Zatočenici neprirodnih binarnih pozicija

Treće izdanje četvorodnevne književne manifestacije “Karneval romana”, koje organizuje Narodna biblioteka “Njegoš” iz Nikšića, kao i prethodna dva, obuhvatilo je različite programe nastojeći da publici približi pojam karnevalizacije u umjetnosti, kao i pojam invertovane slike svijeta koja se nalazi u osnovi karnevalizovane, groteskne i fantastične književnosti, sa ciljem da osvijetle književnost i umjetnost iz neobičnog ugla koji je svojstven karnevalizaciji kao postupku.

Tako je publika imala priliku da se upozna sa romanom Vladimira Pištala, “Pesma o tri sveta”, koji je posvećen Boki i obuhvata širok vremenski opseg - kraj 17. i gotovo cijeli 18. vijek.

“Pitali ste me odakle Boka, a ja sad ne znam šta je tu ideja, a šta racionalizacija. U osnovnoj školi je uslijedilo moje upoznavanje sa Bokom i prepoznavanje. Tada sam znao da je to nešto moje, iako je takve stvari teško objasniti”, rekao je Pištalo.

Junakinja njegovog romana je Ozana Bolica, jedno impresivno ljudsko biće, kako je kazao.

“Ozana, koja je rođena u hrišćanskoj porodici u Boki, upoznaje druge kulture, islam, Puritance, svijet Indijanaca, i taman kad se na jedan od tih svjetova navikne, počinje nekadašnje strance doživljavati kao bliske sebi, surova realnost je tjera da krene dalje. Ona živi u realnosti u kojoj nemaju svi jednaku moć odlučivanja, okružena gospodarima i učiteljima, a njena pobjeda, na kraju, jeste to što je uspjela nadživjeti sve, pa čak i Veneciju”, kazao je autor romana.

Ozana, prema njegovim riječima, nadživljavanjem pobjeđuje i imperije i ljude koji su je izdali, i, na neki način, čitav taj svijet.

“Iako je Ozana upoznala nekoliko muškaraca, koje je manje ili više voljela, ipak se kao dominantna javlja platonska ljubav prema njenom ujaku. To je i jedna od najznačajnijih stvari u njenom životu, pa će uz utjehu te ljubavi, i sposobnost je da uči strane jezike, a kroz to i razumije druge kulture, uspjeti da preživi, cijelo to vrijeme uzdižući svoga ujaka u legendu.

Taj mit će se na kraju raspasti, kada otkrije da ju je upravo njen heroj izdao. To je ono od čega se Ozana nikad neće oporaviti, i to roman čini ljubavnim”, kazao je Pištalo i dodao da je najznačajnija ljubav u romanu, ljubav prema životu.

Sa prof. dr Tatjanom Đurišić, autorkom romana “Opus dei”, u kome autorka govori o božanstvima i bogovima, ali i o čovjeku, svijetu, životu, vremenu, religiji, mitu i mitskom, o slobodi i istini, te traženju ili osvajanju slobode i istine kroz sebe samoga, vođen je razgovor na temu “Istina oteta od stvarnosti”.

“Kada upoznate sebe i svoje granice mnogo je lakše zaštiti nekog od sebe, a to je suština čojstva. Junaštvo je braniti sebe od drugoga, a to može svako (životinja ima taj instinkt, ona brani sebe od drugoga). Ali, braniti drugoga od sebe - to je zaista načelo koje je vrlo teško u životu sprovoditi i to možete jedino ako ste jako dobro sebe upoznali i kada ste se suočili i sa silama koje djeluju u vama, sa moćnom podsviješću i sa egom, sa ‘narcisom’. To nije onaj bolesni narcis, perverzni narcis, nego ona varijanta koja omogućava kreativnost, jer kada hoćete da budete kreativni, morate posegnuti duboko u sebe”, kazala je Đurišić.

Kako je istakla, romanom, u kome je glavni junak egipatski bog Tot, željela je da dođe do izvora zla, a taj izvor uvijek vodi do jednog - to je čovjek.

“On je izvor i dobra, ako hoće, a mora mnogo, mnogo da se potrudi ako hoće da bude izvor dobra, ali mnogo češće je izvor i nosilac zla. Tot je bio bog mudrosti koji je ljudima podario pismo. On kao takav može da promišlja sve i svašta i za njega nema ograničenja u intelektualnom smislu”, istakla je Đurišić.

Čovjek je, kaže, na neko vrijeme istjerao bogove iz literature, zauzevši njihovo mjesto kako bi govorio, tj. pisao o sebi, pa je upravo zbog toga poželjela da vrati bogove u igru. “Opus dei” je istovremeno roman o muškom zlu koje se manifestuje kroz otimanje i kontrolu, pa je bilo bitno raskrinkati centre moći, bez obzira na to jesu li oni balkanski, božanski ili čovječanski.

U sklopu “Karnevala romana” gost je bio i glumac i reditelj Nebojša Dugalić koji je govorio na temu “Teatarsko oživljavanje književnih likova”.

