Bez iznenađenja nema umjetnosti

Za rad “Klevetnik”, Radovan Grujić je dobio otkupnu nagradu MSUCG koja je dodijeljena na ovogodišnjoj Tradicionalnoj izložbi ULUG. Grujić govori o svom radu i tome kako doživljava nagradu

3356 pregleda0 komentar(a)
Grujić i “Klevetnik” u pozadini, Foto: Boris Pejović

Na 79. Tradicionalnoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, pored priznanja “Milunović, Stijović, Lubarda”, ove godine je dodijeljena i otkupna nagrada Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore, Radovanu Grujiću za crtež “Klevetnik”. Umjetnik je Vijestima kazao da na to gleda kao na neku vrstu karme u kontekstu priznanja za njegov višegodišnji rad i trud koji do sada nije bio adekvatno prepoznat.

“Ja mislim da su se sve kazne koje jedan umjetnik može da dobije u našem društvu, potrošile na mene. Da ne nabrajam. Valjda zbog neke ravnoteže, moguće da je po tim zakonima, ovo priznanje došlo u moje ruke”, prokomentarisao je Vijestima.

On je dodao i da to istovremeno uliva dozu optimizma umjetnicima koji, tvrdi, nijesu dovoljno cijenjeni u našem društvu.

“Raduje me ova nagrada, i što je ustanovljena i što sam je ja dobio. Hvala bogu da konačno neko i nas umjetnike uvažava. Mi smo na dnu društvene ljestvice. Sve su institucije pune krcate, svi primaju plate, dok plodovi njihovog rada nestaju sa njima, a za nama ipak ostaje nešto, ali mi najgore i najlošije prolazimo u ovom društvu”, oštro je rekao Grujić, a zatim dodao:

“Ipak, ovo je ozbiljna izložba, tu su uglavnom moje kolege i drago mi je što sam naišao na razumijevanje i što je moj rad prepoznat. To je najbolje od svega i to je posebna nagrada”, zaokružuje on.

Prilikom uručenja nagrade: Grujićfoto: Boris Pejović

Prilično simboličan, moćan i višeslojan crtež može se tumačiti na različit načine, a tehnički i motivski je u skladu sa Grujićevom dosadašnjom poetikom i izrazom.

“U ovom radu umjetnik sažima prizore u preciznu i komunikativnu likovnost, koja je motivisana svakodnevnim vizuelnim senzacijama, pejzažom, predmetima i događajima koji nas okružuju i u kojima je, čak i u konvencijalnim prizorima, ostvarena jednostavna i koncentrisana likovnost. Grujić je uspio da dokaže da se pravim istrajavanjima na iskustvima i potencijalu klasičnog crteža/slike ovaj medijum potvrdio kao inspirativan i manipulativno funkcionalan prostor primjeren savremenim komunikacijama”, istakla je istoričarka umjetnosti Petrica Duletić.

Rad "Klevetnik"foto: Boris Pejović

Na pitanje Vijesti da li su i koliko njegovi radovi vezani za okolnosti u kojima egzistira i dešavanja u zajednici, državi, ali i na kulturno-umjetničkoj sceni, te koliko motivi proizilaze iz promišljanja o tome, kaže da je baš ovaj njegov rad prisutan u našoj svakodnevici.

“Ja sam u svemu tome otprilike 30 godina. Veliko je iskustvo za mnom, cjeloživotno iskustvo. Ali, imponuje mi to što je baš ovaj rad nagrađen. ‘Klevetnik’ ili ‘Kleveta’ je likovni rad, ali i društveni fenomen koji je prisutan u našoj svakodnevnici, koji je arhetipski i prisutan u cijelom čovječanstvu. Sve civilizacije i sva društva sa najvećom indignacijom odbacuju tu vrstu ponašanja, razmišljanja, odnosa prema drugim ljudima. Najbolji primjeri klevete su nacisti koji su klevetali, odnosno optuživali jevrejski narod šireći razne priče i strahote o njima. To samo po sebi pokazuje koliku moć ima ta negativna pojava. E sad, sve to možemo da vidimo u ovoj propagandi kojom smo obasuti sa svih strana, a posebno u politici, to je očigledna stvar”, priča Grujić.

Koliko ima karikaturalnog, a koliko realnog u njegovom djelu na kojem je jezik čovjeka “zakačen” na udicu, kaže:

“Uvijek je to totalna realnost. Apsolutna realnost iz dubine bića, sa samog dna. Ja jedino tako i radim, a radim puno, svakog dana, ali nisu svakog dana rezultati jednaki”, kaže on i dodaje da svoje bavljenje likovnom umjetnošću nikada nije doživljavao kao karijeru u kontekstu profesionalne ambicije...

Grujićfoto: Boris Pejović

“Nije to karijera... Ja se samo bavim bavim slikanjem, dugo i predano, a sve ostalo ide svojim tokom”.

Na pitanje da li ljubitelji i poštovaoci njegovog djela mogu uskoro očekivati izložbu, Grujić odgovara potvrdno.

“Biće izložbe. Trenutno sam u nekim pregovorima, ali ne bih sad mnogo o tome pričao. Uglavnom, biće to javno objavljeno i biće vrlo šokantno. Nema umjetnosti bez iznenađenja, bez zastrašenja, bez incidenta. Nema umjetnosti ni bez neponavljanja, bez iskakanja iz svakodnevice, bez otpora”, poručuje Grujić.

On je prije par godina na 77. Tradicionalnoj izložbi ULUCG bio jedan od dobitnika nagrade “Milunović, Stijović, Lubarda”, i to za rad “Demon zla”, kojim je, kako je tada obrazložila Ljiljana Karadžić, nastavio svoje istraživanje u sferi nadrealističkog i angažovanog pristupa.

Grujiću je priznanje uručila umjetnica Tanja Markuš koja je predsjedavala ovogodišnjim žirijem za dodjelu nagrada na Tradicionalnoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.

Radovan Grujić je rođen 1963. godine u Podgorici. Završio je Višu likovnu školu u Nikšiću, a diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 1994. godine, na Odsjeku za slikarstvo, u klasi profesora Smaila Karaila. Imao je više samostalnih i kolektivnih izložbi.