Streljaštvo u srcu i genima

Na strelište “Ljubović” u Podgorici, Nikola Šaranović došao je 1984. godine, kao šesnaestogodišnjak. Četiri decenije kasnije, i osvojenih preko 250 medalja, i danas sa ljubavlju govori o streljaštvu. A tu ljubav prenio je i na dvoje od četvoro djece, Nevenu i Isidoru. Starija, Nevena, već je ozbiljna takmičarka i, moguće, i jedna od sportista koji će Crnu Goru predstavljati na Olimpijadi u Parizu, koja počinje 26. jula. Isidorin takmičarski put tek počinje...

Obje u šali kažu da, u odnosu na okruženje u kojem su odrastale, nisu ni imale drugog izbora.

“Morala sam se navići na puške i pištolje kao mala”, uz osmijeh je kazala Nevena.

Poklon od oca i prvi odlazak na strelište

U pričama njegovog oca, kaže Nikola, svi u porodici bavili su se lovom. Svjestan je da je u to i vrijeme njegovog djeda, to bilo na nekom primitivnijem nivou, ali je siguran da je njegova, i ljubav prema oružju njegove djece, nasljedna.

“Kao mali sam gledao oca i đeda kako idu u lov, kako vole oružje, i to me opčinilo. Sa osam godina, od oca sam dobio vazdušnu pušku, koju je on, znajući koliko volim oružje, kako gledam dok on čisti oružje, donio iz Čehoslovačke, sa jednog od službenih putovanja. Tu vazdušnu pušku i danas ljubomorno čuvam i ona ima počasno mjesto u mom ormanu sa oružjem”, priča on za “Vijesti”.

Tada je sve počelo. Prve ozbiljne korake, ipak, Nikola je napravio šest godina kasnije, 1984, kada je je došao na strelište “Ljubović”.

“Strelište je napravljeno 1981, tada je tu održano Prvenstvo Evrope. Kao tinejdžer sam čitao da je jedan Englez, Alan Alister, postigao 600 od 600 mogućih bodova, što je bio svjetski rekord i o tome su brujali mediji. Mene je to opčinilo i pitao sam kako bih ja mogao da dođem na strelište. Otac me je poveo da nastupim za Streljačku družinu ‘Radoje Dakić’, firmu za koju je on radio”, kazao je on.

Tako je, prvi put nakon šest godina od kako je od oca dobio vazdušnu pušku, imao priliku i da na strelištu puca iz tog oružja.

“Kad sam se pojavio, profesionalni treneri su me odmah zapazili i, nakon tog prvog treninga, pitali da pređem u profesionalni klub ‘Centar’ Podgorica. Prihvatio sam. To je bilo za Novu 1984. i krajem te godine, već poslije nekoliko mjeseci, iako ne mogu reći da je to došlo naglo, jer sam već imao iskustva u pucanju vazdušnom puškom, osvojio sam prve medalje sa puškom”.

Godinu kasnije, Nikola streljačku karijeru nastavlja pucanjem iz pištolja. Kaže i da je to uobičajeni put strijelaca.

U reprezentaciji četiri države

U 40 godina, Nikola Šaranović bio je reprezentativac tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pa Savezne Republike Jugoslavije, Zajednice Srbija i Crna Gora i, nakon referenduma 2006, reprezentativac Crne Gore.

Za to vrijeme, osvojio je preko 250 medalja, od čega velik broj međunarodnih.

“Imao sam i puno titula prvaka Balkana, Jugoslavije, Crne Gore 40 i više puta... Više i ne brojim”, priča on.

Pred Olimpijske igre u Grčkoj, 2003, kaže, imao je rekord od 585 krugova.

“Koji je te godine bio među tri najbolja u svijetu i ostao te godine među osam najboljih u svijetu. Iako sam te godine bio najjači i najbliži svjetskoj medalji, nisam nastupio 2004. na Olimpijadi, jer je odluka tadašnjeg selektora bila drugačija, i na takmičenje je poslao takmičara iz Srbije. Ja sam odluku sportski podnio”.

Po osamostaljenju Crne Gore, nakon referenduma 2006, učestvovao je na dvije Olimpijade, u Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine. Sada se, kao trener i roditelj, nada da će na Olimpijadi ove godine u Parizu vidjeti stariju kćerku Nevenu.

“Nevena je mnogo bolja od mene, što je dobro. Krupnim koracima stiže i Isidora”, kaže on.

Matematika, pravo i sport

Nevena Šaranović uskoro puni 29 godina. Završila je Prirodno-matematički fakultet i predaje matematiku osnovcima. Za to što je danas u streljaštvu, u šali kaže da, u okruženju u kojem je rasla, nije ni imala drugog izbora.

“Morala sam se navići na puške i pištolje kao mala”, dodaje uz osmijeh.

Streljaštvo je voljela i kao mala, ali su fizička ograničenja stajala na tom putu da se i tada više posveti tom sportu.

“Jesam strašno voljela streljaštvo, ali bila sam previše mala, puška mi je bila teška...”, kaže ona.

