Crnogorska rok grupa "Krajnji sjever": Gradovi su neiscrpne teme za muzičare

Grupa “Krajnji sjever” novo je ime na crnogorskoj rok sceni, ali njihove pjesme zvuče kao numere benda kojeg već godinama, pa i decenijama znate.

Rokenrol laganog tempa koji poziva slušaoca da se zavali i prepusti vožnji kroz gradsku scenografiju dominantnu u tekstovima u kojima pojedinac traži svoje mjesto i svrhu u užurbanoj, bučnoj urbanoj džungli, između strahova i snova.

Možda zato što je ovaj sastav već godinama svirao iza zatvorenih vrata prije izlaska pred publiku ili zbog toga što među članovima već prekaljene rokenrol asove, tek u muzici i tekstovima Krajnjeg sjevera nema ni mrve pretencioznosti - sve je svedeno, precizno, jednostavno i vrlo efektno. Zato možda i zvuče tako jednostavno, zato su možda već sa prvom pjesmom koju su objavili - “Grad”, privukli pažnju i van Crne Gore, pa su tu numeru slušaoci proglasili za hit nedjelje na hrvatskom portalu Muzika.hr.

Prošlo je godinu dana od “Grada”, a pred publikom je novi singl “Neka danas popravi juče”, koji prati lyrics video dostupan na YouTube servisu. Uspjeh prve pjesme uhvatio ih je nespremne, kažu u šali iz benda na pitanje zašto se toliko dugo čekalo na novu pjesmu.

Okupljeni iz čiste ljubavi prema muzici Ivan Mrdak (gitara), Đorđe Sulaver (bubnjevi) i Ivan Andrijašević (klavijatura) već godinama sviraju zajedno i na tom okupljanjima nastao je do sad dvocifren broj pjesama. Prošle godine im se pridružio Dragan Lučić Lujo, domaćoj publici dobro poznato lice iz nikšićkog i najvažnijeg crnogorskog pank sastava DST-a.

“U momentu kada smo izbacili prethodnu stvar željeli smo samo da se okušamo u studiju, snimanju i cijelom procesu koji prati muziku nakon što ona izađe iz četiri zida u kojima se stvara. Da vidimo na čemu smo i koga bi te naše pjesme mogle privući. Pozitivni komentari, puštanje na radijima u Crnoj Gori i regionu, titula hita nedjelje na hrvatskom muzičkom portalu, predstavljanje u bosansko-hercegovačkim medijima u emisiji ‘Propuh’ su stvari koje nijesmo očekivali. Danas ljudi valjda tako mjere kvalitet pjesme. Naravno, i neizbježnim lajkovima. Ako je to tako, onda smo uspjeli”, kaže Mrdak.

Dodaje da im ipak više odgovaraju neka druga mjerila - “poruke podrške, savjet šta se moglo unaprijediti ili kada u prolazu čuješ da neko sluša tvoju pjesmu”.

Gitarista kaže da je godina prošla u balansiranju ličnih obaveza i mapiranju puta kojim bi bend do sad morao da se kreće, kao i konstantno rađanje novih ideja na probama koje bi im zaokupili pažnju. Sulaver priznaje ipak da bi periodi između objaljivanja pjesama morali biti kraći.

“I sami smo postali nestrpljivi da čujemo kako naše zamisli zvuče kada se upakuju i objave. Nekoliko numera je gotovo spremno za put u studio, ali su atmosferičnije i kompleksnije od onih snimljenih, pa želimo da sačekamo još malo i doradimo svaki detalj. Prvi cilj, kao vjerovatno svakom bendu je - album”, otkriva on.

Tu se, međutim, krije dilema koja muči i Krajnji sjever, kao i mnoge autore danas: kako u današnjem vremenu brzog života, kratkih dopaminskih udara i hiper štancanju muzike plasirati album tako da svaki njegov dio dobije pažnju koju zaslužuje.

