Borba da otrgnu selo od rudnika
Mještanke Krivelja u centru su napora da izmjeste i spasu svoje domove od zagađenja izazvanog iskopavanjem bakra
One su medicinske sestre, učiteljice, nastavnice, studentkinje i domaćice. Predstavljaju tri generacije, i spremne su na borbu.
Preko dvadeset žena u centru je borbe da se njihovo selo na istoku Srbije izmjesti dalje od rudnika bakra za koji kažu da je zagadio zemljište i vodu i uništio okolnu životnu sredinu.
Prije zore, 78-godišnja Vukosava Radivojević priprema doručak za svog supruga, a ide u svoje selo na istoku Srbije kako bi čuvala barikadu koja sprečava kamione da uđu u rudnik bakra.
Radivojevićeva je jedna od dvadesetak žena koje se od januara smjenjuju danju i noću na malom mostu u Krivelju kako bi protestovale protiv rudnika, kojim upravlja podružnica kineske kompanije Ziđin majning, koji dominira pejzažom i približava se njihovinm domovima.
Dok su njihovi muževi na poslu, žene se bore kako bi ubijedile kompaniju da izmjesti njihovo selo dalje od onoga što opisuju kao neprekidnu buku, podrhtavanje i zagađenje.
Ziđin je već izmjestio mnoge seljane. Međutim, većina onih koji su ostali su Vlasi - pravoslavni hrišćani koji su sačuvali svoj jezik i običaje kroz vjekove. Oni žele da se zajedno izmjeste.
“Primorani smo da blokiramo put, jer smo otrovani, sve je zageđeno, više ne možemo da uzgajamo povrće”, kazala je Radivojevićeva za Rojters dok je stajala na blokadi.
“Samo želimo da budemo bezbjedni, zaslužili smo to pravo”.
Podružnica Ziđina, Srbija Ziđin koper, priznaje da postoje problemi, za koje tvrdi da ih je naslijedila od lokalne kompanije kada je preuzela operacije 2018.
Prema studiji koju je naručila kompanija i koja je objavljena u decembru, mala rijeka Krivelj je zagađena teškim metalima. Povećani nivoi žive, arsenika i kadmijuma nađeni su u zemljištu, prenosi agencija Rojters.
“Na lokaciji su postojale ozbiljne direktne emisije gasova i otpadnih voda, što je rezultiralo visokim stepenom zagađenja okoline uključujući vazduh, rijeke i zemljište”, navodi se u saopštenju kompanije dostavljenom britanskoj agenciji.
Navodi se da je investirano preko 100 miliona dolara za smanjenje uticaja na životnu sredinu, uključujući i unapređenje sistema za recikliranje otpadnih voda.
Iz Ziđina je saopštemo da je “posvećeno radu na planovima za relokaciju na transparentan i pravičan način” i da su u kontaktu sa svim uključenim stranama. Jedan lokalni zvaničnik je kazao da se nadaju da će izmještanje biti završeno do kraja 2025.
“Branimo sela i kuće u koje smo rođeni. Žao mi je zbog našeg lijepog sela, nijesam sigurna da ću preživjeti preseljenje”, kazala je Stana Jorgovanović, 79-godišnja domaćica dok je stajala na barikadi.
Ranije ovog mjeseca Ziđin je pristao da obustavi prolazak velikih kamiona kroz selo, kazala je liderka zajednice Jasna Tomić, što je pokazatelj da su žene ostvarile određeni uspjeh. Stanovnici su privremeno uklonili blokade kako bi dozvolili kompaniji da završi dio posla.
Borba za zadovoljavaljuće mjesto na kojem će biti premješteni se nastavlja.
Krivelj je nekada bilo živopisno selo okruženo zelenim brdima. Svake godine je organizovan vašar koji je privlačio posjetioce iz susjednih sela.
Zatim je rudnik počeo sa radom počelo 1970-ih. Koncentracija sumpor-dioksida u vazduhu je postala toliko velika da je pravila rupe na najlonskim ženskim čarapama, kazali su mještani za Rojters.
Od tada standard se poboljšao, ali se proizvodnja učetvorostručila otkad je Ziđin preuzeo poslovanje, što znači više kamiona i više prašine, kazali su stanovnici.
Krajolik je osakaćen hrpama rudarskog otpada. Redovi narandžastih kamiona vijugaju dolinom smeđe boje. Zidovi kuća su napukli od podrhtavanja izazvanih podzemnim eksplozijama, kazali su mještani.
Broj djece školskog uzrasta je pao za dvije trećine, kazao je za Rojters nastavnik u penziji Aleksa Radonjić. Mlade porodice odlaze, a vašar se već godinama unazad ne organizuje.
“Želim novo selo Krivelj. Potreban mi je komad zemlje, crkva i groblje”, kazala je Milosava Fufanović, nastavnica u osnovnoj školi. “Ukoliko svi napuste barikade ja ću ostati”.
Barikada, postavljena u januaru, postala je simbol prkosa Krivelja. Tokom vremena ona je postala drugi dom za žene: unutrašnjost se grije šporetom na drva a postavljen je i televizor. Susjedi ih obilaze donoseći hranu i kafu. Povremeno im psi prave društvo.
“Jednog dana sam stajala u centru sela, i vidjela sam kamione kako prolaze jedan za drugim. Mali most se povijao pod njihovim teretom”, kazala je Radivojevićeva.
“Tada sam rekla svojoj kćerki da nešto moramo učiniti”.
Domaćica Marija Bufanović, 53, je među prvima koji su postavili barikadu. “Ovdje nema života”, kazala je ona. “Želimo da odemo zajedno”.
U međuvremenu seljani razgovaraju o tome gdje bi mogli završiti. Kompanija je predložila oblast blizu drugog Ziđinovog rudnika, kazala je Tomićeva za Rojters.
“Želimo da to novo selo takođe bude nazvano Krivelj. Naravno da tamo neće biti rijeke, ali želimo da izmjestimo crkvu, biblioteku i školu”.
( N. Bogetić )