Vapaj jedne čitateljke
Ako uzmemo u obzir da je problem o kojem je ovdje riječ rezultat vrlo haotičnog stanja u oblastima planiranja i urbanizma postavlja se pitanje o svrsishodnosti i učinkovitosti sistema koji generiše neshvatljivo štetne odluke
Ej, otkad sam se rodio/ s mukom sam se družio/ Ej, otkad sam se rodio/ s mukom sam se borio
Sinan Sakić, “Ej, od kad sam se rodio”, Diskos, 1987.
Zamjerila mi je Dunjica to što sam u prošlosubotnjem tekstu druga Novicu (gospodina Mitrovića) oslovljavao sa “Nokica”, a druga Srđana (gospodina Lakovića) sa “Srlo”.
Moraš, veli mi Dunjica, držat nivo - ako hoćeš da te arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - i arhitekti mladi - jednako mladi i jednako slatki - uzmu za ozbiljno. To “Nokica” i to “Srlo”, to ti je, kako bih ti rekla ... Neprimjereno? - uskočih - I neprimjereno, nadoveza se Dunjica - i zlobno - i to na infantilan način - a ta tvoja infantilna zloba ide isključivo protiv tebe - na tvoj račun.
U to ime: gospodine Lakoviću, gospodine Mitroviću, molim vas - odnio sam se (što bi rekli viđeniji DPS-ovci) zlobno prema vama dvojici prošle subote - i molim vas da mi oprostite. Paziću, od sad pa ubuduće, da ne budem zloban prema vama - obraćaću vam se s dužnim uvažavanjem - pogotovo u slučajevima kad se ne budem slagao sa vašim djelovanjem (da ne kažem činodejstvovanjem).
A Dunjice? Može li ovako?
***
Poštovani predsjedniče Skupštine Inženjerske komore Crne Gore, te bivši predsjedniče IKCG i bivši predsjedniče Upravnog odbora IKCG, gospodine Lakoviću,
Nedavno mi se pismom (emailom) obratila gospođa ta i ta - vaša komšinica - kojoj ispred prozora - na njen užas, na moj užas i na užas svake časne građanke i svakog časnoga građanina Crne Gore i Podgorice - i na užas svake časne inžinjerke i svakog časnoga unžinjera u CG - članice i člana IKCG - niče višespratnica!
Riječ je o četvorospratnici gospodine Lakoviću. Imamo, po projektu, jednu nazovi-suterensku etažu, pa prizemnu etažu - i to u punom stambenom kapacitetu, podrazumijeva se - i još četiri sprata - ukupno: šest etaža!
“Poštovani Borislave”, veli u pomenutom pismu gospođa ta i ta - vaša komšinica gospodine Lakoviću, a moja sugrađanka, “Pošto se svako jutro budim sa pogledom na ovo (pogledajte priložene fotografije gospodine Lakoviću - op.a.), intenzivno radim na tome da otkrijem kako se ovo dogodilo i kome treba da zahvalim što mi ispred prozora na rastojanju od dva metra niče ovaj objekat”.
Uz pismo - od kojega su me zaboljele utorbice - gospođa je dodala i te dvije fotografije, u funkciji izravnog svjedočanstva o teškoj mori koja je pritiska - ni krivu, ni dužnu - i od te dvije fotografije su mi se, gospodine Lakoviću - obrnule utrobice.
***
Riječ je, pogađate gospodine Lakoviću, o interveniciji u obuhvatu notornog planskog dokumenta naslovljenog Detaljni urbanistički plan “Gorica C” u Podgorici - koji je u međuvremenu suspendovan - ali očigledno nije suspendovana gradnja u obuhvatu tog planskog dokumenta. Sve što se gradi legalno - uz uslov da je gradnja prijavljena prije Odluke Skupštine Glavnog grada o suspenziji DUP-a “Gorica C” - gradi se i dalje gospodine Lakoviću.
Podsjetio bih vas, gospodine Lakoviću, da je Odluku o donošenju pomenutog planskog dokumenta donijela Skupština Glavnog grada Podgorice na sjednici održanoj 1. oktobra 2019. godine - za vakta gradonačelnika Vukovića (koji je preuzeo dužnost 31. jula 2018.) - i da ste baš vi, gospodine Lakoviću, niko drugi, bili predsjednik IKCG u tom trenutku - pa me živo zanima, gospodine Lakoviću, da li je neko od mojih kolegica i kolega pokušao da vas upozori na posljedice donošenja te sramotne Odluke?
