Liturgiji prisustvovao i Maslenikov; Joanikije: Sabiramo se kod Svetog Vasilija Ostroškog, nasljednika Svetog Save

Već 15 godina hodočasnici iz Sokoca u Bosni i Hercegovini (BiH) pješke prelaze put od 230 kilometara kako bi 12. maja stigli do Manastira Ostrog. Tako je bilo i ovoga puta.

"Krenula su 33 hodočasnika, po broju Hristovih godina, ali su nam se u putu pridružila još tri hodočasnika. Za šest dana smo prešli put dug 230 kilometara. Bilo je teško, ali kada shvatimo gdje idemo i zašto idemo, onda nije teško.Uglavnom gledamo da polovina ljudi budu oni koji idu prvi put, a druga polovina su hodočasnici sa iskustvom. Za mene je hodočašće put na kome pokušamo da spoznamo sebe. Najteža borba u životu je, po meni, borba sa samim sobom. Na ovom putu pokušamo, koliko-toliko, da se borimo sa samim sobom, da se sa ovog svetog puta vratimo bolji nego što smo krenuli", kazao je Milan Maričić, predsjednik Udruženje građana "Sveti Vasilije" iz Sokolca, kome je ovo bilo četvrto hodočašće.

I sedamdesetpetogodišnja Mira Stanar, iz sela Oštre Luke, između Prijedora i Sanskog Mosta u BiH, željela je da se bori i izbori sa sobom. I uspjela je.

"Već šest godina dolazim ovamo. Imala sam želju da i ove godine dođem. Bolesna sam, fizički ne mogu da koračam, koristim štake i imala sam želju da dođem plašeći se da više neću imati priiku. Sebi sam želju, uz pomoć Boga ispunila i srećna sam zbog toga. Ništa mi nije bilo teško. Došla sam pješke od Donjeg do Gornjeg manastira, nosila sav teret i nije mi bilo teško", kazala je Stanar.

Pod ostroškim stijenama slilo se na hiljade vjernika iz Crne Gore, regiona, ali i šire, da proslavi praznik Svetog Vasilija Ostroškog, slavu Manastira.

Mnogi od njih, u nogama su imali stotine kilometara pješke pređenih. Plato ispred Manastira bio je preplavljen šatorima, vrećama za spavanje i ćebadima onih koji su pješke, autobusima ili automobilima, došli noć prije da prisustvuju večernjoj službi.

Nakon arhijerejske liturgije, koju je služio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, sa sveštenstvom i monaštvom, uz prisustvo većeg broja arhijereja, mitropolit se obratio okupljenima.

"Još odavno se ovdje sabira naš narod, ali i mnogi drugi narodi koji pristupaju ćivotu Svetoga Vasilija Ostroškoga i dobijaju od Boga, molitvama Svetoga Vasilija, iscjeljenje i liječenje, i krepost i silu, kao što je nekada Sveti Sava pomagao svima i blagosiljao sve koji pristupaju njegovome svetome ćivotu sa vjerom, bez obzira ko je ko, iz kog je naroda. Tako se sabiramo i ovdje u Manastiru Ostrog, kod njegovoga nasljednika Svetoga Vasilija Ostroškoga", kazao je mitropolit.

Zahvalilo se arhijerejima koji su došli sa raznih strana, "od Kosova i Metohije, do Kalifornije, Amerike, Njemačke i Južne Amerike".

Zahvalio se narodu koji je i ove godine došao sa raznih strana, posebno djeci i omladini, kao i ambasadoru Rusije Vladislavu Maslenikovu, koji je prisustvovao liturgiji.

Zahvalio se i arhimandritu Sergiju, koji je, kako je kazao Joanikije, sa velikom ljubavlju i sa "sa svojom bratijom i narodom" sve pripremio da bude skladno i lijepo.

Episkop dizeldorfski i sve Njemačke Grigorije kazao je da je Ostrog jedna od najvećih svetinja, a za mnoge je najveća pred kojom su ikada bili.

"Nekada davno, kao dječak, stajao sam tu sa vama i divio se ovoj svetinji, nerazumijevajući mnogo toga. I danas, nakon mnogo godina stojeći ovdje pred vama, pokušavam da razumijem zašto je ona toliko važna i zašto je tako snažno ukorijenjena među nama. Čini mi se da sada znam odgovor. Naime, ovo sveto mjesto nalikuje onim svetim mjestima iz kojih izviru sva druga. Ova pećina, draga braćo i sestre, liči na onu Vitlejemsku pećinu, a ovaj sveti grob u kojem počivaju mošti Svetog Vasilija, liči na onaj grob koji je Josif Arimatejac poklonio da se u njega sahrani raspeti Gospod Isus Hristos. Ova pećina, ovo mejsto podsjećaju me na ono što najčešće zaboravljamo. Podsjećaju na skromnost, na smirenje, ali i na činjenicu da je iz groba zasijala svjetlost, da je Bog smrću uništio smrt, i da ćemo taj događaj slaviti do skončanja vijeka, kada će ta svjetlost zasijati u našim srcima, koja, nažalost, prečesto bivaju i postaju kao hladna i pusta pećina", kazao je Grigorije.

Kako je istakao, vjernici su u Ostrog došli da prime svjetlost.

"Svjetlost je, dakle, nešto što se ne može otgnuti, otkinuti, ponijeti u torbi. Svjetlost se može samo primiti. A za svjetlost, da bi smo je primili, moramo se pripremiti. Zato je, braćo i sestre, naš dolazak pred ovu svetinju, uvijek napor i želja da primimo svjetlost. Da primimo svjetlost koja je zasijala iz groba, iz groba Hristovog, jer je tu svjetlost najprije u svoje srce, a potom i ovu pećinu donio Sveti Vasilije. I vi ste, iako, možda, toga niste svjesni, ovdje došli da primite svjetlost, da je pohranite u svoja srca, koja treba da zasijaju tom svjetlošću, a zatim će od te svjetlosti zasijati vaša lica i vaše ruke, vaši koraci i vaša djela", poručio je Grigorije.

Ispred manastira je kršten jednogodišnji Nikola Supić, dok je njegov otac Lazar rukopoložen u čin đakona.

U liturgiji su pojanjem učestvovali bogoslovi iz prizrenske Bogoslovije.

( Svetlana Mandić )