"Kao Brazilac ja obožavam more, ali je za mene najposebnije mjesto u Crnoj Gori- Ostrog. Bio sam tamo i nekako je drugačija energija, drugačije sam se osjetio nego na bilo kom mjestu koje sam posjetio", rekao je fudbaler Budućnosti.
Rođen u Brazilu, Stefano Almeida, proveo je značajan dio svoje karijere igrajući u različitim zemljama kao što su Portugal, Španija, Češka, Slovačka. Ipak, njegova posljednja destinacija, Crna Gora, postala je mjesto koje naziva svojim drugim domom. Čime ga je naša kultura zaintrigirala i kakav se fudbal ovdje igra, o tome je pričao našoj Suzani Ćetković.
Tragom fudbala, prije godinu dana, Brazilac Stefano Almeida, došao je u Crnu Goru i već se, priča, navikao na svakodnevicu.
"Prvo jer je prelijepa zemlja, a onda jer smo odlučili, moj tim i menadžer Agencija Versus 11, da bi to bilo dobro za moju karijeru, kao novi korak, nije bila teška odluka", rekao je.
Almeida je dodao da je u Evropi već osam godina, " igrao sam u Španiji, Portugalu, Češkoj a prije Crne Gore bila je to Slovačka."
Naše primorje, na prvi pogled, osvojilo je ovog fudbalera.
"Kao Brazilac ja obožavam more, ali je za mene najposebnije mjesto u Crnoj Gori- Ostrog. Bio sam tamo i nekako je drugačija energija, drugačije sam se osjetio nego na bilo kom mjestu koje sam posjetio. Čuli smo razne stvari o Balkancima i na početku sam bio skeptičan kako će biti kad dođem ali je potpuno drugačije, potpuno drugačiji dojam i utisak", dodao je.
Od Južne Amerike do Balkana fudbal se razlikuje, kaže Almeida. Kao igrač Budućnosti, postigao je 7 golova i 3 asistencije u sezoni, a sa ovim timom osvojio i Kup Crne Gore.
"Da, osjeća se razlika. Mislim da Crna Gora ima veoma dobre mlade igrače, veoma talentovane i jedino što bi, prema mom mišljenju trebalo poboljšati je broj stranih igrača u svakom timu, da bude veći od, jer to bi dodatno pomoglo da se unaprijede talenti. Volio bih da ostanem, osjećam se dobro, adaptirao sam se, odradio sam dobru sezonu ali to je sad teška odluka. Ja, moj tim, klub. Ugovor mi se završava i moraćemo da mislimo o narednom koraku. I jezik je težak. Bio sam u Slovačkoj pa sam naučio neke riječi, znam da je različito ali je iz iste porodice jezika. To mi je olakšalo da uhvatim nekoliko riječi za osnovnu komunikaciju. Imao sam nekoliko časova ali je teško, moram da priznam", dodaje Almeida.
Jezička barijera nije mu prepreka da ostane, a samo otvoren um i srce mogu pronaći dom čak i daleko od rodne zemlje, kaže Almeida.
"Kad dođem negdje da na primjer naručim kafu, uvijek se sporazumijemo i to je bitno", zaključio je.
( Suzana Ćetković )