Bolji život nakon referenduma, pa pada DPS-a

Od sticanja nezavisnosti 2006. godine, do kraja prošle godine, prosječna neto zarada imala je rast od 136 odsto, prosječna penzija je porasla za 198 odsto, dok je za isti period ukupna inflacija bila 78,5 odsto. To znači da većina građana sada živi nešto bolje nego prije 18 godina.

Kada se pogleda po godinama, značajniji rast zarada u odnosu na inflaciju postojao je u periodu od 2006. do ekonomske krize u 2009, a zatim 12 godina rast zarada bio je tek na nivou inflacije, da bi tek u 2022. i 2023. godini ponovo postojao značajni rast prihoda u odnosu na rast cijena.

Statistika pokazuje da se dobro živjelo u prve tri godine nakon nezavisnosti jer je prosječna zarada sa 282 eura u 2006. narasla na 463 eura na kraju 2009. godine što je rast od 64 odsto, dok je istovremeno za taj period inflacija bila 20 odsto. To je i period najvećeg rasta realne zarade u odnosu na inflaciju.

U prosječni iznos neto zarade u 2006. godini nije se računao topli obrok i mjesečni dio regresa što je iznosilo 63 eura. To je promijenjeno 2011, tako da je stvarna neto zarada u 2006. godini iznosila 345 eura.

Prosječna plata na kraju 2019. iznosila je 520 eura, što je za 13 godina rast od 50,7 odsto, dok je za isti period inflacija iznosila 40 odsto.

Penzije rasle zbog rasta minimalne

Prosječna penzija na kraju 2006. godine bila je 142 eura, a u decembru 2019. godine 287 eura što je rast od 102 odsto. Na ovo je uticala promjena obračuna zarada iz 2011. godine, što je povećalo koeficijente za rast penzija, kao i vanredna usklađivanja penzija dogovorena vansudskim poravnanjem sa tadašnjom DPS Vladom zbog prethodnog zakidanja penzionera.

Prosječna penzija je u periodu od 2019. do 2023. godine imala rast od 48 odsto, dok je inflacija za taj period bila 28 odsto. Međutim, ovdje je do rasta prosječne penzije većinom dolazilo zbog rasta minimalne penzije, prvo sa 162 na 220 pa na 253 eura, odnosno za 56 odsto. Ostale penzije imale su niži rast, nešto veći od zvanične inflacije.

Značajni rast zarada u 2022.

Do većeg rasta prosječne neto zarade dolazi u 2022. godini, nakon poreske reforme u kojoj je ukinuto plaćanje doprinosa za zadravstveno osiguranje i značajno smanjeno plaćanje poreza na zarade. Takođe, tada je minimalna zarada povećana sa 250 na 450 eura u neto iznosu, što je matematički uticalo na veći rast prosječne zarade.

Prosječna neto zarada u decembru 2021. godine iznosila je 537 eura, da bi sa novim mjerama već u januaru 2022. iznosila 686 eura. Do kraja te godine narasla je na još 727 eura. Odnosno za cijelu godine neto zarada je porasla za 35 odsto, dok je zvanična godišnja stopa inflacije bila 17,2 odsto.

Rast cijena samo hrane u 2022. godini iznosio je 28,9 odsto, tako da je kod porodica koji većinu primanja troše na hranu rast standarda iznosio svega oko šest odsto.

Javna uprava lani digla prosjek

U 2023. godini prosječne zarade su povećane sa 727 na 814 eura, odnosno za 12 odsto. Inflacija u tom periodu iznosila je 4,3 odsto, a rast cijena hrane zvanično je bio 1,7 odsto. Ovo je formalno godina sa najvećim rastom standarda, međutim zarade su većinom rasle u javnom sektoru zbog izmjena kolektivnih ugovora u kojima su povećeni koeficijenti za obračun zarada. Tako je tokom te godine u industriji prosječna zarada povećana sa 603 na 649 eura, ili za osam odsto, a u državnoj upravi sa 782 na 935 eura ili za 20,5 odsto.

Sada su zarade u državnoj upravi za 44 odsto veće nego u sektoru industrije, iako bi prema ekonomskoj logici situacija trebalo da bude obrnuta jer je industrija ta koja svojim aktivnostima treba da izdržava javnu upravu.

Za ovih 18 godina od 2006. do 2023. godine, u svega dvije godine postojala je blaga deflacija, odnosno pad cijena - u 2014. godini kada je ona iznosila minus 0,3 odsto i u pandemijskoj 2020. bila je minus 0,9 odsto. U svim ostalim godinama postojala je inflacija. Najniža je bila u 2013. godini svega 0,3 odsto a najveća u 2022. kada je iznosila 17,2 odsto.

Kako Monstat računa inflaciju i prosječnu zaradu

U javnosti se često kritikuju metodologije Uprave za statistiku Monstat u vezi sa obračunom inflacije i prosječne zarade.

Monstat za obračun inflacije koristi takozvani indeks potrošačkih cijena CPI, koji je po definiciji “pokazatelj prosječne promjene cijena svih proizvoda i usluga koje domaćinstva koriste u svrhu potrošnje”.

Obim potrošnje utvrđuje se na osnovu ankete o potrošnji domaćinstava, dok se cijene za izabrane proizvode i usluge utvrđuju obilaskom izabranih trgovaca i ponuđača usluga.

“Obuhvaćena je potrošnja svih privatnih domaćinstava stalno nastanjenih na ekonomskoj teritoriji zemlje. Nije obuhvaćena potrošnja kolektivnih domaćinstava, kao ni potrošnja nerezidenata. U izabranim gradovima biraju se prodavnice u kojima se odvija najveći promet roba i usluga”, navedeno je u obrazloženju metodologije Monstata.

Izvori podataka za obračun indeksa potrošačkih cijena, kako je navedeno su “maloprodajni objekti (mini-marketi, supermarketi, kiosci, specijalizovane prodavnice), preduzetnici, javna preduzeća, internet itd”.

Kod obračuna zarada koriste se podaci koji se dobijaju od poslodavaca, ali tako što se ne računaju poslodavci sa manje od deset radnika, tako da se ne dobija precizna slika iz mikro i malih preduzeća.

Već sedam godina postoji plan da se pređe na takozvano administrativno računanje prosječne zarade, tako što bi se dobijali podaci od Poreske uprave o stvarno isplaćenim zaradama. Međutim, to se odlaže iz godine u godinu, uz obrazloženja da ne postoje tehnički uslovi.

Prelazak na taj način obračuna zarada mogao bi da dâ precizniju sliku, ali i da omogući obračun prosječne zarade u javnoj upravi i u privatnom sektoru, kao i takozvane medijalne zarade koja se smatra najpouzdanijim podatkom za utvrđivanje stvarnih prihoda.

Sve metodologije Monstata, kao i periodične i godišnje planove statistike, određuje i usvaja institucija koja se zove Savjet statističkog sistema kojeg čine predstavnici više državnih institucija i korisnika statistike. Njih imenuje ministar finansija.

( Goran Kapor )