Smeđa bubašvaba - omraženi pratilac čovjeka: Zastrašujuće otporna, najveći broj insekticida ne može joj ništa

Odvratne i otporne, smeđe bubašvabe su najrasprostranjeniji insekti te vrste na planeti. Jedno istraživanje proučava njihovo porijeklo i nezaustavljivi pobjedonosni pohod.

Najveći broj ljudi smatra da su bubašvabe odvratne. Uprkos tome, njihove sposobnosti su impresivne. Izuzetno su brze, mogu da se spljošte ako žele da prođu kroz neki prorez, noge su im tako građene da mogu da se popnu i uz glatke vertikalne površine. Izuzetno su otporne. Njihov oklop na leđima može da izdrži pritisak devet stotina puta veći od njihove težine. Najveći broj insekticida ne može im ništa.

To je za čovjeka problematično, jer bubašvabe mogu da prenesu bakterije, viruse, gljivice. Mogu da prouzrokuju alergije, proliv, zapaljenje debelog crijeva, hepatitis A, crni prišt, prenose salmonele ili uzročnike tuberkuloze.

Globalni pobjedonosni pohod

Smeđa bubašvaba koja na srpskom nosi ime bubarusa, a na njemačkom se zove njemačka bubašvaba (Blattella germanica), je najraširenija na planeti. Ona je omraženi pratilac čovjeka na svim kontinentima. Insekt je aktivan noću i dug do dva centimetra. Voli vlagu. Ne živi van ljudskih staništa, u prirodi.

Švedski prirodnjak i naučnik Karl fon Line opisao ju je prvi put 1776. To je bilo neposredno poslije sedmogodišnjeg rata u kojem su dobri djelovi Evrope bili razoreni. Vladala je velika bijeda. Insekt je nazvan bubašvaba, ali do sada nije bilo jasno odakle potiče.

Tim Čen Tanga sa Nacionalnog univerziteta Singapura sada je riješio zagonetku porijekla i širenja insekta. Istraživanjem je ispitan genetski materijal dvjesta osamdeset i jedne bubašvabe, iz 17 zemalja i sa pet kontinenata.

Analiza je pokazala da se smeđa bubašvaba prije 2.100 godina razvila iz azijske bubašvabe (Blattella asahinai). Sve do danas su ove dvije vrste veoma slične. Izvorno su se insekti prilagodili ljudskim naseobinama u Indiji ili Mjanmaru.

Prema zapadu se ovaj insekt širio u dva pravca. Prije otprilike 1.200 godina je širenju pomogla ekonomska i vojna ekspanzija islama. A prije 400 godina pogodno tlo za širenje stvorio je evropski kolonijalizam – vjerovatno najviše britanski i holandski.

Čovjekov saputnik

Tim je međutim ustanovio da je čak i u ranom 18. vijeku smeđa bubašvaba bila dobrim dijelom ograničena na Aziju. To se promijenilo drugom polovinom tog vijeka, dakle u vrijeme kada je Karl fon Line opisao te insekte.

Početak globalne trgovine bio je početak pobjedonosnog pohoda smeđe bubašvabe.

"Njemačka bubašvaba se onda proširila po ostatku svijeta u kasnom 19. i ranom 20. vijeku", kaže se u studiji iz Singapura.

Idealni životni uslovi

Kada bubašvabe naiđu na zgrade i kuće sa centralnim grijanjem i cijevnim vodovima, one su u idealnom okruženju. Tako je u hladnijim krajevima znatno opala smrtnost insekta osjetljivog na hladnoću.

Tim iz Singapura konstatuje: "Uspon ljudske civilizacije prouzrokovao je evoluciju i raširenost onih vrsta, koje su se prilagodile gradskom okruženju".

Prije svega im prija kombinacija toplote i vlage. Jedino što ne mogu da podnesu jeste suvo okruženje. U modernim građevinama bez vlažnih ćoškova brzo umiru od žeđi.

Zastrašujuće otporne

Postoji još jedan razlog zašto je smeđa bubašvaba bila tako uspješna u naseljavanju svijeta. Ona je u odnosu na druge vrste bubašvaba otpornija na insekticide. Hemikalije ne škode previše bubašvabama. Naime, bubašvabe koje su postale imune na jednu vrstu otrova, mogu u toku samo jedne generacije postati imune i na druge otrove.

Preživjeli primjerci se razmnože za samo nekoliko mjeseci. Pošto bubašvabe žive u prosjeku tri mjeseca, otpornost na insekticide se razvija izuzetno brzo, jer otporne bubašvabe prenose svoje gene sljedećoj generaciji.

( Deutsche Welle )