Na građevinu u trenerkama i farmerkama

Na većini kolašinskih gradilišta radnici nemaju pravilnicima propisanu minimalnu ličnu opremu za zaštitu na radu.

Tokom obilaska nekoliko gradilišta, “Vijesti” su utvrdile da tek rijetki zaposleni nose šljemove, mahom rade u svakodnevnoj odjeći i obući, bez zaštitnih odijela i cipela, čak nerijetko i bez rukavica. Spratovi nekoliko objekata u izgradnji nisu obezbijeđeni zaštitnim ogradama, kako to propisi nalažu.

Prema Pravilniku o upotrebi sredstava i opreme lične zaštite na radu, nošenje zaštitnih šljemova je neophodno prilikom građevinskih radova. Na spisku opreme obavezne za građevinsku djelatnost su, između ostalog, i zaštitne cipele sa neprobojnim đonom, opasači pri radu na skelama, zaštitna odijela, među kojima su i nepromočiva, ako se radi po kiši...

Radnici na gradilištima, uglavnom strani državljani, nijesu željeli da razgovaraju na temu svoje bezbjednosti na radnim mjestima ili da odgovore na pitanje zbog čega nijesu propisno odjeveni i da li to neko kontroliše. Na jednom gradilištu objašnjavaju da su dio opreme, ali ne kažu koje, dobili od poslodavca, ali da je ne nose svojim izborom. Nekolicina radnika “hvali” se činjenicom da na gradilištu na kojem su, kako tvrde, odavno nije bilo nijedne povrede.

Primjena propisa iz oblasti zaštite na radu u građevinskoj djelatnosti u kolašinskoj opštini, kako su kazali “Vijestima” u Upravi za inspekcijske poslove, kontrolisana je 46 puta u minule dvije godine.

“Prilikom nadzora konstatovano je 109 nepravilnosti, bilo je 33 ukazivanja u kojima je dat rok za njihovo otklanjanje. Donijeta su četiri rješenja za otklanjanje nepravilnosti i izdata 22 prekršajna naloga za novčano kažnjavanje u ukupnom iznosu od 5.240 eura” saopštili su iz Uprave, ne precizirajući o kojim prekršajima je riječ.

Podsjećaju da je oblast zaštite na radu regulisana krovnim zakonom, koji ima 55 pravilnika, od čega se na građevinsku djelatnost odnose tri. U jednom od njih (Pravilnik o mjerama zaštite na radu na privremenim i pokretnim gradilištima), propisano je da ukoliko postoji mogućnost da zaposleni padne van objekta, treba da se postave odgovarajuće zaštitne nadstrešnice tako da visina sa koje može da se padne ne prelazi 100 centimetara. To nije ispoštovano na većini gradilišta u Kolašinu.

“Ako prilikom rada na otvorenim ivicama spratova, balkona, terasa i dr, zaštitna ograda ne može da se postavi iz opravdanih razloga, ako su radovi koji se vrše na takvim mjestima manjeg obima ili su kratkotrajni, zaposleni koji vrši te poslove za vrijeme trajanja rada treba da budu vezani pomoću zaštitnog opasača (pojasa) za vezivanje cijelog tijela i konopca dužine najviše 150 centimetara. Radna mjesta na visini većoj od 100 centimetara iznad terena ili poda, kao i ostala mjesta (prelazi, prolazi i sl.) na gradilištu i na građevinskom objektu sa kojih može da se padne, treba da budu ograđena čvrstom zaštitnom ogradom visine najmanje 100 centimetara”, jedan je od propisa.

Ni to bar prema onome što može da se vidi iza ograda gradilišta, investitori u Kolašinu ne poštuju.

Ekspertkinja iz oblasti zaštite i zdravlja na radu Đina Janković za “Vijesti” podsjeća da građevinska industrija u Crnoj Gori predstavlja najrazvijeniju granu privredu i, shodno tome, zapošljava najveći broj ljudi, između 12.000 i 18.000. Međutim, prema njenim riječima, to je ujedno i najrizičnija djelatnost, sa najvećim brojem povreda na radu, od kojih, nažalost, neke završavaju smrtnim ishodom.

“Najčešći problem koji vidimo na terenu je angažovanje radnika koji nisu osposobljeni za bezbjedan rad, prvenstveno za rad na visini, i kod kojih nije izvršena prethodna provjera zdravstvene sposobnosti. Uobičajeni uzroci povreda na gradilištima su neobezbijeđena visina i nekorišćenje sredstava za zaštitu. Posebno je bitno naglasiti da posljednjih godina najveći broj zaposlenih na gradilištima dolazi iz Albanije i Turske, pri čemu prvi problem predstavlja jezička barijera”, objašnjava Janković.

Međunarodna organizacija rada je upravo počela sa promocijom nove kampanje, povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu, koji je obilježen 28. aprila. Kampanja se bavi uticajem klimatskih promjena na zaštitu i zdravlje zaposlenih.

Oni su, prema riječima Janković, nakon opsežnih istraživanja, prepoznali da su zaposleni u visokorizičnim industrijama poput građevinarstva izloženi intenzivnoj sunčevoj radijaciji tokom rada na otvorenom.

“Ta izloženost dovodi do značajnih zdravstvenih rizika kao što su rak kože, toplotni udar, oštećenje očiju i druge negativne posljedice. Uprkos svijesti o ovim rizicima, postojeće mjere zaštite na radnom mestu nisu dovoljne da zaštite radnike. Podaci ukazuju na porast slučajeva raka kože, posebno među radnicima na otvorenom, u posljednjih nekoliko godina. Shodno tome, izradili su smjernice kako bi sve države mogle da ih implementiraju u svoje nacionalne propise i zakonski definišu rad na visokim temperaturama i pri izloženosti solarnom zračenju”, objašnjava ekspertkinja.

Podsjeća i da građevinski radnici mogu biti u dužem periodu u kontaktu sa nekim hemijskim jedinjenjima ili prašinom u kojoj se nalaze štetne materije što izaziva trovanja i oštećenja krvi, krvotoka, nervnog sistema, disajnih organa, bubrega. Takođe, mogu biti dugo radu pod bukom i vibracijama. Janković, pominje i brojne zdravstvene probleme, koji nastaju zbog dugotrajnog nošenja tereta ili prilikom dugotrajnog rada u nepravilnom položaju.

Strani državljani ne znaju za svoja prava

Ona kaže da angažovanje stranih radnika ne oslobađa poslodavca odgovornosti da primjenjuje propise koji su zakonom predviđeni na radnu snagu iz inostranstva, koju tom prilikom angažuje. Neophodno je, podsjeća, da ti radnici prije stupanja na rad budu upoznati s mjerama zaštite i zdravlja na radu na poslovima upravo tog radnog mjesta na koje treba da budu raspoređeni, odnosno da budu osposobljeni za bezbjedan rad, kao i da bude izvršena prethodna provjera njihove zdravstvene sposobnosti.

“Nerijetko se dešava da zbog jezičke barijere, ti propisi ne budu ispoštovani. Takođe se dešava da poslodavac ne može, zbog rokova izgradnje, da čeka završetak procedure dobijanja dozvole za privremeni boravak i rad, što traje u prosjeku dvadesetak dana, pa angažuje takvog radnika s kojim nije potpisao ugovor o radu, te shodno tome nije ispoštovao ni propise predviđene Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu i to dovodi do drugog problema - rada na crno”, tvrdi Janković.

( Dragana Šćepanović )