“Koristim Olimpijadu kao političko oružje”

Karim Buamran, socijalistički gradonačelnik Sen Uena, predgrađa u Parizu gdje će biti smješteno olimpijsko sela tokom Olimpijskih igara 2024, predvodi brzu transformaciju ovog mjesta koje je već dugo u problemima.

Gradonačelnik je odrastao u zgradi toliko oronuloj - sa prljavim hodnicima, bez privatnih toaleta, bez tuševa - da su ga njegovi prijatelji u obližnjim betonskim tornjevima sažalijevali.

Pet decenija kasnije, ta zgrada - u pariskom predgrađu Sen Uen - je daleko sjećanje, a na njenom mjestu se uzdiže olimpijski ponos Francuske: sportsko selo sa zgradama koje su primjer arhitektonskog umijeća, opremljene solarnim panelima, dubokim cijevima za hlađenje i grijanje, i elegantnim balkonima sa kojih se može gledati na zelenilo u podnožju. Nakon Igara, četvrtina će biti pretvorena u javne stanove.

“Odjednom, imamo isti osjećaj ponosa kao ljudi koji žive u samom centru”, kazao je 51-godišnji gradonačelnik Karim Buamran. “Sada je Sen Uen u društvu Los Anđelesa, Barselone, Pekinga, Londona, Sidneja”.

Čak i prije nego što je Olimpijski komitet odlučio da investira u ovo ekonomski iscrpljeno sjeverno predgrađe, Sen Uen se mijenjao. Međutim, od tada, i od izbora Buamrana za gradonačelnika 2020, transformacija kao da je dobila turbo pogon

Kamioni bučno prolaze kroz predgrađe, uključujući i dio ispred zgrade Gradskog vijeća stare 160 godina, gdje čekići i bageri kidaju asfalt, u skladu sa planovima za ozelenjavanje obližnjeg trga.

U centru ovoh aktivnosti je Buamran, član Socijalističke partije, koji je ovih dana često u medijima dok se Sen Uen sprema da dočeka olimpijce.

On najavljuje ugovore sa univerzitetima i koledžima, potpisuje partnerstva sa stranim vladama i dovodi američkog ambasadora u lokalnu osnovnu školu kako bi se upoznao sa učenicima.

“Samopouzdanje, vrednovanje sebe. To je ono što djeca dobijaju kroz Olimpijadu”, kazao je Buamran.

Kao srednje dijete nepismenog marokanskog imigranta koji je došao u Pariz da bi radio na građevinama i izdržavao porodicu u Maroku, Buamran je itekako svjestan kakav utisak ostavlja prilikom posjeta školama. Međutim, inspiracija nije dovoljna - on kanališe međunarodnu pažnju koju donose Olimpijske igre kako bi privukao nove programe, infrastrukturu i prilike u njegov grad i kako bi “djeca mogla da postanu tvorci, a ne pasivne žrtve, svojih života”.

“Ja koristim Olimpijske igre kao političko oružje, na plemenit način, da podigne svijest i osnaži cijelu generaciju”, kazao je Buamran dok sjedi pored Tonija Estangeta, šefa Pariskog olimpijskog komiteta.

Razgovor sa Buamranom donekle podsjeća na obilazak zabavnog parka nakon što ste pojeli šećernu vunu. Priču počinje na engleskom, zatim se prebaci na francuski, a onda odjednom govori portugalski - novi jezik koji uči, peti po redu. Svoje žustro izlaganje začinjava citatima Marksa, Platona, Sartra, Spajka Lija i Pink Flojda. Uzvikne refren pesme “Glory Days” Brusa Springstina, a zatim, bez upozorenja, počne da pjeva “A Question of Time” grupe Depeš Mod.

U jeku priče, on skida sako trodjelnog plavog trodjelnog odijela koje nosi poput uniforme zajedno sa narukvicom koje mu je napravila kćerka. Dok priča stalno ponavlja jednu riječ: jednakost. “Rođen je sa karakterom i samopouzdanjem”, kazao je glumac Ahsen Gulman, jedan od njegovih prijatelja iz djetinjstva.

Buamran ulazi u kancelariju u Gradskoj vijećnici, pokazujući mnoštvo uokvirenih fotografija i postera na zidovima. Tu je fotografija Tomija Smita na olimpijskom podijumu u Meksiko Sitiju 1968. kako drži podignutu pesnicu, i Sokratesa, brazilskog ljekara i slavnog fudbalera koji se protivio vojnoj diktaturi.

Danas u Francuskoj, ljudi koji mogu da napreduju i biraju svoj život su u hipercentrima. Imate najbolje škole, najbolje nastavnike, najbolje bolnice, najbolje veze. Ukoliko nemate, morate da radite deset puta više, i da se stalno pravdate, kazao je Buamran

“On je koristio fudbal kao oružje, sa istom filosofijom - jednakošću”, kazao je Buamran, koji je bio domaćin velike proslave prošlog mjeseca za imenovanje jedne ulice u Olimpijskom selu po Sokratesu, nadomak mjesta gdje se nekada nalazio oronuli dom gradonačelnikovog djetinstva. Sokrates je tada bio jedna od njegovih inspiracija i tako je i danas.

