TV I DRUGE IGRE
Trule daske
Javno osramoćene žrtve ostaju same. Bez prijatelja. I karijere. A kad se sve to urniše časnom ljudskom biću, nema mnogo izbora. Da se iseli, što redovno gledamo. Ili da se ubije, što smo vidjeli nekoliko puta. Bojim se da se neko ne dosjeti i trećeg izbora... Da onome ko mu je uništio život - život i oduzme...
On laže. Ja znam da laže. On zna da ja znam da laže. Ali, on i dalje laže... Ovako je visoki američki zvaničnik nekad opisivao visokog balkanskog političara. Po procjeni SAD-a, garanta mira u regionu.
Gost je bio ljut, iznenađen. Možda i zaprepašćen, ne sjećam se više. Domaćin je nastavio po svome. Sve dok ga tužilaštvo nije zaustavilo. Međunarodno, ne domaće.
Američka politika vremenom se mijenjala, zbog vlastitih interesa. Balkanski lideri nijesu, takođe zbog vlastitih interesa. Polovinom regiona još upravljaju najbolji đaci onog visokog političara. Ali, najvećoj sili na svijetu to odavno ne smeta. Na jugoistok Evrope više ne šalje stroge izaslanike. Niti lideri završavaju pred tužilaštvom...
I nije tragedija samo u tome što nema novog Roberta Gelbarda. Zlu sluti to što je laž ođe postala sredstvo opstanka na vlasti. Pod visokim međunarodnim pokroviteljstvom. I dijagnoza opake bolesti. Ne zarazne, ali svakako prenosive. Jednom je već harala Balkanom...
***
Patološke laži odavno su dio politike. I novinarstva. Evo neko doba, i pravosuđa. Političari obično lažu zbog više funkcije i miraza koji uz nju ide. Novinari za šaku eura u apoenima od 10, ali i zbog šifre kojom ih udba drži za perčin. A zašto se ova bolest širi i pravosuđem, znaćemo kad bude oslobođeno. Ne mogu da vjerujem kako je dvjesta-trista eura između višeg i nižeg čina dovoljan razlog da se obraz zamijeni đonom...
Davno je bivši predsjednik parlamenta javno prebrojao trule daske u tužilaštvu. Sad se tamo za patosiranje koriste neki drugi resursi... Sve su češće hajke, ne bilo kakve nego državne, na nevine ljude. Jesu li tome uzrok stare trule daske ili nove, u čije zdravlje ne smije da se sumnja, nije od značaja...
Javno osramoćene žrtve ostaju same. Bez prijatelja. I karijere. A kad se sve to urniše časnom ljudskom biću, nema mnogo izbora. Da se iseli, što redovno gledamo... Ili da se ubije, što smo vidjeli nekoli ko puta. Bojim se da se neko ne dosjeti i trećeg izbora... Da onome ko mu je uništio život - život i oduzme...
Pesimista sam? Ne dovoljno! Kad država preuzme ulogu goniča, nema bezopasnih laži. Ima samo manje ili više izdržljivih žrtava specijalnog rata. Koje mogu da trpe kraće ili duže. Ali dovijeka - teško. Talik crnogorski ili oživljavanje tradicionalnih vrijednosti plemenskog društva - biće svejedno...
***
Sad se čudim sebi što sam se prošlog petka čudila ispred Tužilaštva... Kako to da tokom saslušanja Gorana Rodića nema bar stotinak advokata. Zbog kolege, ali i zbog sebe. Preventivno... Znate ono, ćutao sam kad su odvodili Jevreje, pa komuniste i ostale, a kad je došao red na mene...
Znam ja, strah je čudo... Sjutradan bi neđe osvanula i njihova prepiska. Ali, to nije dovoljno opravdanje za odsustvo sa časa na kojem se predaje esnafska solidarnost...
Pobjegla je tog dana sa časa i elita sa državnog univerziteta. Ona koju plaćamo svi da nam đecu vodi pravim putem. Umije ona da prepozna laž... Samo je prestravljena cijenom koju već plaća zbog tužnog kraja najskuplje crnogorske ljubavne priče.
Prva rata već je namirena preko nesuđenih studenata Više medicinske u Beranama... Sad je red na profesore. Ali, to nije bilo dovoljno da bar jedan obnovi gradivo časnog Miloša Đurića... Koji nije pristajao na kolaboraciju sa režimom... Lako je vama, vi svirate u diple, a ja predajem Etiku...
Nijesu se pojavili ni lideri opozicije. One već osuđene razumijem, o svome su se jadu zabavili. Uskoro će im sjednicama Poslaničkog kluba predsjedavati upravnik spuškog zatvora. Ali, čega se boje oni za koje još nije objavljen ni osnov sumnje... Da ne daju hajci na Rodića političku dimenziju? Pa, politika već jeste u njenom temelju. Ne goni država njega zato što je branio sitne švercere kotrobana. Nego jednog od lidera krupnog opozicionog bloka...
Možda misle da će izbjegavanjem javne pobune izbjeći javni progon. Neće! Čim Predsjedniku jave da je raspuštio Skupštinu i sebe, pola parlamenta moraće kod tužioca. Da ona druga polovina već ove zime ne bi završila u Spužu...
P.S. Jesam li nešto pogrešno razumjela ili i premijer D.M. mora uskoro pred specijalnog tužioca. Kaže da nema smetnji za kupovinu akcija A2A u EPCG. Koliko se sjećam, Tužilaštvo ih je blokiralo baš zbog toga da ne budu prodate... Ili je i to bila jedna velika, skupa laž...
( Ratka Jovanović-Vukotić )