Misticizam tišine: Umjetnik koji je prenosio neizrecivo
Duboko poštovanje prema prirodi i žudnji za stvaranjem, stvorili su umjetnika, koji je postao više od vajara, postao je medij umjetnosti koji je razgovarao s dušom prirode
Na crnogorskim visovima, gdje se susreću svjetlost i sjena sa hladnim tonovima kamena stvarao je Mijo Mijušković, veliki crnogorski umjetnik. Duboko poštovanje prema prirodi i žudnji za stvaranjem, stvorili su umjetnika, koji je postao više od vajara, postao je medij umjetnosti koji je razgovarao s dušom prirode.
Rođen u Nikšiću, Mijo Mijušković (1931-2022), kao meteorolog po zanimanju nije samo pratio vidljive tajne prirode, već je kroz svoje umjetničko djelo produbio njihovo razumijevanje. Očaran ljepotom i složenošću prirodnih fenomena, postao je njihov zagovornik i čuvar, inspirišući nas da njegujemo i čuvamo prirodu kao izvor duboke transcedencije, ljepote i harmonije višeg reda.
Kroz svoje izvanredno stvaralaštvo, Mijušković je razumijevao enigmatičnost materije, tražeći istinsku formu koja leži skrivena u svakom kamenu i grančici. Istraživao je dubine materijala, tražeći pravi način da iskonsko ugleda svjetlost dana, kada drvo i kamen postaju vjesnici tajni. Njegove skulpture, duboko ukorjenjene u crnogorskom krajoliku, ne odražavaju samo oblike, već oživljavaju priču koja šapuće kroz vrijeme.
Poput pjesme u kamenu, one su mistični čuvari tišine, koji pozivaju posmatrača da zakorači u svijet tajni prirode, gdje svaka skulptura krije priču, staru koliko i čovječanstvo.
Mijuškovićeva djela nisu samo fizički entiteti, one su portali ka svijetu gdje harmonija između čovjeka i okoline postaje umjetnost. Kroz svoje stvaralaštvo pokazao je duboko razumijevanje suštine umjetnosti i prirode, pa svaka skulptura koju je stvorio nosi u sebi dio njegove duše i osobenosti. Mistične forme, tiho komuniciraju s posmatračem, otkrivajući duboke iskonske tajne.
Prirodnom skromošću i posvećenim radom obilježio je prostor cijele bivše Jugoslavije, kao i evropske umjetničke scene, ostavljajući za sobom nasljeđe koje traje i nadahnjuje. Izložba posvećena Miju Mijuškoviću nije samo podsjetnik na umjetnikovu genijalnost, ona je putovanje kroz vječnu povezanost umjetnosti i prirode.
Svaka skulptura na izložbi predstavija više od samog fizičkog oblika, ona je pozivnica posmatraču da pronađe vlastitu harmoniju i povezanost sa svijetom oko sebe.
Neka ova izložba bude više od počasti Miju Mijuškoviću, istinski prikaz njegove nepresušne ljubavi prema prirodi i umjetnosti, a prije svega prema svojoj postojbini.
Svjedočanstvo o umjetnosti kao povratku korijenima naše povezanosti s prirodom, naglašava duboku simbiozu između stvaralačkog procesa i prirodnog okruženja koje nas oblikuje.
Uvijek je ostao vjeran svojoj Pivi, koju je pokušao da sačuva takom kakva jeste i upiše u vječnost sjećanja. Kroz stvaralački proces u kamenu i drvetu ostavlja zabilježen neizbrisiv kod svoga bića i voljenog zavičaja.
Duboki poštovalac prirode i njenih zakona, svoje skulpture uvijek je radio na otvorenom prostoru u prirodi, osluškujući njen damar, ne željeći da ugrozi nijedan list, niti ijedno drvo.
Na svom stvaralačkom putu, ovaj veliki umjetnik i čovjek ostaće upamćen kao neko ko je baštinio suštinski najvažnije ljudske vrijednosti, vraćao ih u život i sačuvao od zaborava.
Kroz Mijuškovićeva djela, priroda prenosi svoju priču kroz uzvišenu naraciju putem kamenih portala, koji nas povezuju s vječnošću...
(Autorka je kustoskinja Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore)
( Kristina Senić )