Eros, krv i svetost kroz likove biblijskih žena

Publika Trga pjesnika imala je priliku da bude svjedok jednog izuzetnog književnog i kulturnog događaja, na predstavljanju knjige “ Eros , krv i svetost” velikog savremenog crnogorskog slikara i pisca Dimitrija Popovića. Taj svojevrsni praznik umjetnosti zajednički su priredili Dimitrije Popović, i profesor dr Siniša Jelušić, koji je bio nadahnuti vodič kroz ovo književno veče.

Pored kratkog fokusa na književno stvaralaštvo Popovića kao velikog slikara (deset knjiga eseja, dva romana, tri zbirke priča, nagrada Večernjeg lista “Ranko Marinković”, članstvo u Hrvatskom društvu pisaca, Crnogorskom PEN centru, Ruskoj akademiji književnosti), čime Popović dokazuje simultani talenat, poput umjetnika kao što su Mikelanđelo, Leonardo, Vilijam Blejk, Đura Jakšić, Mića Popović, Živojin Pavlović…, razgovor sa Dimitrijem Popovićem Jelušić je započeo pričom koja se tiče njih dvojice lično, i malog jubileja:

“Prije otprilike pedeset godina mi smo upravo na ovim prostorima, u jednoj drugačijoj Budvi koja je više bila ispunjena duhom nego danas, vodili egzaltirane razogovore i rasprave o piscima i filozofima koji su, kako će se pokazati, od tada postojano u Popovićevom interesovanju i instrospekciji. Djelimično, mi ćemo o tome govoriti i večeras, zato što se to sada postavlja i kao jedan zanimljiv teorijski problem, djelom vezan i za psihologiju stvaralaštva. Dakle, ako se ne varam, nama je tada u prvom planu bio Fridrih Niče, čitali smo Zaratustru, onda naravno Frojd, Lotreamon kojim si ti bio potpuno opčinjen, onda Kafka, naravno, renesansa, ali više od svega Matijas Grinevald, koji mislim da te u svom uzbudljivom oltaru drži i danas bez ostatka, onda naravno Dostojevski, Unamuno, Kami, Sartr, Dali, Luis Bunjuel, apsolutno, “Andaluzijskog psa” smo posebno analizirali, i naravno, tu je već bio uključen i Ingmar Bergman. Ono što je sada dalje zanimljivo je da pažljivo čitajući tvoju posljednju knjigu mogu se prepoznati tragovi upravo te davne inspiracije, mada si u jednom djelu kritičan prema psihološkim argumentacijama, mada je Frojd dosta prisutan. Naravno, tu emanira taj vrijedni interes koji si imao prije pedeset godina, i bilo bi zanimljivo saznati kako stoji stvar sa genezom tvojih interesovanja u odnosu na ovo temeljno koji si imao tada, kada si bio potpuno ispunjen ovim autorima.

Popović, dugogodišnji učesnik i gost Grada teatra, koji je oduševljavao publiku i kao slikar i kao pisac (na prošlogodišnjem festival radio je scenografiju za predstavu “Crvena” o velikom slikaru Marku Rotku), započeo je svoj nastup na Trgu pjesnika malim intimnim vremepolovom, koji je čitavoj večeri dao posebno dirljivu aromu:

“Budva je u mojim mladim danima posebno značila za moj umjetnički senzibilitet, za ono što sam osim Cetinja otkrivao i doživljavao u Budvi. Tu sam dolazio svakoga petka kod mojih ujaka - Mima Mitrovića, poznatog džez muzičara, koji mi je govorio o džezu, otkrivajući mi izuzetnu umjetnost imporovizacije, i velikane kao što su Beni Gudmen, Čarli Parker… Moj drugi ujak, Bobo Mitrović, koji je večeras ovdje sa nama, pričao mi je o slikarstvu, umjetnosti knjige, a u tim danima družio sam se i sa mojim prijateljem, profesorom Jelušićem, čija je kuća, pjesnički kazano, bila rame uz rame sa kućom mojih ujaka. To što je Siniša sada rekao o našim budvanskim peripatetikama, šetnjama i razgovorima o umjetnosti i o slikarstvu, književnosti i filozofiji, jeste nas na neki način odredilo. Tu je i važna knjiga kojom smo se intenzivno bavili, Ničeova 'Tragedija genija'”, rekao je Popović, ističući da sve ono što povezuje njegove cikluse uprkos tematskoj različitosti jeste ona mistična nit koja proizlazi iz čovjekovog života, iz njegove fizičke i duhovne egzistencije, iz čovjekovog “tragično osjećanja života” da upotrijebim čuvenu Unamunovu sintagmu.

“Što se tiče moje nove knjige riječ je o esejima o tri biblijske žene: Juditi, jevrejskoj heroini koja je neprijatelju svoga naroda, asirskom vojskovođi Holofernu, odrubila glavu nakon ljubavnog odnosa, Salomi, zanosnoj plesačici plesa 'sedam velova', koja je za nagradu za svoj uzbudljiv erotski ples traži odrubljenu glavu Jovana Krstitelja da joj donesu na srebrnom pladnju, te Mariji Magdaleni, lijepoj ženi iz Magdale, koja je zbog razvratnog života nazvana prostitutkom, kojoj je Hrist oprostio grijehe nakon čega je postala njegova istinska sljedbenica”, kazao je Popović.

Erotizam i smrt snažno su prisutni

Popović je istakao da su generalno gledano, erotizam i smrt snažno obilježili i danas su snažno prisutni u umjetničkim izrazima i raznim medijima.

“Posebno sam se bavio problemom prožetosti erosa i tanatosa, jer erotizam ne otkriva samo privlačnost tjelesnih naslada, nego kroz mučnu intimu izražava i tragičnu dimenziju ljudske otuđenosti. Tijelo postaje erodirani oblik emotivne i duhovne praznine. Erotizam , krv i svetost javljaju se kao simboli njihove intrigantne personalnosti. Svaka od ove tri biblijske žene bila je na svoj način samosvjesna i zavodljiva, današnjim riječima kazano - fatalna žena. Likovne kompozicije o kojima će biti riječi izbori su onih ostvarenja koja su me posebno zanimala i koja, malroovski rečeno, čine zbirku umjetničkih djela mog 'imaginarnog muzeja'”, istakao je Popović.

( Vuk Lajović )