Loši vjetrovi

Sama činjenica da se za službeni državnički posjet jednog francuskog predsjednika Njemačkoj čekalo gotovo četvrt stoljeća govori puno o Europi 21. stoljeća. „Osovina“ Europe, kako se naziva veza Berlina i Pariza, u posljednjih nekoliko godina traži ozbiljno podmazivanje. Ne samo zbog opće nesigurnosti, rata, svih ostalih izazova pred kontinentom, od upravljanja migracijama i borbe protiv klimatskih promjena, pokušaja Europe da ulovi korak s industrijskim razvojem za budućnost, već i zbog političkih odnosa, povjerenja i privlačnosti same ideje Europe i europske demokracije.

Macron je stigao u Njemačku desetak dana uoči europskih izbora, među ostalim, s ciljem i idejom, da s njemačkim kancelarom Scholzom skicira što bi ta dva velika i važna europska sidrišta voljela i željela od nove Europske komisije, od novog kursa za Europu, o kojem već neko vrijeme u sklopu kreiranja nove strateške agende raspravljaju lideri država i vlada u kooordinaciji Europskog vijeća.

Ono što je dvojac iznjedrio, može se sažeti u tekstu, koji su, paralelno s posjetom, predsjednik i kancelar supotpisali i objavili u Financial Timesu. Tekst izgleda kao neki patchwork dosadašnjih govora i ideja Macrona i Scholza od opisa Zeitenwendea i smrtnosti Europe, do ključne ideje koju iznose, a radi se o jačanju globalne europske konkurentnosti.

„Europa mora napredovati kao snažan industrijski i tehnološki lider svjetske klase, istovremeno ostvarujući našu ambiciju da postane prvi klimatski neutralni kontinent. Možemo iskoristiti potencijal zelene i digitalne tranzicije za razvoj tržišta, industrije i dobrih poslova budućnosti. Kako bi ispunile te zajedničke ambicije, Njemačka i Francuska uvjerene su da je EU-u potrebno više inovacija, više jedinstvenog tržišta, više ulaganja, više jednakih uvjeta i manje birokracije. Zajedno ćemo se zalagati za jačanje suvereniteta EU-a i smanjenje naše kritične ovisnosti (…) S ambicioznom industrijskom politikom možemo omogućiti razvoj i uvođenje ključnih tehnologija budućnosti, kao što su AI, kvantne tehnologije, svemir, 5G/6G, biotehnologije, net zero tehnologije, mobilnost i kemikalije.“

Macron i Scholz pišu kako će podržati ambicioznu europsku trgovinsku politiku, ali i to da Europa treba otključati puni potencijal svojih tržišta kapitala jer se previše tvrtki koje žele financirati svoj rast okreće drugoj strani Atlantika. „Kako bismo mobilizirali potrebna ulaganja, moramo se ozbiljno pozabaviti istinski integriranim europskim financijskim tržištem s bankarstvom i unijom tržišta kapitala u središtu, rješavanjem rascjepkanosti i osiguravanjem globalne konkurentnosti europskog financijskog sektora.“

Može li zajednička poruka o europskoj ekonomiji ublažiti strahove na kontinentu koji dovode do političkih posljedica koje dižu obrve i asociraju na najcrnje dane europske povijesti?

“Posvuda u našim demokratskim društvima se šire ideje koje dolaze od ekstremnih desničara… Ovaj pokvareni, loš vjetar širi se Europom, to je stvarnost. Mi se konačno moramo probuditi”, rekao je Macron u svom govoru ispred obnovljene katedrale u Dresdenu koja je bila u potpunosti uništena u savezničkom bombardiranju 1945.

Kao prvi francuski predsjednik koji je nakon njemačkog ujedinjenja govorio u Dresdenu, Macron je znao kako je upravo Dresden jedan od centara radikalne desnice u Njemačkoj. Ona, čiji su ekstremni dijelovi aktivno radili na rušenju njemačke države i uspostave novog „Reicha“, a koje su razotkrile tajne službe i zbog čega su stotine tisuća Nijemaca izašle na ulice. Macronov posjet koincidirao je i sa 75. obljetnicom uspostave modernog njemačkog poslijeratnog ustava.

No, za Europu danas kao da povijesni simboli više ne izazivaju ni strah ni zgražanje. I Macronu i Scholzu za vrat diše desnica. Na skorašnjim europskim izborima, prema posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja, desničarska stranka Nacionalno okupljanje, koju je vodila Marine Le Pen, gotovo sigurno pobjeđuje Macronove liberale i to s dvostruko većim brojem glasova. U svim predizbornim anketama u Njemačkoj, radikalno desni AfD dobiva veći broj glasova od Scholzovih Socijaldemokrata.

Loš vjetar neprivlačnosti Europe i rastakanja demokracije, vjetar u kojem desnica grabi i izaziva upravo one poput Macrona koji utvaraju da su puni ideja za budućnost ili Scholza koji ima dovoljno izazova unutar vladajuće koalicije.

Novi izborni pobjednici ili pretendenti na vodstvo Europe, već su u niskom startu. Iako je Ursula von der Leyen, želeći sebi osigurati što širu europsku potporu za mogući drugi mandat na čelu Komisije, pokušala pacificirati talijansku premijerku Giorgiu Meloni, scenarij približavanja konzervativaca radikalnoj desnici nosi povijesno gorak okus u ustima. Iako je Le Pen zatražila sanitarni kordon od njemačkog AfD-a, koji je na koncu izbačen iz stranačke europske grupacije Identitet i demokracija te je pružila ruku Meloni tražeći da zajedno grade novu Europu, veliki uspjeh desnice i nova „osovina“ Europe ne mora se realizirati kako bismo ustanovili da su radikalno desne politike već ušle u europsku politiku na velika vrata u mnogim segmentima, poglavito u području migracija. Hoćemo li, nakon što rezultati izbora budu poznati, i opet dočekati duge noći u Europskom vijeću tijekom kojih će se vijećati tko bi bili najbolji kandidati na čelu Europe za idućih četiri do pet godina te hoće li lideri oko stola biti u mogućnosti pomiriti stavove sa sve većim brojem radikalno desnih lidera za stolom. Već sada, po europskim medijima vidimo razbacivanje imenima pa čak i nova otvorena neslaganja Pariza i Berlina oko imena i karakteristika onih potrebnih da vode kontinent u stalno krizno doba.

Puno je toga na kocki i bez predizborne napetosti. Vjetar nas može izluditi ili razbistriti misli. Ipak, taj loš vjetar, kako ga naziva francuski predsjednik na odlasku i vjerojatni gubitnik europskih izbora, problematičan je u ovim okolnostima jer može biti još jedan element u stvaranju savršene oluje, one koja će putovati i preko oceana, i nakon koje se neće znati tko će preživjeti i kolika će biti šteta. Upravo prethodnica onoga što je dovelo do stvaranje osovine Berlina i Pariza uči nas kako se vremenska prognoza mora shvaćati vrlo ozbiljno i odgovorno.

(N1)

( Ivana Dragičević )