Predstavljena “Sabrana dela” akademika Mira Vuksanovića: Knjige “ozidao majdanom riječi”
Vuksanović, prema riječima predsjednika Opštine, “kroz svoje životno iskustvo najbolje svjedoči da neke stvari koje su željeli da traju mnogo duže nego što je to bio slučaj, pa čak i u vječnost, nisu opstale, a neke vrijednosti koje su bile možda malo tiše, ali utemeljenije, opstale su i do današnjih dana”
U Nikšiću su, u okviru kulturno-duhovne manifestacije “Dani Svetog Vasilija Ostroškog”, promovisana “Sabrana dela” akademika Mira Vuksanovića koja su objavljena povodom četiri godišnjice pisca - 80 godina od rođenja, 50 godina književnog, 50 godina uredničkog i 50 godina upravničkog rada u bibliotekama.
“Grad Nikšić je zaista ponosan što može da bude domaćin ovakvim jubilejima srpskog akademika Mira Vuksanovića. Nikšić ima to priznanje, među svim ostalim priznanjima, da ga i akademik Vuksanović drži za svoj grad, što je nama posebna čast i zadovoljstvo i što je sigurno jedno od najvećih priznanja koje Nikšić ima”, kazao je prilikom pozdravne riječi predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević i dodao da je Vuksanović imao razloga da i neke druge gradove izabere za svoje, ali da se odlučio za Nikšić.
Vuksanović, prema riječima predsjednika Opštine, “kroz svoje životno iskustvo najbolje svjedoči da neke stvari koje su željeli da traju mnogo duže nego što je to bio slučaj, pa čak i u vječnost, nisu opstale, a neke vrijednosti koje su bile možda malo tiše, ali utemeljenije, opstale su i do današnjih dana”.
Prof. dr Dušan Krcunović govorio je u Vuksanovićevom dvotomnom djelu “Danonoćnik” i naporu autora “da se čovjeku što bolje objasni čovjek”.
“Kroz 4.500 zapisa koji su decenijama nastajali, inicijalno na marginama Andrićević ‘Znakova pored puta’, pisac nam iskreno povjerava svoja intimna osjećanja i istančana razmišljanja o velikim i malim ljudima našeg vremena, o ljudskim karakterima, odnosima i sudbinama, o neobičnim događajima i situacijama, o navikama i običajima, o prolaznosti i smislu ljudskog života, napokon, o samom sebi”, kazao je Krcunović.
Prema njegovim riječima, Vuksanović je još od đačkih dana, prema vlastitom iskazu, “pravio košnice od riječi u čistom pamćenju” i od tada do danas riječ je bila njegova stalna preokupacija svjestan da je to “najznačajnije i najveće čovjekovo otkriće”.
“Akademik Vuksanović ima i dodatnu privilegiju što je svoje knjige ozidao od rijetkog gradivnog materijala otktivenog u potplaninskom zavičaju kojeg naziva majdanom riječi... Naš pisac u svom ispovjednom romanu ne krije iskonski čovjekov strah od ‘bjeline’, koja je njegov poetični izraz za prazninu, za bezrječje koje se razlikuje od ćutnje, koja zna da bude rječita, i samoće koja zna da bude uslov društvenosti”, istakao je Krcunović, dodajući da je književna riječ najbolji lijek od praznine.
Krcunović se zahvalio Vuksanoviću što “nas je svojim djelom izvodio na planinu koja natkrivljuje” njegov zavičajni majdan riječi i “sa čije kote bolje sagledavamo i razumijemo sebe i svijet u kome živimo”.
Govoreći o šest tomova kola “Klesan kamen” prof. dr Drago Perović je kazao da bi neko mogao da “iznad svojih riječi ispiše da su one klesan kamen, morao je sam da bude klesan kamen, od riječi, jer je knjiga “ozidana riječima kao kuća kamenom ili ciglama”. Kako je naglasio, pokušaće da Vuksanovićeva djela objasni koristeći jednu riječ - a to je riječ.
“U besjedama, ogledima, esejima i portretima Vuksanović se bavi riječima ili riječju po kojoj je neko ispunio svoj stvaralački zavjet. Tako samo jedna riječ može da bude ‘ključ’ čitavog jednog djela, jer ona je onaj ‘bližnji’ koji nam je sve. Svaki stvaralac čitavog života otvara ‘kao školjku’ samo jednu riječ i ako uspije mi više bez nje i njega ne možemo da živimo. Upecani smo udicom od riječi”, kazao je Perović.
Kako je istakao, svi Vuksanovićevi bližnji, preci i savremenici, “barem su po riječ zasadili i gledali kako im rađa” i tako su podigli “goru od riječi” gdje svako “stablo riječi nosi svoju priču”.
“Ne čine Nikšić samo ljudi koji su ostali u njemu kao najvjerniji i najodaniji. Nikšić čine svi koji su bilo kad u njemu rođeni i koji su u njemu bilo kad živjeli. Bez takve cjeline Nikšić nije grad kakav jeste i ne bi bio čuven kao što jeste”, kazao je akademik Vuksanović, dodajući da je Nikšić prvi grad u koji je došao kao dijete, a iz njega otišao “sa ispitom zrelosti”.
Kako je istakao, svoja obraćanja uvijek piše lako, ali kada “dolazi među svoje” koleba se jer nije “siguran šta treba da odabere od svega što se samo javlja da bude rečeno”. Prema njegovim riječima, niz bi se “otegao, ako bi po ovom ili sličnom modelu spremili susrete sa svim nekadašnjim nikšićkim gimnazijalcima”, ali i učenicima iz ostalih škola, koji su kasnije u svojim oblastima postigli uspjeh i otišli visoko.
Dramska umjetnica Vjera Mujović, koja je vodila program, čitala je odabrane rečenice akademika, profesora univerziteta, književnih kritičara i pisaca o Vuksanoviću koje su objavljene u prvom kolu “Sabranih dela”. Vuksanović je komplet “Sabranih dela” poklonio Nikšiću i knjige uručio predsjedniku Opštine.
Program su zajedno organizovali Eparhija budimljansko-nikšićka, Crkvena opština, Opština Nikšić i Javna ustanova “Zahumlje”.
( Svetlana Mandić )