Stanari zabrinuti zbog napuštenih prostorija: Igle, špricevi, smrad, izvor zaraze
Pitanje je koliko još stanari mogu da čekaju, jer zabrinutost raste, posebno zbog činjenice da u zgradi zivi puno djece, a da se preko puta nalazi vrtić sa igralištem
Stanari zgrade na bulevaru Save Kovačevića u Podgorici, godinama trpe neprijatne mirise smeća i drugog otpada, koji se nalazi u napuštenim poslovnim prostorima, koji pripadaju firmi Mašinopromet.
Prostorije su i sklonište za narkomane, koji tu bacaju igle I špriceve a sve to naočigled djece iz zgrade.
Mašinopromet, koji je vlasnik ovih poslovnih prostora, je u stečaju a Upravni sud bi uskoro trebalo da reguliše status firme, što bi otvorilo put da se napuštene prostorije konačno srede.
"Ovdje se nalazi poslovni prostor bivšeg Mašinoprometa, koji je, kao što ste vidjeli i što se vidi na djelu, uzurpiran samo tako. Razbijena vrata", kazao je Uroš Janković, upravnik zgrade.
On kaže da se više puta obratio predstavniku radnika firme Mašinopromet i bivšem članu odbora direktora, ali pomoć nije dobio.
"Ja sam tražio da se ovo zaštiti, da se rešetke stave, da se ovo zaštiti, međutim nije pomoglo ništa. To je ignorisanje stvarnosti. Nije u redu uopšte", kazao je Janković.
Član nekadašnjeg odbora direktora firme, Igor Radonjić, u telefonskom razgovoru nam je kazao da je Mašinopromet otišao u stečaj, te da je slučaj sada na Upravnom sudu, koji bi trebalo da riješi status firme, što bi riješilo i problem napuštenih prostorija.
Pitanje je koliko još stanari mogu da čekaju, jer zabrinutost raste, posebno zbog činjenice da u zgradi zivi puno djece, a da se preko puta nalazi vrtić sa igralištem.
"Molim ovom prilikom odgovorne ljude da se preduzme nešto. U ovom ulazu žive djeca. Doći će do zaraze", kazao je Janković.
Janković priča i da u napuštenim prostorijama godinama borave beskućnici i zavisnici, koji za sobom ostavljaju smeće, igle, špriceve, polomljeno staklo i drugi otpad, zbog čega se oko zgrade širi nesnosan smrad. S vremena na vrijeme, tu se useli i nepoželjni komšija.
"On je tu noću, mada ja ga nisam mogao uhvatiti. Ja sam pokušao, ali ne mogu da ga uhvatim. Gleda i on mene. Kad ja pođem on se ubaci unutra i valjda u jednu kancelariju je ležao, u drugu je vršio nuždu. Onda sam zakovao vrata. On ih je razbio poslije".
Janković zaključuje da se često žalimo na nečistoću, a generalno ni sami ne vodimo puno računa o zajedničkim stambenim površinama, za šta je dokaz i smeće koje se, umjesto u kontejneru, često odlaze na travnjaku ispred njegove zgrade.
( Jelena Đonović )