“Prateći ono što se objavljuje, vrlo često vidimo da neke izuzetne pjesme ostanu potpuno nezapažene prilikom objave albuma. Navike slušalaca su se promijenile, načini konzumiranja (namjerno koristim ovaj izraz) muzike su se izdeformisali. Danas slušaoci nemaju vremena ni za neke predivne melodije, a ne za one famozne ‘fillere’ koji su nekada u manjku kreativnosti benda popunjavali prostor i minutažu albuma. U današnjem vremenu koje karakteriše hiperprodukcija, često je džaba i kada imate izvanrednu pjesmu. Sve to autorima zadaje glavobolje, i na kraju se završi sa objavom na YouTubeu, pa ko čuje - čuje. Još od objave pjesme ‘Grad’ razmišljamo o načinu na koji će se sve pjesme koje će se jednog dana naći na albumu na jednak način predstaviti javnosti. Zvuči kao nemoguć posao, ali moramo da odradimo što je do nas. Kao kada spremate dijete za život. A onda neka pjesme nađu svoj put. Ili ne nađu”, priča Sulaver.

Njegov kolega sa klavijatura Andrijašević slaže se da se do sada objavljene pjesme na neki način nadovezuju - i tekstualno i atmosferski. Da li je slučajno što obje opisuju odnos pojedinca i grada, neku vrstu nelagode, ali i potrage za ljepotom u njemu? Vjerovatno ne, jer su to, prema Andrijaševiću, teme koje su oduvijek interesovale umjetnike.

“Priča o nelagodi i ljepoti se može gledati i iz lične, ali i kolektivne perspektive. U principu ta je priča stara koliko i svijet. Ti motivi se nalaze u nekim od najvažnijih djela svjetske umjetnosti. Možda ona dobija drugačije značenje kada se postavi u scenografiju cimenta, željeza, brzog interneta, viška informacija i manjka komunikacije i emocija, ali to je ta ista tema. Gradovi su neiscprne teme za muzičare širom svijeta: ‘Bright Lights, Big City’ Jimmy Reeda, ‘Inner City Blues’ Marvina Gaya,This City’ Steve Earlea ili da se okrenemo domaćoj muzici ‘Gradovi’ Kralja Čačka ili Azrin ‘Grad bez ljubavi’... Da parafraziramo ovoga posljednjeg, teško je kada su ‘ovuda prolazili i drugi prije nas’ reći nešto drugačije. Ali, ono o čemu pjevamo je iskreno. To su stvari koje svakodnevno živimo i proživljavamo. Priča je univerzalna. Nadamo se da ima još sličnih i nadamo se susretima tih sličnih”, ističe on.

A do sljedećeg susreta Krajnji sjever nema neke grandiozne planove. Žele da ubrzaju realizaciju pjesama i možda odsviraju koncert do kraja godine. Ali im je okej, kako kažu, i ako stvari ne budu išle tim tokom. U međuvremenu, “Grad” i “Neka danas popravi juče” su dostupne na YouTube servisu svim zainteresovanim ušima.

Scena nikad aktivnija, radi se iz čistog gušta i to se osjeća

“Neka danas popravi juče” upotpunjava dobar ritam koji su crnogorski muzičari posljednjih mjeseci uhvatili kad su objave u pitanju. Basista Dragan Lučić kaže da se čini da domaća scena nikad nije bila aktivnija, a i da je lijepo vidjeti da je konačno srušena barijera između regiona i Crne Gore.

“Toliko odličnih pjesama i albuma je objavljeno posljednjih godina. Prošla i ova godina su bile bremenite. Ima i kvantiteta i kvaliteta. Izgleda da su ljudi potpuno neopterećeni uspjehom, karijerom, nastupima, već da rade iz čistog gušta. Kada čujete ono što je snimljeno u Crnoj Gori to se mora osjetiti, a mislim da to daje pjesmama prostor da zažive”, smatra on.

Gdje je tu mjesto Krajnjeg sjevera u ovom sastavu se ne opterećuju. Lučić kaže da će ih već jednom neko staviti u jednu, neko drugi u skroz drugu fioku.

“Mislim da jednom kada se na pjesmu stavi Youtube pečat ‘Public’, ona počinje da živi svoj život, potpuno nezavisno od benda ili planova koje su njeni autori pravili za nju. Ove dvije pjesme su kao neki papirni brodovi pušteni u more. Na to dokle će doprijeti, i da možemo, ne želimo da utičemo. Želimo im dobru plovidbu, ali ako nijesu dobro napravljene od želje nemaju pomoći”, zaključuje Lučić.

( Stefan Strugar )