Kalimere nestaju uprkos zaštiti
Drvene naprave za izlov ribe na Port Mileni, kojih još ima samo u Šri Lanci, su “mrtve”, jer je takav i kanal koji je postao “najveća septička jama ne samo u Crnoj Gori, nego i šire”...
Ništa nije slutilo da će ta noć 21. oktobra 1971. na Bojani biti posebna. Još manje da će se o njoj pričati danima, mjesecima godinama, pa i pola vijeka kasnije. Ribari su, kao i obično, u predvečerje te noći, u vodu spustili mrežu mega kalimere, koja se pružala od jedne do druge obale, na oko 150 metara od današnjeg mosta prema račvi rijeke. Kalimeru su držali ogromni betonski stubovi na obje strane rijeke, gdje su bili smješteni i motori za spuštanje i dizanje mreže.
Bilo je vrijeme takozvane jesenke, jedne od najkvalitetnijih vrsta cipola- skakavice. Oko dva sata iza ponoći, ribari su digli mrežu... Šest sati kasnije, tog jutra, izvagano je 23 tone skakavice, a prema nekim procjenama i više jer nije sve “na tas”. Od tereta u mreži stubovi su počeli da se naginju ka rijeci da bi kasnije i skončali u njoj.
Ulcinjanin Dželal Hodžić sjeća se da je riba prodavana po cijelom primorju i Rijeci Crnojevića.
“U Ulcinju se mjesec poslije toga, samo jela riba. Mesare su mogle i da ne rade”, kaže Hodžić.
Mega kalimere sada više nema, stubove je na dnu rijeke vjerovatno prekrio pijesak, na obalama su u međuvremenu nikle stotine kućica i vikendica. Ostalo je sjećanje starijih Ulcinjana i bojanskih ribara, da pričaju o jednoj oktobarskoj noći, koja se vjerovatno više neće nikad ponoviti...
“Tu mega kalimeru trebalo bi obnoviti i ponovo staviti u funkciju. To bi bila atrakcija”, kazao je Hodžić.
Osim mega kalimere, na Bojani, Port Mileni i maloj skeli na Rtu Đerane, postojalo je tada na desetine manjih kalimera. Bile su zaštitni znak Ulcinja i Crne Gore, sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka, krasile su brojne razglednice koje su išle na sve strane svijeta, ali država nije znala da prepozna i sačuva brend.
Kalimera je riječ albanskog porijekla i nastala je od izraza “kalo dhe merr”, što u prevodu znači - “dođi i uzmi”.
Rješenjem Ministarstva kulture tek u aprilu 2017. godine, “dobru ribarenja kalimerama” dodijeljen je status nematerijalnog kulturnog dobra.
Kao nosioce kulturnih vrijednosti kulturnog dobra, Ministarstvo je tada imenovalo Iva Kneževića, Gorana Novakovića, Ramazana Kovačija, Milorada Raičevića, Dželala Mustafića, Marka i Gorana Mašanovića, Radovana Bogojevića i Hodžića.
Ministarstvo je konstatovalo da veliku prijetnju kulturno istorijskim vrijednostima dobra ribarenje kalimerama, predstavlja zagađenje Port Milene i rijeke Bojane.
Hodžić ističe da je Port Milena bila identitetski, pejzažni i turističko razvojni brend Ulcinja, Crne Gore i regiona.
“Taj jedinstveni kanal, nekada najveće prirodno mrestilište ribe na Mediteranu, nebrigom državnih organa i zločinom antropogenog faktora, postao je najveća septička jama regiona”, kazao je Hodžić “Vijestima”.
Kalimere na Port Mileni dijelile su sudbinu kanala - što je više urušavan, mreže su rjeđe išle u vodu, a danas ni toliko. Eroziju vremena, nijesu preživjele kalimere na skeli na Rtu Đerane, dok one na Bojani još opstaju...
“Kalimere na Port Mileni, danas su ‘mrtve’, jer je takav i kanal, koji je postao najveća septička jama ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Ne znam da li tamo neko više i lovi, ali ribu iz kanala neće niko na trpezi. Šanse da opstanu imaju samo kalimere na Bojani, ali uz dogovor sa susjednom Albanijom i pažljivijim planiranjem prostora na oblama rijeke”, kaže Hodžić.
Danas, od ukupno nešto više od 30 kalimera na Bojani i Port Mileni, koliko ih je registrovano u Ministarstvu, u funkciji je njih oko 20 - deset povremeno, a deset stalno.
Predsjednik Skupštine Udruženja “Ada Bojana” i predstavnik vlasnika kalimera Drago Vukčević podsjetio je da većina vlasnika prvih kalimera u Ulcinju danas nije među živima.
“Nastarije kalimere imali su Luka Mašanović, Džemal Muratović, Vlado Vučković, Anđelo Vikari, Marko Vojvodić, Bahrija Čauši, Dželjo Šurla, Kadro Ramović, Niko Stojanović, Avdo Tafić, Blažo Ražnjatović... Uzvodno uz rijeku, kalimere su imali Elezovići, Hoti, Seljčanini...Sve su bile u funkciji jer bilo je ribe u izobilju”, kazao je “Vijestima” Vukčević.
Danas su u funkciji uglavnom samo one na Bojani.
“I u Šri Lanki. Ima ih i tamo, rekli su mi, ali ne moramo ići tamo da bi vidjeli kako to funkcioniše. Da država vrati Port Milenu, kakva je bila, vratile bi se i kalimere i ribari”, kazao Hodžić
Sekretar za poljoprivredu, ruralni razvoj i ekologiju u Opštini Ulcinj Zećarije Sulejmanović kazala je da su kalimere u ingerenciji Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
“Prije nešto više od pola godine, Opština je išla sa zahtjevima Morskom dobru o oživljavanju urušenih kalimera u Ulcinju. Do danas, nemamo odgovor JP”, kazala je Sulejmanović “Vijestima”.
( Samir Adrović )