Priča i film u službi ideje

Povezujući zajednički, odnosno doživljaj kolektiva u filmu i dramskoj umjetnosti, sa psihijatrijskim terminom i tretmanom grupne terapije, čuveni reditelj Goran Marković govorio je juče u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU).

Pred publikom svih generacija i profesija, što i nije karakteristično za događaje tog tipa koje CANU organizuje, Marković je održao predavanje koje se zasniva upravo na temi “Zajednički doživljaj u dramskoj umjetnosti”, a koje je ranije pripremio za svjetski kongres grupne psihoanalize, na poziv eminentnih psihoanalitičara.

Marković je istakao da dramski doživljaj istovremeno imaju i autori i protagonisti i gledaoci, koji se međusobno prožimaju i utiču jedni na druge, što je preduslov da bi drama bila drama i da bi kao takva djelovala i postojala. Svijet dramskog doživljaja uporedio je sa svijetom snova i istakao da je različit od svakodnevice.

“Filmska umjetnost je mjesto gdje se priča i san direktno susreću i tvore često jedinstvo... Svaka priča donosi ideju, ali zanimljivo je da ideja nije samo krajnji produkt priče, već i njen razlog postojanja. Ljudi često misle da kameru na određeno mjesto postavlja reditelj, ali to nije sasvim tačno. Odluku šta se snima i kako se snima određuje ideja. Zato je film kolektivna umjetnost u kojoj nema jed(i)nog autora. Postoji samo zamisao oko koje je okupljeno stotinjak ljudi, spremnih da tu ideju realizuju i ponude je svijetu na uvid”, istakao je Marković.

Reditelj se osvrnuo na neke od najznačajnijih svjetskih priča koje su dokaz da književnost, a onda i dramska umjetnost, doprinose razumijevanju svijeta, društva, vremena, i u krajnjem - samoga sebe.

“Postoje stvari koje ne možemo osjetiti, shvatiti, prihvatiti, sve dok se ne odvoje od zbilje i ne postanu priča, izmišljotina - ako hoćete... Čovjek koji nije pročitao mitove o Sizifu, Prometeju, Edipu, po mom mišljenju nije sposoban da shvati svijet koji ga okružuje. Ili Biblija, pogledajte kakva je to moćna priča”, konstatovao je on.

Vanredni član CANU, reditelj Branko Baletić istakao je da iza onoga o čemu Marković govori u svom predavanju, zapravo stoji sve ono o čemu govore njegovi filmovi. Baletić je podsjetio i na građansku i umjetničku savjest po kojoj Goran Marković oduvijek djeluje i zbog koje se i danas susreće sa raznim negativnim komentarima koji dolaze i iz vrha vladajućih struktura, ali se suočava i sa onemogućavanjem rada. Baletić je, između ostalih, izdvojio film “Variola vera” u kojem je, kaže, Marković unaprijed zaključio šta će se desiti u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji.

“Taj film je zanimljiv i danas. Srbija i region nijesu našli lijek za epidemiju nacionalizma, iako za neke druge, poput kovida, lijek postoji”, sugerisao je Baletić, a Marković potvrdio njegovu konstataciju i tumačenje kultnog filma.

“’Variola vera’ je film nastao iz moje studentske želje da ekranizujem Kamijevu ’Kugu’. ‘Kuga’ je nastala kao umjetnikova fikcija i sve se odnosilo na fašizam, tako da je Bale dobro primijetio da iza ‘Variole’ stoji veća nesreća nego što je ta epidemija bila. Mi smo se tada u filmovima izražavali u alegorijama, jer nije moglo baš sve direktno da se kaže. Kada sam prikazao taj film studentima Univerziteta Kolumbija u Njujorku objasnio sam da to nije film o nekoj medicinskoj pojavi, već film o bolesti društva... Oni su bili zapanjeni i nijesu mogli da shvate da ljudi na drugom kraju svijeta govore u metaforama, simbolima, indirektno, što su naši ljudi tada razumjeli i bili su istrenirani da to dekodiraju”, ispričao je Marković.

Marković je u svom izlaganju naglasio i da se nerijetko reditelj smatra autorom filma, što, kaže “nije tačno, ili je donekle istina”.

“U suštini, rediteljeva uloga je da, s obzirom da on jedini ima uvid u totalitet djela, uskladi tuđe stvaralaštvo u jednu cjelinu. Reditelj ne mora dobro baratati bilo kojom umjetničkom profesijom, ali on mora imati sposobnost da od ostalih dobije njihov stvaralački maksimum. On je, ukratko, sve i ništa”, poručio je.

Baletić je uputio prisutne u bogatu Markovićevu karijeru ističući njihovo višedecenijsko poznanstvo, dok je Marković dodao da su zajedno gradili karijeru, međusobno se podržavali i inspirisali, a sa prisutnima je podijelio i par anegdota...

( Jelena Kontić )