Rasizam i siromaštvo: dvije strane iste medalje?

Rasizam je u Njemačkoj veoma raširen. Ali, koje konkretne posljedice to može da ima za one koji su time pogođeni? Tim pitanjem se pozabavio Njemački centar za istraživanje integracije i migracije (DeZIM) u Berlinu. Sociološkinje, Zerin Salikutluk i Klara Podkovik, htjele su da saznaju da li postoji veza između rasizma i ugroženosti siromaštvom. I došle do zaključka da - postoji.

Temelj njihove analize je Nacionalni monitor diskriminacije i rasizma (NaDiRa), na kojem sarađuje Salikutluk. "Ako se pogledaju zvanične statistike ili izvještaji njemačke vlade o siromaštvu i bogatstvu, one se većinom dijele na one s migrantskom pozadinom ili one koji imaju njemačko državljanstvo. Ali, kakvo je stanje ljudi koji su u Nemačkoj pogođeni rasizmom - o tome do sada nijesmo mogli ništa da kažemo.“

Svakodnevna diskriminacija

Da bi se to područje bolje rasvijetlilo, istražene su različite oblasti, objašnjava naučnica u razgovoru za DW: obrazovni sistem, tržište rada, stambeno tržište i zdravstveni sistem. Već su i druge studije pokazale da se diskriminacija događa prilikom traženja posla. Sve to povećava rizik da ljudi moraju da žive ispod granice siromaštva.

U Njemačkoj se smatra da je siromaštvom ugrožen onaj ko ima na raspolaganju manje od 60 odsto statistički prosječnih prihoda. U 2023. godini to je bilo 1.310 eura mjesečno. Ispod te granice je, kako sami kažu, bilo pet odsto Njemaca bez migrantske pozadine - iako su radili puno radno vrijeme. Kod crnaca, muslimana i ljudi iz Azije takvih je bilo prosječno 20 odsto.

Dobro obrazovanje, a ipak ugroženi siromaštvom

Pritom od teške finansijske situacije samo uslovno štiti dobro obrazovanje - od majstorskog zvanja u nekom zanatu, pa sve do doktorske titule sa nekog univerziteta. Od Njemaca bez migrantske pozadine s dobrim obrazovanjem pet odsto je navelo da su ugroženi siromaštvom. Ljudi koji su imali iskustvo rasizma naveli su dva do sedam puta veći rizik od siromaštva.

Najjače su pogođeni muslimanski muškarci s 33 procenta. Autorka studije, Zerin Salikutluk, ima za to sljedeće objašnjenje: oko 20 odsto ispitanih ljudi muslimanske vjere došli su u Njemačku nakon 2013. godine - prije svega iz Sirije i Avganistana. Dakle iz zemalja koje su veoma bile pogođene ratom i siromaštvom. "A kod izbjeglica je već poznato da su oni jače ugroženi siromaštvom zbog težeg pristupa tržištu rada".

Ako ime zvuči strano…

Međutim, diskriminisani su i ljudi stranog porijekla koji mnogo duže žive u Njemačkoj ili su u toj zemlji čak rođeni i imaju nemačko državljanstvo. Salikutluk podsjeća na eksperimente u kojima su poslate molbe za konkurs za neko radno mjesto s identičnim kvalifikacijama, ali s različitim imenima. Rezultat je bio sljedeći: "Ljudi čije ime zvuči turski, imaju manje šanse da budu pozvani na razgovor za radno mjesto".

Rezultati tog istraživanja pokazuju da je neophodno da se preduzmu ciljane mjere u borbi protiv siromaštva i podsticanju jednakih šansi za grupe koje su diskriminisane, kaže Salikutluk. U studiji se navode i konkretni predlozi - posebno bi trebalo da budu priznate diplome koje su stečene u inostranstvu, ukazuje se u studiji.

Kako smanjiti stopu siromaštva?

"To bi ubrzalo ulazak izbjeglica i drugih migranata na njemačko radno tržište i omogućilo pristup stručnjaka sa stranim diplomama odgovarajućim zanimanjima", piše u studiji. Za bržu integraciju na tržište rada, tim oko Zerin Saliktluk želi brži pristup kursevima jezika i integracionim kursevima. Jer, samo ako se omogući da prihod od nekog rada i pokriva potrebe izdržavanja, može biti smanjena stopa siromaštva među izbjeglicama.

( Deutsche Welle )