“Danas, kada govorimo o karnevalizaciji, zatočenici smo nekih neprirodnih binarnih pozicija koje zauzimamo u odnosu na taj pojam. Uvijek nekako suprotstavljamo karnevalsko tradicionalnom, unosimo nekakav vrijednosni fon samom pojmu karnevalizacije u odnosu na nešto što je preživjelo i više nema svoj potencijal, a karnevalsko ima. Mislim da nigdje u literaturi nijesu stvari tako lako omeđive, pa uvijek postoji neko saodnošenje, heterodidaktika između tradicije i onog novog”, kazao je Dugalić.

Tokom razgovora osvrnuo se na drame koje je uspješno postavio na scenu, Euripidove ”Bahantkinje”, Šekspirovu ”Magbet”, “Maske” od Miloša Crnjanskog i “Ispovest Dimitrija Katramazova” od Dostojevskog.

“Tragička svijest, podsjetimo se, podrazumijeva u dramskom smislu, a i u filozofskom, sudar i sukob, prije svega, dvaju podjednako pravdajućih pravdi. Samo ukoliko postoji srazmjera u antagonističkim silama, koje se sudaraju unutar tragedije, jedino je u tom slučaju tragedija zaista tragedija... Ostaje nam da gajimo nadu da ima načina da ipak, čuvajući i ovu neku karnevalsku tradiciju, možemo čuvati i dobru mjeru, a da ne skliznemo ni u jednu krajnost i da nekako damo pravo glasa, u dobroj mjeri, i svakom polu u tom sukobu”, istakao je Dugalić.

Marinko Vorgić, autor romana “Prazni grobovi” istakao je da je nazivom lokaliteta u djelu, Tamnik, riječ je o hidronimu na Morači, želio da skrene pažnju na tamnicu i utamničenost, na šta značenje imena lokaliteta i asocira.

“Ova utamničenost potiče iz rata između lika Ruže i sveštenika, folklornog i teološkog principa. U pitanju je sukob doživljaja tih nekih vječnih stvari na neka dva načina, jedan je teološki, pa da kažemo i ozbiljan, a drugi, onako, intuitivan, folklorni, nagonski”, kazao je Vorgić.

Kako je istakao nigdje u tekstu se ne navodi da se radnja odvija u Crnoj Gori, ali junaci govore tim dijalektom.

“Tekst je nastajao crpivši inspiraciju iz realnosti. Tako je bilo i sa samim naslovom koji je inspirisan moguće istinitom pričom o albanskom selu u vrijeme tranzicije, gdje su roditelji iskopali prazne grobove za kćeri koje su pobjegle u inostranstvo. Nije bilo dovoljno da ih se odreknu, već su i simbolički morali stvoriti materijalni dokaz da su one za njih mrtve”, kazao je Vorgić.

Otkrio je da voli raskošno pripovijedanje, ukrštanje vremenskih tokova i narativnih linija, jer vjeruje da mu je taj način pisanja potreban kako bi izrazio ono što je zamislio.

“Svako očekivanje da život mora biti usklađen s nekim idealnim principom, uvijek dovodi do ispada iz samog života”, kazao je Vorgić.

Moderatori događaja bili su dr Gordana Kustudić i Darko Nikolić.

Završnog dana Karnevala organizovana je književno-teorijska tribina pod nazivom “Invertovana slika svijeta”, na kojoj su učešće uzeli prof. dr Kornelije Kuvač-Levačić, prof. dr Nataša Tučev i prof. dr Nedžad Ibrahimović, dok su manifestaciju zatvorili učenici nikšićkih škola performansom “Književnost pod maskama”.

U sklopu Karnevala organizovana je izložba slika Miša Vemića, dok je prostor Gradske kuće bio obogaćen skulpturama vajara Marka Petrovića Njegoša.

Na kraju manifestacije, 26. maja, uz riječi zahvalnosti svima koji podržavaju #Karneval” i koji na taj način omogućavaju da se sjećanje na Miodraga Bulatovića prenese na nove generacije, direktorica JU Narodna biblioteka “Njegoš” Bojana Obradović izrazila je nadu da će “Karneval romana” i u budućnosti okupljati ljubitelje književnosti i širiti strast prema pisanoj riječi.

Manifestaciju, koja je održana u sklopu Nikšićke kulturne scene, podržali su Opština Nikšić i Ministarstvo kulture i medija.

Karneval je završen performansom pod nazivom „Književnost pod maskama“ u kome su učestvovali učenici osnovnih škola „Ratko Žarić“ i „Luka Simonović“, kao i učenici Gimnazije, koji su oživjeli karnevalski duh pojavivši se u kostimima omiljenih književnih junaka i govoreći citate i poruke iz omiljenih djela.

Tokom trajanja karnevala nije zaboravljena ni najmlađa publika pa je za njih organizovana radionica "Književnost na licu" u kojoj su učestvovali učenici prvog razreda OŠ "Luka Simonović", a Sanja i Sava Vlaović na licima mališana crtali su motive iz omiljenih bajki, basni i crtanih filmova.

( Svetlana Mandić )