Iskustvo i na nebu i na zemlji

Bravo! Jedno po jedno, iz grupe od dvadesetak zaljubljenika u planine iz Crne Gore, među kojima i reporterka “Vijesti”, prolazili su završnu dionicu ferate Sokolov put, na Romaniji, gdje ih je na kraju avanture, napisano na stijeni, čekalo “bravo”.

Neko bi “bravo” rekao sebi, a “bravo” i aplauzi dijelili su se i među sobom, jer većina u grupi prvi put je doživjela slično iskustvo i prije polaska i prolaska, nisu ni znali šta da očekuju.

Od sebe, uglavnom.

“Via ferrata” ili samo “ferata”, italijanski je izraz kojim se opisuje “gvozdeni put”, obezbijeđena, odnosno osigurana planinska staza kroz stjenovite terene, kojima je normalno kretanje nemoguće, teško ili vrlo opasno.

Ferata Sokolov put nalazi se na Crvenim stijenama Romanije, u Republici Srpskoj, Bosna i Hercegovina (BiH). Skoro čitavim dijelom je na teritoriji opštine Pale (iznad naselja Mokro), njen završetak je na samoj granici ove dvije opštine, a pristup i povratak u opštini Sokolac. Od Sokoca ferata je udaljena oko 17, a od Sarajeva 35 kilometara.

Igor Tošić, jedan od “autora” ferate Sokolov put i jedan od vodiča grupe iz Crne Gore, kaže za “Vijesti” da su se za razvoj te vrste sadržaja odlučili na osnovu statistike, prema kojoj većinu onih koji dolaze u BiH čine planinari.

“Vidjeli smo da su via ferate sadržaj koji privlači veliki broj planinara, samim tim i turista. Kroz neku studiju USAID-a ispostavilo se da BiH, od 100 odsto ljudi koji dođu, odnosno turista, njih 82, 83 procenta dolazi prvenstveno zbog planinarenja. Samim tim, grad Istočno Sarajevo sa svojih pet planina, ima veliki potencijal u tom smislu, ali trebalo ga je dodatno ukrasiti”, kazao je on.

Ferate imaju ocjene A do F, što opisuje njihovu složenost: A su lakše, a F one složenije, zahtjevnije ferate. Ferata Sokolov put ima ocjenu B i C, ima pet dionica - vertikalne i horizontalne djelove, most, odnosno sajlu dužine 14 i tibetanski most dužine 18 metara. Mostovi se nalaze jedan iznad drugog i povezuju dvije stijene. Te dvije stijene na neki način su i inspirisale Tošića i njegovog kolegu Slavka Bojanića da ferata bude baš na toj lokaciji.

“Zašto Crvene stijene? U glavi se uklapalo da se tu, između one dvije stijene koje ste vidjeli, mogu postaviti dva mosta, da sadržaj učine što jedinstvenijim”, kaže Tošić.

U izboru lokacije, osim toga, dodaje on, ulogu je odigrala i neposredna blizina magistralnog puta između Sokoca i Sarajeva, što feratu čini pristupačnom.

Petar probio led

Posjetu grupe iz Crne Gore, sredinom maja, organizovao je Planinarsko-sportski klub “Montenegro Guide”. Grupa je iz Podgorice krenula oko sedam ujutro, a uz pauze za ručak i odmor, na polaznoj tački, ispred Planinarskog doma Crvene stijene (1.365), svi su bili nešto poslije 15.30 sati.

Nakon dobrodošlice, vodiči Igor Tošić i Slavko Bojanić, podijelili su neophodnu opremu - pojaseve, šljemove i ferata setove, i već tu počeli sa prvim savjetima i lekcijama, neophodnim za bezbjedno i uspješno kretanje feratom.

U feratu je, uz saglasnost roditelja, prvi ušao Petar (6,5). Sve vrijeme, dječak je bio osiguran i njegov uspon uz stijenu visine 30 metara, potom i silazak, jer samo je tu dionicu i prešao, budno je pratio jedan od vodiča, Igor.

Oko 17 sati, kretanje feratom započeli su i drugi članovi grupe, jedan po jedan, držeći se na bezbjednoj distanci, kako pravila nalažu. Nakon nešto preko dva sata, uz budne oči vodiča, koji su reagovali i kad mislite da vas ne vide, savjetovali šta treba da korigujete u kretanju, kako da jednostavnije savladate određene djelove, ohrabrivali ako je trebalo tokom prelaska sajle i mosta… svi su uspješno prešli feratu.