A kako ste se baš vi, uvaženi gospodine Lakoviću - kao građanin koji živi u obuhvatu pomenutog planskog dokumenta - istakli u borbi protiv planiranje gradnje ispred vaših prozora - u borbi, konkretno, protiv namjere nesavjesnog investitora da - legalno, molim vas - podigne četvorospratnicu ispred vaših prozora - apelujem na vašu savjest - i komšijsku i građansku i profesionalnu - i pozivam vas da se solidarišete sa pomenutom gospođom i da promptno reagujete - na adekvatan način - i kao komšija i kao građanin i kao bitna figura u IKCG.
Možda ne bi bilo zgorega, gospodine Lakoviću, za početak, da se obratite gospodinu Mitroviću, predsjedniku Strukovne komore arhitekata pri IKCG, da barem osudi, ispred SKA, neprimjereno ponošanje u prostoru i u ovom slučaju - po istom principu po kojem je osudio neprimjereno ponašanje u nazovi-vašem slučaju.
Lijepo bi bilo i kada bi gospodin Mitrović - pozivajući se na svoj nesumnjivi ugled i stručni integritet - organizovao kongres - ili barem okrugli sto na temu neprimjerene gradnje - legalne gradnje koja nije primjerena okruženju - legalne gradnje, koja, preciznije, vrlo negativno utiče na kvalitet života ljudi koji već žive u okruženju.
Bila bi to jedinstvena prilika da se na jednom mjestu okupe najugledniji predstavnici arhitektonsko-urbanističke struke u CG - vrsni eksperti - ljudi koji drže do tzv. strukovne etike i koji bi bili voljni da se uhvate u koštac sa ovim problemom - problemom neprimjerene ili nesavjesne gradnje - koji je naizgled minoran, kojemu se u javnosti ne pridaje neki osobiti značaj, ali je u suštini vrlo dalekosežan i kompleksan - i koji ne muči isključivo vas i vaše komšije, gospodine Lakoviću - sličnih primjera je bezbroj - i na teritoriji glavnog grada - i na teritoriji države CG.
Ako uzmemo u obzir, gospodine Lakoviću, da je problem o kojem je ovdje riječ rezultat vrlo haotičnog stanja u oblastima planiranja i urbanizma - nadam se da se slažemo da je stanje u pomenutim oblastima odavno (bog zna od kad) izmaklo kontroli - postavlja se pitanje o svrsishodnosti i učinkovitosti sistema koji generiše neshvatljivo štetne odluke - ako krenemo od premise da investitor u ovom slučaju postupa po Zakonu i da je pribavio sve neophodne saglasnosti - odnosno da gradi legalno.
Kako to, gospodine Lakoviću, da nam se dešavaju višespratnice na ovolikom rastojanju od postojećih višespratnica?
Drugo pitanje bi bilo: možemo li, kao arhitektonsko-urbanistička struka - ispred IKCG, kao jedinog strukovnog udruženja u CG - preduprijediti ovakva sramotna dešavanja/ponašanja u prostoru? Ili, drugim riječima: postoji li način da se zaustave ovakve sramotne prakse - sistemski i sveobuhvatno, podrazumijeva se - a ne od slučaja do slučaja.
Svjestan sam, naravno, da je problem vrlo kompleksan - i da vam ova dva pitanja koja sam vam upravo postavio, gospodine Lakoviću, mogu izgledati banalno - možda čak i naivno - ali ako uzmemo da se od nas - od arhitektonsko-urbanističke struke - očekuju nekakvi odgovori - zašto onda ne bismo krenuli od najjednostavnijih pitanja - tipa: da li ovo znači da i ja sjutra mogu da očekujem višespratnicu ispred mojih prozora? - ili: gdje su stvarne granice divljanja u našem prostoru?
U nadi, gospodine Lakoviću, da ćete upregnuti sve svoje nemale kapacitete u pravcu rješavanja problema u koji sam vas netom uputio,
Srdačno...
( Borislav Vukićević )