Dok bojkot traje svašta prolazi
Damjanović tvrdi da vlast koristi bojkot kako bi u parlamentu kradom “poturala katastrofalna zakonska rješenja”
Većina opozicionih poslanika je, tokom bojkota parlamenta, gotovo ignorisala zakone o kojima se raspravljalo u Skupštini, dok su rijetki predstavnici opozicije analizirali zakone i nudili rješenja. U bojkotu od oktobra 2016. opozicione partije uglavnom nijesu koristile mogućnost da na pres konferencijama ili okruglim stolovima ukazuju na nedostatke zakona, ili nude alternative.
Programski direktor Građanske alijanse (GA) Boris Raonić upozorio je da je tokom bojkota parlamenta prošlo neopaženo previše loših zakonskih rješenja i imenovanja.
“Opozicioni poslanici morali su mnogo više pažnje pokazati prema svemu ovome što se dešava u Skupštini, bez obzira na bojkot parlamenta. Svega nekoliko poslanika je pokazalo interesovanje i javno ukazalo na moguća poboljšanja”, smatra Raonić.
Osim protivljenja ukidanju nadoknada za majke, predstavnici opozicije su se oglasili i žalbom Ustavnom sudu zbog izmjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama, većina opozicionih poslanika nije ponudila alternativu izmjenama zakona o PDV-u, zakona o zaradama i fiskalnoj strategiji. Tokom bojkota parlamenta 2008. zbog ukidanja TV prenosa, opozicija je u holu Skupštine organizovala tematske konferencije za novinare.
Ističući da je Skupština postala “protočni bojler” za Vladine predloge, poslanik Aleksandar Damjanović smatra da Vlada i parlamentarna većina koriste bojkot da “kradom poturaju katastrofalna zakonska rješenja”. Damjanović, kako tvrdi, proučava sve predloge a na sporne ukazuje putem medija i u direktnoj komunikaciji sa predstavnicima institucija i civilnog sektora.
“Uz izuzetke učešća na plenumu oko pitanja naknada za majke, kao i imuniteta kolega iz DF-a gdje sam direktno ukazao šta vlada potura građanima i na koji način, koristio sam maksimalno i poslanička prava da tražim brojne informacije od izvršne vlasti sa kojima sam upoznao javnost, kao što sam više puta govorio o aktima iz ekonomske problematike, budžetu, i pratećim zakonima koji su nažalost zajedničkim poduhvatom nelegitimne Vlade i krnje Skupštine dodatno ugrozili životni standard većine građana”, tvrdi Damjanović.
Uz njega tokom bojkota i poslanik SDP-a Raško Konjević je ukazivao na spornu državnu pomoć Montenegro erlajnsu, izlazak italijanske kompanije A2A iz EPCG, dok je potpredsjednik pokreta URA Miloš Konatar kritikovao povećanje PDV-a. Njegov partijski kolega Mileta Radovanić ističe da je ta partija posljednjih mjeseci ukazala na “katastrofalne i krupne” propuste u Zakonu o obrazovanju, Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, Zakonu o budžetu, Zakonu o javnim okupljanjima i mnogim drugim predlozima zakona.
Član GO SDP-a Mirko Stanić istakao je da je ta partija pokrenula inicijativu za povećanje minimalne zarade na 250 eura, uvođenje progresivnog oporezivanja za kompanije koje zarađuju milione, kao i preispitivanje rada Tužilaštva za slučajeve koji su izazvali milionsku štetu državi.
Poslanici manjinskih partija da ne budu kao “tasteri”
Raonić smatra da bi poslanici vladajuće koalicije u parlamentu trebalo pažljivije da čitaju ponuđene zakone.
“Poslanici koji ne bojkotujku Skupštinu, a ne doživljavaju sebe kao taster poslanike, takođe bi trebalo sa mnogo više pažnje da analiziraju zakonska rješenja. Tu prije svega mislim na poslanike manjinskih partija,” kazao je Raonić, podsjećajući da se u Skupštini nalaze četiri poslanika manjinskih partija.
“Koliko se neozbiljno sagledavaju predlozi zakona i ostala rješenja, najvidljivije je iz statistike koju je dobio poslanik Damjanović, koja je poražavajuća jer ispada da poslanički dan traje sat i po, a još je lošiji rad u odborima”, ističe Raonić.
Prema analizi podataka, koje je nedavno objavio Damjanović, kada se računa ukupno vrijeme provedeno u sali, poslanici vladajuće koalicije su za jedan sat zarađivali oko 370 eura.
( Miloš Rudović )