“To je prva fotografija koju sam postavio na zid odmah kada sam izabran za gradonačelnika”, kazao je Buamran. Slučajno, brazilska olimpijska organizacija je došla u posjetu i vidjeli su fotografiju. Uspostavljena je veza, i uskoro Sen Uen ne samo da je postao mjesto u kojem će boraviti brazilski tim i najvijači tokom Igara, već je Buamran potpisao sporazum o bratimljenju sa Rio de Žaneirom.

Potpisao je i niz drugih partnerstava, uključujući i ono za slanje mladih klimatskih aktivista iz Sen Uena u Belem u Brazilu, za narednu COP30 konferenciju o klimatskim promjenama.

Kao jedno od industrijskih predgrađa izgrađenih na rubu grada kako bi podržalo rast zemlje, Sen Uen je imao fabrike koje su se počele zatvarati tokom sedamdesetih godina, ostavljajući za sobom siromaštvo, nezaposlenost i kriminal. Ako su Parižani odlazili tamo, obično je to bilo zbog ogromne buvlje pijace koju su pokrenuli sakupljači starog gvožđa koji su bili protjerani iz Pariza 1870-ih godina.

Odrastajući, Buamran i njegov prijatelj Gulman bili su dio uskog kruga djece radnika imigranata i provodili su subote zajedno u biblioteci, proždirući klasične knjige, novine, filmove i muziku. Ostali su bliski i danas.

“Jedna od stvari koje nas je Karim naučio jeste da niko ne odlučuje o našoj budućnosti, osim nas samih”, kazao je Madžid Agar, 51-godišnji član njihove grupe koji je sada nastavnik. “Da biste stigli tamo potrebni su vam kultura i baza. Zbog toga je on uvijek bio dobar učenik. To je za nas bilo važno - ne samo uspjeh u akademskom smislu već i razumijevanje načina na koji svijet funkcioniše”.

Svi su imali osjećaj isključenosti koji je proizlazio iz života na najmanje glamuroznoj strani periferije - prstenu autoputa koji obuhvata Pariz, poput srednjovjekovnih zidina koje su štitile elegantne palate, cvjetne bašte i prestižne univerzitete. Umjesto direktnog rasizma, rekli su da su osjećali nejasno socijalno izopštenje, zajedno s niskim društvenim očekivanjima.

Ispravljanje tog osjećaja je u samom srcu političkog Buamranovog programa, koji naziva “demokratizacija izvrsnosti”.

“Danas u Francuskoj, ljudi koji mogu da napreduju i biraju svoj život su u hipercentrima”, kazao je Buamran, koji je oženjen i ima troje djece. “Imate najbolje škole, najbolje nastavnike, najbolje bolnice, najbolje veze. Ukoliko nemate, morate da radite deset puta više, i da se stalno pravdate”.

Nakon što je diplomirao na univerzitetu i magistrirao ekonomiju i evropsko pravo, Buamran je dobio posao u jednoj kompaniji za sajber bezbjednost u trenutku kada je internet hvatao zamah.

Zahvaljujući tom poslu mnogo je putovao, naročito u Sjedinjene Države, gdje je učio engleski jezik i širio vidike, produbivši svoju ljubav prema velikodušnom francuskom sistemu socijalne bezbjednosti. SAD su, kako je kazao, “prva zemlja u kojoj sam se osjećao poštovanim zbog mojih kvaliteta”.

Otprilike u isto vrijeme 1995. godine, prvi put je izabran u lokalno vijeće Sen Uena. Kasnije se pridružio Socijalističkoj partiji i na kraju postao njen portparol.

Otkad je postao gradonačelnik, Buamran je privukao kompanije, uključujući Teslu, da otvore kancelarije u Sen Uenu, koje su, zahvaljujući dodatnim porezima, pomogle finansiranju novih osnovnih škola.

Nekoliko francuskih koledža je ubijedio da otvore kampuse u predgrađu, uključujući cijenjenu poslovnu školu Audensia, sa posebnim programima upisa za lokalne stanovnike. Francusko-američka košarkaška zvijezda Toni Parker se pridružio, pristavši da otvori elitnu sportsku školu u napuštenom sportskom kompleksu koji je u središtu renovacija od 14 miliona eura za Igre.

Parker je kazao da je dogovor sklopio tokom ručka sa Buamranom.

“Bila je to ljubav na prvi pogled prema njegovoj viziji, njegovoj strasti i onome što želi da postigne ovdje”, kazao je Parker.

Buamranova energija i vizija su takođe privukle pažnju socijalističkih moćnika, poput Matjua Pigasa.

“Želim da on bude budućnost francuske ljevice, socijaldemokrata”, kazao je Pigas, investicioni bankar poznat pod nadimkom Če Gevara finansija.

Buamran ne krije svoje ambicije. On smatra da je njegova odgovornost da se bori protiv rasta desničarskih ideja i politike u njegovoj zemlji.

Međutim, trenutno je fokusiran na lokalne stanovnike, koji se naginju kroz prozor njegovog automobila da bi mu čestitali na promjenama koje vide.

“Ovo je Francuska koju treba da izgradimo zajedno”, kazao je on.

Prevod: N.B.

( Njujork tajms )