Slavki Adžović psi lutalice zaklali četvoro jaradi: "Zaštićeniji su od nas, pitam se gdje je taj azil..."
"Nijesam htjela svaki put da zovem policiju i prijavljujem. Muka me više i od njih i od ostalih
Nikšićanki Slavki Adžović kao da je nevolja suđena. Prije dva dana psi lutalice su joj zaklali četvoro jaradi.
"Sestra Nada je otišla sa stokom, a ovo četvoro jaradi je ostalo jer su mali pa joj stalno bježe, a ne može sama svuda da stiže. Zavezala sam ih iza kuće, dala im da jedu i piju, i kada sam oko šest sati poslije podne otišla kod Nade da joj pomognem oko stoke, bratanična me zove da mi javi da je čopor pasa upao u dvorište i zaklao jarad", priča za "Vijesti" Adžović, jedina Romkinja u Crnoj Gori, ali i šire, koja se decenijama bavi stočarstvom.
Slavka zadnjih desetak godina pokušava da pobijedi nevolje koje joj se iz godine u godinu dešavaju - palili su joj štalu, vukovi su joj zaklali ovce, ubili kravu, sijeno je gorjelo više puta, izgorjela joj je kamp kućica u kojoj je živjela, na Krnovu su joj izgorjele koliba i tri pomoćna objekta, psi su joj zaklali i rastjerali više od 30 ovaca.
"Nijesam htjela svaki put da zovem policiju i prijavljujem. Muka me više i od njih i od ostalih. A svako malo se dešava da mi psi lutalice zakolju po jedno ili dvoje jagnjadi ili jarad. Znam da se to i ostalim stočarima dešava jer je previše pasa lutalica i izgleda da im niko ništa ne može. Zaštićeniji su od nas. Pitam se gdje je taj azil i ima li u njemu pasa kad ih ovoliko slobodno šeta. Što me muke našlo ovih zadnjih deset godina, nikoga nije. Za svu tu štetu koja mi je napravljena, kupila bih svu mehanizaciju", jada se Slavka.
Trenutno ima oko 160-170 ovaca i koza, što malih, što velikih, 14 goveda i četiri teleta.
"Stado bi bilo brojnije da nije pasa. Danonoćno moramo da čuvamo stado, a štalu ne smijem da otvorim i provjetrim jer me strah da ne ulete psi i zakolju telad. Ne znam šta da radim. Dok sam ovdje, nemam mira od pasa, a kad izdignem na Krnovo od vukova i ljudi. Ne tražim da mi niko pomaže, samo da mogu s mirom da radim", kaže Slavka.
Podsjeća da joj je u maju prije dvije godine izgorio katun, da pomoć od nikoga nije dobila, a obilazili su je, kaže, i predstavnici resornog ministarstva i opštine.
"Da mi je makar neko dva metra najlona kupio da kaže: eto ti da se pokriješ kad kiša pada. Niko ništa. Ne predajem se. Boriću se ja i dalje, ali me sramota što svako malo novinarima pričam o svojim nedaćama. A voljela bih da pričam samo o dobru. Biće valjda i dobrog", reče hrabra stočarka.
( Svetlana Mandić )