Sami obnovili put, opština da „pozajmi” bager
Do nikšićkog Busaka do skoro se moglo samo pješke, potomci riješili da održe starevinu i omoguće prilaz selu. Ne žele, kako ističe, da se selo potpuno ugasi, a bez puta to bi se dogodilo
Nikšićanin Željko Vulanović odlučio je da u banjanskom selu Busak, koje je tridesetak kilometara udaljeno od Nikšića, napravi vikendicu. Skoro sav materijal je morao da nosi na leđima jer je seoski šumski put neprohodan za automobile. Predložio je mlađima koji žive u gradu, ali ne zaboravljaju starevinu, da obnove put, što su oni objeručke prihvatili.
“Svi smo se odmah složili sa Željkovim predlogom, jer je zaista neophodno da se put sredi. Upravo je put jedan od razloga što se selo maltene ispraznilo i u njemu ostalo desetak stalnih stanovnika. Put je napravljen prije 50 godina i rijetko je popravljan, tako da se danas ne može kolima doći do sela, nego samo pješke”, priča za “Vijesti” jedan od učesnika akcije Vladan Babić.
Njih petnaestak je, prema njegovim riječima, učestvovalo u akciji, a u prikupljanju sredstava priključile su se i odive. Sada se nadaju da će im Opština pomoći, jer dalje ne mogu sami.
“Očistili smo put od rastinja, kupili materijal za nasipanje, kamen, sigurno oko 15 kamiona. Slavko Babić u akciji učestvuje kako radom, tako i svojim kamionom. Novčano su učestvovale i odive kojima je rod ispod Jelovice i kojima posebnu zahvalnost dugujemo. Nadamo se da će nam Opštine dati bager jer ne možemo to ručno uraditi, a skupe su usluge bageriste po satu. Značila bi nam mašina, a ostalo je manje od kilometar puta”, kaže Babić.
Ne žele, kako ističe, da se selo potpuno ugasi, a bez puta to će se dogoditi. Put bi, smatra on, vratio potomke na porodična imanja, jer interesovanja ima. Sada ljeti u selu dođe po desetak porodica, a put bi doveo još koju porodicu.
“Odliv stanovnika počeo je sedamdesetih godina prošlog vijeka. Do prije sedam-osam godina u selu je postojala škola koja je nekada brojala i preko stotinu đaka, a sada nema ni škole, ni djece. Iako su u pitanju staračka domaćinstva koja u selu zimuju, svako se bavi stočarstvom i poljoprivredom. Proizvode sir i meso, a imaju prosječno po 20 ovaca, desetoro goveda i po par konja”, kaže Babić koji se bavi pčelarstvom.
Ističe da u selu ima dosta ljekovitog bilja i da je iz tih krajeva najkvalitetniji med u regionu, ali da ni on, ni ostali iz grada koji žele da se bave pčelarstvom, a starevina im je u banjskom selu Busak, teško mogu da pčele prevezu do tamo.
“Selo je smješteno ispod planine Jelovica, gdje se nalazio glavni put koji je vodio u planinu Njegoš, gdje su Banjani imali svoje katune. Sa putem bi se vratili i mladi, mislim ljeti i vikendima, jer im ne bi bio problem da stignu u starevinu i da obnove kuće. Planiramo da napravimo i seosku bistijernu, jer je voda veliki problem, kao i da preko resornog ministarstva pokušamo obezbijediti solarne panele. Ali prvo da sredimo put, jer bez puta ništa nećemo moći da uradimo”, kaže Babić.
( Svetlana Mandić )