Nedjelja, 21. april - Nije bilo telefonom nego saopštenjem, ali jeste prst u oko svim žrtvama i sa njima povezanim stanovnicima svih država bivše Jugoslavije.

Bosni i Hercegovini još i so na rane. I sona kisjelina. I živa soda...

Čitam jednom:

- DPS je partija koja se snažno zalaže za očuvanje sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i partija koja godinama najglasnije ponavlja da se ovakav nezapamćeni zločin više ne smije ponoviti?!

Pa još jednom:

- Za očuvanje sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici?!

Stvarno piše... I ne samo to, nego se još "najglasnije ponavlja":

- Da se nezapamćeni zločin više ne smije ponoviti?!

U potpisu: Demokratska partija socijalista?!

I zato: Halo DPS, da li se čujemo od hučanja nafte preko Drine...

* * *

Ponedjeljak, 22. april - Ne čujemo se, naravno, ali zato postoji arhiva. Dvije i po godine uoči genocida. Već objavljivana u mojim kolumnama...

Ali, ponavljanje je majka znanja, zato da još jednom obnovimo gradivo...

Devetog januara 1993. u Beogradu je zasijedao Savjet za usaglašavanje stavova o državnoj politici SR Jugoslavije.

- Vremenom će se stvoriti uslovi da se Republika Srpska pripoji Crnoj Gori, Srbiji i Republici Srpskoj Krajini - rekao je Milo Đukanović.

Tako kažu stenogrami sa sjednice.

A sad što dalje kaže Đukanović:

- U državotvornom smislu, u BiH imamo gotovo optimalan rezultat. Kada kažem "gotovo optimalan rezultat", onda valjda nije sporno da smo zadovoljni teritorijama koje tamo držimo.

Nije sporan rezultat, drži SRJ u to vrijeme više od pola BiH.

Nego da vidimo što to fali da bude totalno optimalan:

- Gotovo je optimalan zbog toga što još nijesmo realizovali onaj krajnji cilj, da RS postane sastavni dio zajedničke države SRJ - objasnio je Đukanović ukratko državnu politiku članovima nadležnog Savjeta.

Detalje o načinu ostvarivanja tog krajnjeg cilja iznio je četiri godine kasnije:

- Vlada koju ja vodim morala je godinama, kriomice od Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića, da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj kada su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu - ponosan je tada Đukanović bio na svoj doprinos borbi za razbijanje BiH.

* * *

Utorak, 23. april - Epilog te borbe je ubijanje najmanje 8.372 Bošnjaka u Srebrenici.

Ujedinjene nacije i međunarodni sudovi dali su toj borbi ime Genocid!

Srpski entitet u BiH ne priznaje to ime, ali priznaje pomoć koju je Crna Gora pružila formiranju tog entiteta pod imenom Republika Srpska.

Godinama joj je taj entitet bio zahvalan, a o crnogorskoj pomoći Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću govorilo se i u Strazburu, pred Evropskim sudom za ljudska prava.

- Ne mogu da zaboravim pomoć koju su Milo Đukanović i njegova Vlada upućivali Vojsci RS i srpskom narodu, i to u trenucima kad nam je Slobodan Milošević uveo sankcije - izjavio je prošle decenije Momčilo Mandić.

Toliko je bio zahvalan da je zapamtio čak i topografske detalje.

- Gorivo za naše tenkove, koji su se borili od Foče, preko Srebrenice do Bihaća i dalje, slao je upravo Milo Đukanović. Ko zna što bi bilo sa Republikom Srpskom da te pomoći nije bilo - svjedočio je pod zakletvom negdašnji ministar pravde RS.

Ali ratna vlast decenijama ponavlja kako Crna Gora u ratu u BiH uopšte nije učestvovala?

Zaludu, demantovao je zahvalni ratni ministar srpskog entiteta i tu laž.

- Ne smiju se zaboraviti ni dobrovoljci koje je ohrabrivala i opremala Vlada Crne Gore. Niti da su naša braća Nikšićani pomagali u oslobađanju Foče, a Pljevljaci sa predsjednikom opštine oslobađali Goražde!

Toliko o snažnom zalaganju DPS-a za očuvanje sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici...

* * *

Srijeda, 24. april - A sad nešto o očuvanju sjećanja (na) bivšeg predsjednika te partije i države.

- Živimo u jako zatrovanoj atmosferi, koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti - upozorio je Milo Đukanović u Radio vezi.

Živimo, što jes'-jes', još od njegovih prvih političkih koraka...

- Ubićemo Vlasija, je...emo Kaćušu - odjekivalo je iz skoro 30.000 grla posred Titograda...

- Ko je drugi ja sam prvi da pijemo turske krvi - pjevao je nešto manje brojni hor kod Crkve Svetog Đorđa.

- Muslimani crni vrani, crni su vam došli dani - bio je hit DPS-ovih ratnika za mir i sa njima povezanih lica širom Crne Gore...

Ali, ne misli Đukanović na tu ćeraniju niti na kasnije trodecenijsko ćeranje...

Ćeranija na koju je on mislio zove se borba protiv korupcije i kriminala u tri potonje godine...

Nije je pominjao kad mu je uhapšen prijatelj i najbliži saradnik Svetozar Marović.

Zato što je znao da Drugi o Prvome neće progovoriti...

Ni hapšenje Vesne Medenice i Veselina Vukotića nije nazvao ćeranijom, osvetom i revanšizmom.

Zato što on o Trećoj i Četvrtom zna više nego oni o njemu...

E, sad su uhapšeni Peti i Šesti (po redosljedu hapšenja), a oni ne samo da sve znaju nego ta saznanja sigurno ne čuvaju u usmenoj formi.

A krvna osveta pomenuta je zbog onih koji su ih uhapsili...

E, sad, kome je upućeno ono da "jako griješi ako u lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra", evo ne znam.

Nadam se, samo pripadnicima suparničkih korupcionaških i kriminalnih klanova...

Zato što ostatak Crne Gore ima pravo da likuje...

I može mirno da spava...

Nego što!

( Ratka Jovanović-Vukotić )