U međuvremenu, oprobala se u odbojci, trenirala je i košarku... Da bi ozbiljno mogla da trenira streljaštvo, morala je da čeka neko vrijeme, da ojača i poraste:

“Zato kažemo da je streljaštvo sport malo starijih, zrelijih i snažnijih”.

Poput oca, i ona je takmičarka koja puca iz pištolja i ove godine slavi jubilej, deset godina kako se, nakon oprobavanja u drugim sportovima, vratila i posvetila streljaštvu.

Na prvo takmičenje van Crne Gore, Evropsko prvenstvo u Holandiji, otišla je 2015. godine, kao juniorka. Kad su u pitanju takmičenja koja su pred njom, Nevena je učesnica Svjetskog kupa u Minhenu, koji je počeo u petak, a održava se do 8. juna.

“Time se i završava sezona takmičenja za ovu godinu i onda se čeka šta će biti sa Olimpijadom, pošto je proces sakupljanja bodova naša posljednja prilika da ostvarimo još neke bodove. Zadovoljna sam kako je ova sezona generalno prošla”, kazala je ona.

Na listi Međunarodne streljačke sportske federacije (ISSF), u kategoriji žena koje pucaju iz vazdušnog pištolja, distanca 10 metara, Nevena je na 94. mjestu.

Na prvenstvu Crne Gore, prije mjesec, Nevena i Nikola osvojili su zajedno pet zlatnih medalja.

Pet godina mlađa Isidora završava pravo. Streljaštvom se amaterski bavila i tokom osnovne škole. Danas se, kao njen otac i sestra, takmiči u disciplini vazdušni pištolj, i tek je na početku takmičarske karijere.

Puška ili pištolj

Prvi koraci u streljaštvu naprave se puškom, kaže Nikola. Dodaje i da je između pucanja iz puške i pištolja velika razlika:

“Azbuka se uči na pušci, a poslije toga, trener procjenjuje da li je to talenat za pušku ili za pištolj”.

Kako je kazao, više je onih koji su talentovani za pušku, nego za pištolj:

“Od 10 strijelaca na pištolj, možete da dobijete dva vrhunska, a na pušku osam. Puška je lakša kao disciplina. Strijelci se lakše izbore sa puškom, drže je sa dvije ruke, imaju opremu - kožna jakna, pantalone, rukavice, dobri kaiševi, i puška se mnogo lakše kroti. Pištolj je sa jednom rukom, potpuno ste otvoreni prema meti, kad pucate mali kalibar, vjetar vas ljulja, lomi, sve promjene idu preko jednog zgloba ruke. Mnogo je teže pucati pištolje, ali i izazovnije”, kaže Nikola i dodaje da procjena da li je strijelac za jednu ili drugu disciplinu, obično dolazi nakon godinu dana treninga.

Godine nisu važne

Kao trener i sportista, Nikola kaže da streljaštvo ne bi preporučio prije navršenih 12, 13 godina.

“Ja sam sa 16 godina počeo aktivno da se bavim, što nije kasno. A kao trener streljaštva, prije 12, 13 godina ne bih preporučio, što ne znači da ne može, ako neko dijete želi, samo što se stvarno mora početi pažljivo, jer je u pitanju statički napor i puške nisu baš prelake. Mora da se vodi računa o opterećenju kičme, da to budu kraći treninzi, da se prave pauze, pa čak i da se počinje pucati iz sjedećeg stava”, kaže on.

Streljaštvo je, dodaje, i sport u kojem ne postoji i gornja granica kad da prestanete da se bavite njime.

“Poznavao sam Ragnara Skanakera koji je bio olimpijski prvak sa 62 godine. Puno je strijelaca u svijetu, koji su među deset najboljih, koji imaju između 58 i 64 godine. U nekim sportovima vi sa 35 morate da razmišljate o zalasku karijere, u streljaštvu možete tada da počnete i da još nakon toga trajete”, kazao je on i dodao da je samo važno da su očuvani vid, kardio sistem...

Mentalna i fizička snaga

Streljaštvo je, kažu sagovornici “Vijesti”, psihički vrlo zahtjevan sport, traži veliku koncentraciju.

“Pedeset odsto uspjeha u streljaštvu je psihička priprema”, kaže Nikola.

Ujedno, streljaštvo je i fizički zahtjevno.

“Veliki je statički napor, a da bi se to izdržalo, itekako je bitno da je strijelac fizički aktivan. Da li je to šetanje desetak kilometara, lagane gimnastičke vježbe, ali tijelo mora da bude u izuzetnoj formi, da bi moglo da izdrži i ovaj napor. U Crnoj Gori tu malo zaostajemo”, kaže Nikola.

Dodaje da strijelac tokom takmičenja može da izgubi i četiri, pet kilograma.

“Ako imate disciplinu koja je 120 metaka, tri stava na pušku - ležeći, stojeći i klečeći, plus proba, koja traje pet i više sati, na 40 stepeni ljeti, strijelac izgubi po četiri, pet kilograma tokom jednog takmičenja. To je izuzetno naporan sport. Tako i pištolj, ako je centar veličine tri, tri i po centimetra, na 50 metara, vi pucate jednom rukom... To je zahtjevno, teško”.