Ferata Sokolov put duga je 350, a penjači savladavaju visinsku razliku od 160 metara, na vrhu Crvene stijene, na 1.423 metra nadmorske visine. Okvirno vrijeme prelaska je sat i po. Prelazak grupe iz Crne Gore, trajao je nešto duže i zbog broja ljudi koji su učestvovali u toj avanturi.

Licencirani vodiči, dobra oprema i “nema zime”

Precizan broj posjetilaca i odakle tačno dolaze na feratu Sokolov put, kaže Tošić, ne znaju, a znaće nakon što zaživi spomenik prirode, što je u planu. Okvirno, od otvaranja prije četiri godine, Sokolov put, kako je kazao, posjetilo je blizu 30.000 penjača iz cijelog svijeta.

“U jednom danu prije dva, tri vikenda, za dva, tri sata koliko sam bio gore, imali smo goste iz Rumunije, Rusije, Srbije, BiH. A imali smo goste iz Slovačke, Slovenije, Argentije, Kine... Najbrojniji su gosti iz Srbije, BiH, tu su negdje Crna Gora i Hrvatska. Crnogorci dolaze često, lično sam učio neke od njih prve planinarske korake”, kaže Tošić.

Među penjačima su turisti, planinari, ali i oni bez ikakvog iskustva.

“Slavko i ja imamo licence i za nas kažu da sa nama svi pređu feratu. Vidjeli ste koliko pažnje posvetimo svakom penjaču, koliko smo ozbiljni, a istovremeno se trudimo i opustiti penjače, ali je sigurnost na prvom mjestu”, kazao je Tošić.

Iako ne zna tačan broj onih koje su Slavko i on poveli feratom, Igor pamti one koji nisu došli do kraja. A takvih je, kaže, sa njim bilo samo dvoje:

“Mislim da je bilo malo više do njih, da su bili malo drugačiji, možda bih im posvetio dio svog života, pažnje ili snage”.

U grupi iz Crne Gore, tog 18. maja, većinu od 19 članova koji su prošli feratu, činili su ljudi bez prethodnog iskustva. Na početnoj tački, poluglasno, jedni sa drugima, dijelili smo lične nedoumice i strahove da li će nekog od nas na nekoj dionici savladati strah od visine, hoćemo li imati dovoljno snage za prelazak...

“Je li te strah”, pitao me jedan od urednika dan pred polazak, kad je čuo gdje idem.

“Ne znam. Znaću tamo”.

A sve je prošlo u najboljem redu.

Da li će neko proći feratu, može se vidjeti i na prvoj dionici, kazali su vodiči po dolasku grupe na početnu tačku, dok smo stajali ispod vertikalne stijene, visine 30 metara.

Igor Tošić objašnjava da im veliko iskustvo i broj ljudi koje su proveli feratom, pored ostalog, pomaže u pojedinačnoj procjeni, da mogu na osnovu psihološke analize lica da procijene koliko neko može, da li će biti problema.

“Nekad malo možda naša procjena odstupi, ali ništa dramatično, znamo šta radimo, ovaj sadržaj je napravljen tako da i ljudi koji nemaju nikakvo iskustvo mogu da prođu, uz uslov da imaju adekvatnu opremu koju mi obezbijedimo i za koju mi garantujemo, i da ljudi idu sa onima koji su prošli obuke, i vođenja i spašavanja. I onda nema problema, kako kažu, ‘nema zime’, svi će da prođu”.

Više puta, Tošić je naglasio da je najvažnije tokom prelaska ferate angažovati lica koja su obučena:

“Koja znaju šta rade i koja će znati šta treba da rade u slučaju nekih nepredviđenih okolnosti, sa vama, a i sa samim sobom. Čovjek koji je prošao obuke zna kako treba da radi, u psihološkom smislu, tehničkom smislu, i da na kraju donese pravu ocjenu kako dalje. Jer, ljudski život nema cijenu”, kaže Igor.

Osim toga, vodiči, ponovio je, treba da penjačima obezbijede adekvatnu opremu.

