Doživotna dijaliza zbog nemara države: Pacijenti traže transplantacioni program i ugovor sa Minskom klinikom

Osobe iz Crne Gore kod kojih je došlo do otkazivanja ili nedovoljne funkcije bubrega i jetre, a nemaju živog srodnog donora, ne mogu o trošku države obaviti transplantaciju organa. U istoj situaciji su pacijenti kojima je neophodno presađivanje pluća, srca i pankreasa, jer je jedino rješenje transplantacija od moždano mrtvog (kadaveričnog) donora organa, pa su prepušteni sami sebi i traže način da dođu do novca potrebnog za liječenje.

Zbog toga je više desetina pacijenata još u martu uputilo inicijativu novoformiranom Nacionalnom koordinacionom tijelu za presađivanje organa u okviru Ministarstva zdravlja, kako bi se što prije uspostavio sistem kadaveričnog donorstva organa. Odgovor, međutim, još nijesu dobili.

U međuvremenu, neformalno udruženje pacijenata “Hrabro u novi život” pokrenulo je i peticiju kojom traži uspostavljanje saradnje sa Minskim naučno-praktičnim centrom za hirurgiju, transplantologiju i hematologiju, kako bi se transplantacije organa od mrtvih donora obavljale o trošku države pacijentima kod kojih je došlo do otkazivanje bubrega, kao i drugih organa.

95 osoba u Crnoj Gori čeka na transplantaciju organa, od kojih je šestoro djece. U Crnoj Gori već četiri godine nije obavljena nijedna transplantacija bubrega, koja se ranije obavljala u Kliničkom centru.

Iz Ministarstva zdravlja poručuju da zbog bilateralnih odnosa između Crne Gore i Bjelorusije nije izvjesno kada bi se saradnja mogla realizovati, a podsjećaju i da upućivanje u drugu državu radi kadaverične transplantacije nije praksa, zbog sumnje u porijeklo organa.

Pacijenti traže ugovor sa Minskom klinikom

Osobe kod kojih je došlo do otkazivanja bubrega mogu o trošku države biti transplantirani ukoliko imaju živih srodnih donora, u koje spadaju članovi porodice do četvrtog stepena srodstva i emotivni partneri. Takva presađivanja organa se obavljaju u Turskoj, a Ministarstvo zdravlja nedavno je najavilo obuku za naše ljekare u Njemačkoj, kako bi se ta srodnička transplantacija ubuduće obavljala u Podgorici. Nesrodničke transplantacije od živog donora trenutno se obavljaju o trošku pacijenata.

Pacijenti u inicijativi Ministarstvu zdravlja navode da je na listi čekanja za transplantaciju bubrega 45 osoba, uglavnom mlađih od 50 godina, kojima bi se putem presađivanja bubrega značajno poboljšao kvalitet života

“Međutim, za osobe kod kojih je došlo do otkazivanja ili nedovoljne funkcije bubrega i jetre, a nemaju živog srodnog donora, kao i osobe kod kojih je došlo do nedovoljne funkcije pluća, srca i pankreasa, jedino rješenje je transplantacija organa od moždano mrtvog (kadaveričnog) donora organa”, piše u dopisu pacijenata Milene Žižić i Jovana Glomazića.

U dopisu, dostavljenom “Vijestima”, pojašnjavaju da je alternativa u slučaju pacijenata kod kojih je došlo do otkazivanja bubrega - doživotna hemodijaliza, koja oštećuje druge organe i sisteme organa.

“Dijaliza je u stvari preživljavanje putem aparata. Bez tog aparata, mnogi pacijenti već odavno ne bi bili među živima, a mnogi svoje živote okončaju upravo na tom aparatu čekajući transplantaciju. Obavlja se dva do tri puta sedmično po četiri sata, što dovoljno govori koje vrijeme nam oduzima, a koje bismo mogli provoditi na drugačiji način da smo transplantirani”, pojašnjavaju Žižićeva i Glomazić.

Tvrde da su svi pacijenti koji ne vide sebe na doživotnoj dijalizi prinuđeni da organe traže van granica države.

“Kako u Crnoj Gori nemamo kadaveričnih donora, odnosno kako prema informacijama Ministarstva zdravlja u medijima, imamo samo 10 donorskih kartica ili potencijalnih donora organa, to smo svi mi koji ne vidimo sebe na doživotnoj dijalizi prinuđeni da organe tražimo van granica Crne Gore. Čekati novu kampanju i donore u Crnoj Gori nema smisla, imajući u vidu da smo u proteklih petnaestak godina imali samo dva kadaverična donora”, navodi se u dopisu Žižićeve i Glomazić.

