Kult ličnosti ili kult kapitala

Predstava „Sloboda je najskuplja kapitalistička reč“, performans - putopis o Sjevernoj Koreji, otvara i brojna pitanja o demokratskom kontekstu i građanskim slobodama u našim društvima. Maja Pelević, jedna od najangažovanijih i najpoznatijih beogradskih dramatičarki, koja se na Gradu teatru predstavila još 2007. godine, dramom „Skočiđevojka“, po motivima pripovjetke Stefana Mitrova Ljubiše (premijerno izvedena kao festivalska koprodukcija), stigla je ovog ljeta pred budvansku publiku sa autorskim projektom „Sloboda je najskuplja kapitalistička reč“, koji potpisuje zajedno sa Olgom Dimitrijević.

Produkcija Bitef teatra iz Beograda, koja je premijeru doživjela u prestižnoj selekciji prošlogodišnjeg, jubilarnog Bitef festivala, izvedena je preksinoć pred prepunim gledalištem scene Terase između crkava. Riječ je o predstavi koja je inspirisana istraživanjem i putovanjem autorki u najizolovaniju zemlju na svijetu, koja i danas pobuđuju pažnju i osudu ostatka svijeta - Sjevernu Koreju, i preispituje ideju slobode u doba sve većeg globalnog nadzora čovjeka.

Tako publika postaje posmatrač i sudionik svojevrsne “turističke ture” po zemlji koja se još smatra zastrašujućim simbolom jednog autoritarnog, diktatorskog i nedemokratskog svijeta, u kojem su ukinute sve lične i građanske slobode pojedinca, kao i njegova indivudualnost. Maja Pelević i Olga Dimitrijević, kroz svoj razigrani duo - performans, uz pomoć video-materijala snimljenog na putovanju, na licu mjesta, u oko sat i po igre, daju gleodaocima jednu dinamičnu, nepredvidljivu, razigranu i raspričanu sliku države sa najzatvorenijim društvom na svijetu, sa stanovništvom koje, u ogromnoj većini ne može da putuje izvan svoje zemlje, a često ni unutar nje, koje ne posjeduje savremena sredstva komunikacije, ne zna strane jezike, a sa strancima nema prilike da se susretne, osim donekle sa pučanstvom Pjongjanga. U svom putopisu autorke samoironizuju i spoznaju o sopstvenoj problematičnoj poziciji privilegovanih, bjelih, „zapadnih“ strankinja u Sjevernoj Koreji, u odnosu na potpuno inferiorne i potlačene stanovnike ove zemlje.

Kako je izjavila Maja Pelević, predstava „Sloboda je najskuplja kapitalistička riječ“, koju je publika uprkos kiši ispratila ovacijama, postavlja i pitanja kolika su ograničenja našeg mišljenja uslovljena stalnim propagandama i konteksta iz kojeg mi dolazimo, koliko je pojam slobode relativan i određen društveno-kulturnim kontekstom, da li je kult ličnosti gori od nevidljivog kulta kapitala, šta nam Sjeverna Koreja - posljednji ostatak Hladnog rata - govori o našem, „zapadnom“ svijetu? Da li je jedina mogućnost da se izbjegne imperijalistiočka dominacija posjedovanje atomske bombe, da li socijalističko uređenje nužno mora da bude i totalitarno, dokle su dosegli demokratija, građanske i lične slobode pojedinca u zemljama na ovim našim prostorima...

“Bila mi je velika čast da igram u Crnoj Gori, posebno u Budvi, zato što polovinu svoje godine provodim u Bečićima, tako da se osjećam kao da sam ovdje 'lokalna'. Posebno zadovoljstvo bilo mi je to da igram pred publikom koja je uprkos kiši ostala da predstavu odgleda do kraja. Zadovoljna sam i reakcijama, a naravno, posebno time što tokom predstava u Starom gradu više nema muzike i možemo normalno da igramo. Sam projekat 'Sloboda je nasjkuplja kapitalistička reč' je prvi ovakve vrste koji sam do sada radila, napravila sam ga zajedno sa dramaturškinjom Olgom Dimitrijević, i specifičan je po tome što je neka vrsta naše refleksije na putovanje po Sjevernoj Koreji. S obzirom na to da je ova tema takva kakva jeste, specifična sama po sebi onda, naravno, kada se nalazimo u nekim drugim okolnostima, na gostovanjima, a dosta smo putovali sa ovom predstavom po regionu, bile smo i u Grčkoj, Indiji, Rumuniju, uskori idemo i u neke druge zemlje, onda pokušavamo da je prilagodimo mjestu gdje je igramo. Nekada se stvari same po sebi potrefe, bez da ih prilagođavamo, kao recimo, ovdje u Budvi”, rekla je Pelević.

( Vuk Lajović )