Nevena još pojašnjava da je strijelcima neophodna drugačija vrsta snage:

“Nije to ono kako smo navikli kod atletičara, plivača...”.

I poraz je lekcija

Streljaštvo, saglasni su sagovornici “Vijesti”, pomoglo im je da budu odlučniji, da životnim problemima pristupaju smirenije.

“To mi se najviše i sviđa kod streljaštva, ta samokontrola, koncentracija koja je neophodna da bi se bavio tim sportom, a to je potrebno i u svakodnevnom životu i primjenjivo”, kaže Isidora.

Nevena dodaje da sport uopšte, pa i streljaštvo, pomaže da se bude bolji.

“Istrajnost i borbenost, da se ne odustane od svojih želja i mogućnosti, da se uvijek teži boljem i većem, u pogledu i ostvarivanja rezultata i svojih mogućnosti. Disciplina, trening, samokontrola, to je nešto što vježbamo na strelištu... U sportu svakodnevno pomjeramo granice... stalno učimo da budemo bolji”, kaže ona.

Na tom putu, neuspjeh je neminovan.

“Ključno je da prihvatimo i one dane kad nam ide, ali i i one kad nam ne ide. Tada nam se pruža prilika za napredak, kada preispitamo šta to ne funkcioniše. Forma nije samo rastući grafik”, poručuje sagovornica “Vijesti”.

Odbrojavanje do Pariza

Za sada, izvjesno je da će Crnu Goru na Olimpijadi u Parizu predstavljati vaterpolisti, jedriličar Milivoj Dukić... Među njima, poručuje Nikola, mogla bi da bude i Nevena, ukoliko dobije vajld-kard.

“Na Olimpijadi u svakoj disciplini učestvuje po 45 do 50 strijelaca. Prvih 35 ostvaruje direktno učešće, to su osvajači svjetskih i medalja sa kontinenata, i onda ima desetak kvota... dobija se takozvana vajld-karta, što se može desiti u Neveninom slučaju, s obzirom na njen plasman na svjetskoj listi. Postoji realna mogućnost da nastupi i sve su nam nade usmjerene da se ta kvota dobije i da ona nastupi u Parizu”.

Interesovanja ima, ali je streljana malo

U Crnoj Gori mali je broj streljana, kažu sagovornici “Vijesti”. Tvrde da interesovanja za taj sport ima.

“Mnogo puta mi se desilo da ljudi kažu kako je to divno, kako su htjeli da probaju, da im je to uvijek bila želja, ali nisu znali gdje, kako. I stariji i mlađi, prosto ljudi želje da probaju”, kaže Nevena.

A kad probaju, dodaje Nikola, svi zavole streljaštvo.

“Stvar je u tome da u gradu skoro svaki kvart ima teren za basket, za rukomet... dok u Podgorici imamo samo jednu streljanu”.

U Crnoj Gori uopšte, dodaje on, nema mnogo streljana.

“U nekoliko opština na sjeveru imaju dosta improvizovane streljane, na jugu skoro da nema nijedna, ima lijepa streljana na Policijskoj akademiji u Danilovgradu, koja je vrlo malo iskorišćena... Jednostavno ste uslovljeni, da biste se bavili streljaštvom, da to radite isključivo na bezbjednom i standardnom mjestu za taj sport. U drugim sportovima improvizacija je daleko lakša”.

Nikola, kao osnivač Kluba “Strijelac”, kaže da su kod njih svi dobrodošli, da ne naplaćuju članarinu i da članovima obezbjeđuju vazdušno oružje, municiju i mete.

Uče kako da odgovorno koriste oružje

Već sa prvim ulaskom u streljanu, zainteresovani će čuti lekcije o pravilnom rukovanju oružjem, kako da zaštite sebe i druge oko sebe.

“Streljaštvo je jedan od najboljih načina kako da naučimo ljude da bezbjedno rukuju oružjem. Mi smo kontramjera negativnih pojava koje se dešavaju u svakom društvu. Ne možemo da zabranimo automobile, jer je neko napravio sudar... Streljaštvo je sport koji će ljude naučiti da se prema oružjem odnose na maksimalno bezbjedan i odgovoran način”, kaže Nikola.

Dodaje i da je “streljaštvo jedan od osnivača modernih olimpijskih igara i sport koji se u svijetu izuzetno upražnjava”.

Skupo, ali se bore

Streljaštvo je i skup sport, a u slučaju kvarova, takmičari iz Crne Gore zavise od servisa van zemlje.

“Nevena je nedavno platila ceh, jer je pištolj bio već pet godina star, a tokom posljednjih godinu dana pokvario se više puta. Moramo da čekamo velika takmičenja, da bismo ga servisirali kod firme koja je proizvela taj pištolj, jer se radi o izuzetno tehnološki naprednom oružju, koje je vrlo komplikovano i skupo, košta oko 3.000 eura”, kaže Nikola.

Skupi su i municija, oprema:

“Tako da i bez takmičenja na opremu se izdvajaju velike cifre. Podršku dijelom pruža država, dijelom klubovi, a nešto strijelci izdvajaju iz svojih džepova, svojih plata, stipendija... Borimo se”.

( Damira Kalač )