Ističu da je nekoliko desetina građana Crne Gore već uspješno transplantirano u Bjelorusiji koja ima zakon po kojem su svi građani potencijalni donori organa, osim oni koji daju notarsku izjavu da to ne žele, pa ukoliko im zatreba transplantacija snose troškove liječenja.

“Informaciju smo dobili iz Minska. Višak tih organa se nakon medicinski utvrđene procedure transplantira stranim državljanima za ukupnu cijenu od oko 64.000 eura (bez propratnih troškova). Navedeni iznos se, dakle, ne daje za kupovinu organa, kako to žele da predstave nadležni, već je to cijena ispitivanja i operacije, odnosno vid zdravstvenog turizma Bjelorusije. Jedan od razloga što se ne želi saradnja sa Bjelorusijom vjerovatno jesu i loši međunarodni odnosi, odnosno sankcije koje smo im mi uveli. Republika Srpska ima zaključen memorandum o saradnji sa Bjelorusijom, pa troškove transplantacija snosi njihov Fond zdravstva”, pojašnjavaju pacijenti “Vijestima”.

Saradnja sa Bjelorusijom neizvjesna

Iz Ministarstva zdravlja “Vijestima” su kazali da su upoznati sa inicijativom grupe pacijenata koja traži od tog resora i Nacionalnog koordinacionog tijela za presađivanje organa u svrhu liječenja da se uspostavi saradnja sa centrom koji se ovom oblašću bavi u Bjelorusiji (Minsku).

“Crna Gora do sada nije imala saradnju sa Bjelorusijom iz oblasti medicine, a zbog trenutnih bilateralnih odnosa između dvije države, nije izvjesno kada će se saradnja uspostaviti, što dodatno ograničava mogućnost zdravstvenog sistema da udovolji zahtjevima predmetne peticije. Obavještavamo Vas i posebno ukazujemo na činjenicu da upućivanje pacijenata u drugu državu radi kadaverične transplantacije nije praksa iz razloga sumnje u porijeklo organa, s obzirom na činjenicu da sve države sa preciznom zakonskom regulativom poštuju sistem čuvanja organa za svoje građane ili pristupaju principu razmjene, ali isključivo sa državama sa kojim imaju zvanične bilateralne ugovore”, navodi se u odgovoru.

Iz Ministarstva zdravlja podsjetili su i da je Crna Gora potpisnica Konvencije o borbi protiv trgovine organima Savjeta Evrope i Istanbulske konvencije o sprečavanju kupoprodaje organa i transplantacionog turizma, zbog čega je pri Savjetu Evrope i formirana platforma za praćenje odlazaka u drugu državu radi transplantacije organa.

“Crna Gora je dio ove platforme. Upravo uspostavljanje stabilnog sistema kadaverične transplantacije treba da bude okosnica postupnog rješavanja ovog problema u Crnoj Gori. Naš, ali i cilj društva u cjelini treba da ide u pravcu podizanja svijesti o važnosti doniranja organa u svrhu liječenja kako bismo uspjeli da razvijemo sopstveni program transplantacije od kadaveričnog donora. Crna Gora ima zaključen ugovor o razmjeni organa sa Eurotransplantom, a da bi isti bio u punoj primjeni, razvoj kadaveričnog donorstva mora imati stabilan razvoj”, kazali su.

Skupljaju novac i podižu kredite za novi organ

Pacijenti naglašavaju da su prinuđeni da skupljaju novac od humanih pojedinaca i firmi, kao i da podižu kredite, kako bi obavili transplantaciju, što je, ocjenjuju, donekle i ponižavajuće.

Ističu da su svi građani svjedoci brojnih humanitarnih akcija za skupljanje novca za transplantaciju u Bjelorusiji, ali i da su troškovi hemodijalize po pacijentu veći nego troškovi presađivanja organa koje obezbjeđuje kvalitetniji život.

“Navodno, iz razloga što nemamo uspostavljen sistem kadaveričnog donorstva, Eurotransplant ne želi više da ima saradnju sa Crnom Gorom. Takva saradnja je prije više godina obezbijedila transplantaciju organa nekim građanima Crne Gore. Mi bismo voljeli kad bismo se mogli transplantirati u zemljama EU, ali iz navedenog razloga je izgleda nemoguće”, tvrde Žižić i Glomazić.

( Ana Komatina )