“Koja treba da se obnavlja, odnosno zanavlja, u određenom vremenskom periodu, jer svaka oprema, osim što mora da bude sertifikovana, ona ima svoj vijek trajanja. Mi se trudimo da pratimo maksimalno da u tom smislu imamo kvalitetan brend, i da vodimo računa i kontrolišemo svaku opremu koju dajemo potencijalnom penjaču”, rekao je on.

Kontrola kvaliteta svakodnevna

Izgradnja ferate Sokolov put, prema riječima Tošića, koštala je oko 18.000 eura. Radove su finansirale Evropska unija i Savezna Republika Njemačka, a u sklopu istog projekta rade još jednu feratu koja treba da bude završena u junu.

Feratu Sokolov put, Tošić i Bojanić kontrolišu svakodnevno:

“Svakodnevno kontrolišemo svaki segment na ferati, ako mi ne treniramo na njoj, u toku prolaska, kada vodimo grupu, pogledamo svaki šaraf, anker, svako vezište sajle... Otklonimo neki kamen sa puta. U slučaju da se desi neki nedostatak, otklanjamo ga u najkraćemo mogućem vremenu. Bdijemo nad njom 24 sata dnevno”.

U BiH postoji 26 ferata. Tošić kaže da nisu sve tako atraktivne, a od onih lakših, a lijepih, preporučuje ferate Vulin potok kod Blagaja i Fortica u Mostaru. Njihova je ocjena B.

Zainteresovani za feratu Sokolov put, mogu se informisati kod Turističke organizacije Grada Istočno Sarajevo, u čijem je vlasništv. Takođe, informacije su dostupne na društvenim mrežama Instagram i Facebook.

Maloljetna lica, kao Petar, feratu mogu proći samo uz strogo odobrenje i pratnju roditelja. Za one sa iskustvom i svojom opremom, ferata je besplatna.

Kotorska pruža i pogled na more

Igor Tošić posjetio je jednu od dvije ferate u Crnoj Gori, onu na Durmitoru. Želi, kaže, da posjeti i drugu, u Kotoru.

“Kotor je malo drugačiji, kao i Omiš, ima pogled na more, što ne karakteriše ostale ferate, pa je to čini interesantnom”.

Ko jednom pređe, želi opet

U grupi iz Crne Gore koja je 18. maja posjetila Sokolov put, uz najmlađeg Petra, bila je i 59-godišnja Vesna iz Herceg Novog.

Ferata na Romaniji nije i njeno prvo ferata iskustvo. Vesna je već obišla dvije ferate u Crnoj Gori, na Durmitoru i u Kotoru, ali kaže da je za nju Sokolov put najteža:

“Obožavam planinarenje, samo nemam vremena onoliko koliko bih željela. Ferata je posebna ljubav. Prvi put sam bila na ferati u Kotoru, pa na Durmitoru i sad na Romaniji. Osjećaj je predivan i svako penjanje za mene ima posebnu čar. Iako je ova na Romaniji bila najteža, sa velikim guštom bih je ponovila”, kazala je ona.

Slađana iz Podgorice (51) nije ni planirala da ide na feratu, već se ekipi pridružila zbog najave da se ide na Visočicu, planinu koja se nalazi na granici Bosne i Hercegovine, između Prenja, Treskavice i Bjelašnice.

Feratu je uspješno prešla.

“Nije me strah i znala sam da ću je odraditi kako treba. Iskustvo je predivno, oduševljena sam, ponoviću, samo će biti drugi teren”.

Novu avanturu, nakon ferate na Romaniji, planira i Alenka (51):

“Žabljak, Dolomiti, idemo”.

Za M. ferata je ispunjenje snova iz djetinjstva:

“Imala sam veliki potencijal da se ostvarim kao sportista, to su mi govorili treneri, ali - nisam imala podršku, nažalost. Sanjala sam da se verem po stijenama, sa sajlama, da osvajam... i osvojila i ispunila svoje želje, snove i očekivanja”.

Tokom prelaska ferate najvažnije je angažovati lica koja su obučena, koja znaju šta rade i koja će znati šta treba da rade u slučaju nekih nepredviđenih okolnosti, sa vama, a i sa samim sobom. Čovjek koji je prošao obuke zna kako treba da radi, u psihološkom smislu, tehničkom smislu, i da na kraju donese pravu ocjenu kako dalje. Jer, ljudski život nema cijenu, kaže Igor Tošić

( Damira Kalač )