Sebičan u bolu, gospodstven u aforizmima

Mnogi govore da je Nikšić mali grad, a ja nikako da se pronađem u njemu”, govorio je Milan Dugo Krivokapić, novinar, aforističar, pjesnik.

I taman kad se našao, krajem 2008. godine, otišao je da na neko bolje, sigurnije mjesto, traži i sebe i istinu. Radio televizija Nikšić (RTNK) objavila je Krivokapićeva sabrana djela “Opširno nebo” i promovisala ih na Sceni 213, ali i poklonila svima koji su došli da još jednom “plove” nebom po kome je Dugo “plovio” sve dok “iz nespokoja nije pošao u neki vječito lijep dan”.

Generalni direktor RTNK i urednik izdanja Nikola Marković kazao je da je ideja da se objave Krivokapićeva sabrana djela potekla od Dugove rođake Nataše Ždralević koja je predložila da se uradi reprint izdanje jedne od Dugovih knjiga. Na Markovićev predlog odlučeno je da to budu sabrana djela, koja su objavljena u ediciji RTNK “Posebna izdanja” i na taj način se, kako je kazao, ta medijska kuća odužila jednom od znamenitijih Nikšićana.

“Zahvaljujući njoj, Mihailu Peroševiću i Voju Krivokapiću, koji su bili generatori svega ovoga, odlučili smo se da obnovimo kulturu sjećanja na ugledne i važne Nikšićane. Zato mi je drago što svjedočimo jednom novom duhu RTNK gdje će se ljudi uvažavati, gdje ćemo poštovati, cijeniti i pamtiti one koji su bili prije nas, jer sam tako možemo i mi očekivati da nas ljudi poštuju i uvažavaju ono što radimo”, kazao je Marković.

“Opširno nebo” je priredio mr Aleksandar Ćuković koji je u uvodnom tekstu zapisao da Krivokapić kao da se predstavlja stihom “evo mene divnog nevoljnika”, iz kog se sluti pjesnikova težnja za beskrajem i lutanjima u kojima se svakovrsna životna buka utišava njegovim umirujućim glasom koji poručuje “stavio sam svu sreću u tvoje ruke”.

“Stranac sebi i svijetu, nikšićki divni nevoljnik, pjesnik, aforističar i novinar, Milan Dugo Krivokapić, ostavio je stihove i zapise permanentnog traganja za svrhom nepreglednih i nebrojenih skrivenica ovog surovog svijeta, u kome je hodeći, kao breme, u svijesti uvijek umnožavao jednu te istu zebnju-kako doreći nedorečeno”, naveo je Ćuković u uvodnom tekstu pod naslovom “Ogrlica bola za opširno nebo”.

Prema njegovim riječima, Dugo je “ogrlicu bola” nosio mirno i dostojanstveno, bez težnje da ma koga optereti tim nakitom. Objasnio je i zbog čega su se odlučili da sabrana djela nazovu “Opširno nebo”.

“Ukrašen bolom zapisuje kako svako od nas ima kanjon Nevidio, i vapi - ‘svjetlosti mi treba i neba i neba’. Nebo mu je opširno, pljucka na njegovo prostranstvo. Oni koji su ga bolje poznavali tvrde da to čini i sada, na tom istom nebu. U doba koje nije za tanane stvari, kada ništa nije kao što je bilo prije, kada vrijeme skroz posivi, kada se život zgusne i sabije, samo mu je smrt došla opširna kao nebo”.

Ostao je Dugo, kako je istakao Ćuković, dosljedan “sebičnosti” i bol nikome nije dao, iako je boli bilo dovoljno da je podijeli i sa znanima i sa neznanima. Zato je (o)smijeh dijelio džabe, jer je znao da sve nepravde i posrnuća lakše dođu uz smijeh.

“Kritiku stvarnosti i društva, eksplicitnu i britku, nikada plitku, Milan Dugo Krivokapić iskazivao je i putem aforizma koji mu je gospodski pristajao. Aforizmom, ali i zapisima, kratkim satiričnim pričama, anegdotama i dosjetkama, pisac je uspio da ispiše svojevrsni šaljivi dnevnik o više nego serioznom vremenu. Sve nedaće, ratovi, restrikcije, inflacije, nemaštine, polemike, nestašice, grubosti, neukusi, nestabilnosti, lične i kolektivne zadrtosti i promašenosti, nekako su lakše padale uz Dugov komentar”, kazao je Ćuković.

Knjiga, kako je naglasio, ima za cilj da na sveobuhvatan način predstavi stvaralaštvo i rad Milana Duga Krivokapića, “autora koji se odužio gradu u kom nikako nije uspio da se pronađe, ali i da posvjedoči onoj staroj da izvor humora nije u radosti, već u tuzi”.

“Ispisao je istoriju jednog doba, države i grada u šaljivom tonu, trajno sačuvavši određena imena koja više nijesu aktuelna ili pak žive u sjećanjima i pričanjima malog broja Nikšićana. Bogatstvo i vrijednost Krivokapićevih aforizama i satiričnih zapisa jeste u tome što je na maestralan način uspio da oslika karakter i mentalitet Crne Gore, a naročito Nikšića koji ga, pod njegovim opširnim nebom, nije zaboravio”, zaključio je priređivač Dugovih sabranih djela.

Lekturu i korekturu knjige “Opširno nebo” uradio je profesor Mihailo Perošević koji je kazao da je Dugo Krivokapić među pet nikšićkih pjesnika, uz Vukmana Otaševića, Vita Nikolića, Dragana Radulovića i Gojka Janjuševića, ali i otkrio da RTNK priprema izdanje sabranih djela Vukmana Otaševića.

Učešće u programu, koji je vodila Kristina Radović, uzele su i Nataša Lalatović, koja je čitala Krivokapićevu poeziju, ali i svoju bajku o Dugu, kao i Anđela Peković i Radojka Draganić koje su pročitale svoje tekstove koji su nastali povodom obilježavanja deset godina od Dugove smrti.

Na promociji sabranih djela prikazan je i dokumentarni film o Krivokapiću, autorke Sonje Vujadinović.

Milan Dugo Krivokapić, kao urednik i voditelj emisije “Taksimetar” na Radio Nikšiću radio je 26 godina, a sa više od 2.000 radio emisija nadmašio je i čuvenog Duška Radovića.

Posljednjih godina vodio je emisiju “Daleko se kazalo”, a na Televiziji Nikšić “Nikšićke priče”.

Objavio je tri knjige poezije, “Do đavola”, “Živim tako” i “Nikako te nema” i dvije aforizama, “Daleko se kazalo” i “Afo(k)rizmi”.

Dobitnik je više priznanja, među kojima su književna nagrada “Zaloga”, novinarska “Branko Drašković”, kao i najveće priznanje Nikšića, Nagradu “18. septembar”.

“Lako je biti čovjek prije svega, treba biti čovjek poslije svega”, govorio je Dugo. Njemu je bilo lako da bude čovjek i prije i poslije svega.

( Svetlana Mandić )