Izložba "Dodir sebe" Marije Abramović otvorena u Pljevljima
„O Marijinom slikarstvu dosta se pisalo i govorilo kroz izučavanje i isčitavanje Marijinog slikarstva. Mogu reći da sam bio poprilično zapanjen različitošću i drugačijim pristupima u opisu njenog stvaralaštva, što svakako govori o tome da to slikarstvo vrijedi“, rekao je Aleksandar Ostojić
U Galeriji „Vitomir Srbljanović“ u Pljevljima otvorena je izložba slika i crteža pod nazivom „Dodir sebe“, autorke Marije Abramović.
Marija Abramović (Vemić) rođena je 1991. godine u Nikšiću. Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju završila je na studijskom programu slikarstvo, u klasi profesora Dragana Karadžića, gdje je završila i specijalističke studije. Zvanje Magistar likovne umjetnosti stekla je 2020. godine, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, pod mentorstvom prof. Tatjane Milaković – odsjek slikarstvo.
Izlagala je na osam samostalnih i više kolektivnih izložbi. Učestvovala na više simpozijuma i umjetničkih projekata u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je druge nagrade na „52. Hercegnovskom zimskom salonu“ 2019. godine. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
„O Marijinom slikarstvu dosta se pisalo i govorilo kroz izučavanje i isčitavanje Marijinog slikarstva. Mogu reći da sam bio poprilično zapanjen različitošću i drugačijim pristupima u opisu njenog stvaralaštva, što svakako govori o tome da to slikarstvo vrijedi“, rekao je otvarajući izložbu Aleksandar Ostojić, direktor Galerije Vitomir Srbljanović u Pljevljima.
On je pročitao i tekst koji „na izvjestan način tretira određena pitanja i određene fenomene koje Marija kroz slikarski jezik obrađuje i kojim se na jedan specifičan način bavi“.
„Nutrina, višetjeletnost, nesvjesnost funkcije tjelesnosti nam otvara aspekt nutrine kao obaveze i oblika kazne, koja je dodjeljena čovjeku. Nestabilnost reflektovana polifonijom pokreta i govorom koji je već zvuk, neartikulisana je tjelesna agresivnost i plod je višeglasja nutrine. Agresivna tjelesnost i neartikulisanost predstavlja sliku pokreta koji ne može da se definiše na drugi način do postavljanjem ljudske sudbine kao krajnjeg mjesta koje iznova izmiče. Nemilosrdnost procesa emocionalnog iskustva, nasuprot agresivne tjelesnosti diktira tonalitete višetjelasnosti ovakav aspekt potvrđuje se na planu osjećaja koji se uslikovljuje u oku i koje samo postaje svjedok nutrine. Ne možemo govoriti u zvuku koji već ne postoji. Takva refleksija je samo odraz ili kakva sjenka stvarnosti a odjek moguć samo ako je predmet istinskog spoznanja praznine i prostorne i senzorne. Unutrašnje, bez odraza, bez zvuka, bez refleksije, postaje samo unutrašnje i potpuno nesaznatljivo. U potpunosti svoje nutrine, unutrašnje postaje ispunjeno, cjelovito i moguće saznatljivo samo iznutra i koje nam je jedino pristupačno spolja i iznutra. Izaći iznutra“, rekao je Ostojić pojašnjavajući da je u ovom tekstu pokušao tretirati neke fenomene i aspekte Marijinog slikarstva na drugačiji način od drugih koji su pisali o njenom stvaralaštvu.
Autorka je kazala da joj je veliko zadovoljstvo što izlaže u Galeriji u Pljevljima.
„Sa zadovoljstvom sam se odazvala na poziv mog dragog kolege i prijatelja Aleksandra(Ostojića). Zahvaljum se Aco tebi na načinu kako si analizirao moje slikarstvo i što si sa drugačijeg aspekta pristupio svoj ovoj temi i što se nisi držao ustaljene forme. Možda je doprinijelo i to što se dugo poznajemo i spoznaš sve ovo što ja hoću da pričam preko mojih radova“, rekla je Abramović.
( Goran Malidžan )