Institut Igalo u blokadi već šest mjeseci, država i dalje nema jasan plan: Vlada odbila predloge, akcije sada na berzi

Žiro-račun Instituta “Simo Milošević” iz Igala u blokadi je već šest mjeseci, a Vlada i dalje nema jasan plan o tome kako odblokirati račun i spasiti ovu državnu kompaniju. Pokušaj da se obavi dokapitalizacija od 10 miliona eura je propala, dok Vlada proteklih mjeseci nije odgovorila ni na jedan predlog za spasavanje kompanije koji joj je predložio najveći mali akcionar “Vila Oliva” biznismena Žarka Rakčevića.

Nakon što Vlada nije odgovorila na njegovu ponudu da “Vila Oliva” otkupi od države dio njenih akcija po cijeni od 70 eura, ili da on sve svoje akcije proda državi po cijeni od 50 eura za akciju, kao ni na druge predloga za spasavanje Instituta, Rakčević je cijeli paket akcija od 27,4 odsto Instituta stavio na prodaju na Montenegro berzi po cijeni od 58 eura za akciju, saznaju “Vijesti”.

Odbijen plan, blokada nastavljena

Iz Vlade su prije toga odbili i njegov predlog da uz dijeljenje vlasništva, upravljanja i ulaganja, za dvije godine dovodu prvu i drugi fazu Instituta na nivo od četiri zvijezdice, Titovu vilu “Galeb” na pet zvijezdica, uz zadržavanje 100 hiljada pansion dana za korisnike državnog Fonda zdravstva pod povlašćenim cijenama.

Prema podacima Centralne banke, račun Instituta je u neprekidnoj blokadi od 5. decembra kada je jedan ili više povjerilaca aktiviralo blokadu za dug od 164 hiljade eura, a zatim se blokadi pridružila i Agencije za osiguranje depozita Srbije sa prinudnom naplatom duga od 7,5 miliona eura na ime nevraćenih kredita prema Jugobanci. Ovi povjerioci su blokadom računa od šest mjeseci naplatili svega oko 300 hiljada eura, pa jučerašnji dug po blokadi iznosi 7,44 miliona eura.

Institutu prijete i dodatne blokade narednih mjeseci u iznosu od oko tri miliona za izgubljene sporova sa radnicima, kao i druga potraživanja od još preko dva miliona. Tako da dokapitalizacija od deset milion ne bi bila dovoljna.

Vlada je 30. maja usvojila Platformu za spasavanje i restrukturiranje Instituta u kojoj nema konačnih zaključaka već se pod “zaključna razmatranja” nalaze navodi da bi u roku od šest mjeseci trebalo sprovesti dokapitalizaciju od 10 miliona eura u kojoj bi svi akcionari ravnopravno učestvovali, a da bi se nakon toga išlo u postupak restrukturiranja u trajanju od tri godine.

“Kako je podrška manjinskih akcionara od suštinskog značaja za usvajanje i realizaciju ovog plana, pozivaju se svi akcionari da prepoznaju važnost zajedničkih napora i saradnje u ovom kritičnom trenutku”, navela je Vlada u saopštenju sa te sjednice.

Vlada ovu platformu usvaja iako je sedam dana ranije dobila dopis iz firme “Vila Oliva” kojom se odbija predlog o dokapitalizaciji i najavljuje da će svoje akcije u Institutu ponuditi na berzi, nakon što je država odbila sve njihove predloge i pozive na saradnju.

Nema ni procjene imovine

Vlada je 21. marta ove godine usvojila Informaciju o statusu Instituta i zaključke kojim zadužuje Ministarstvo prostornog planiranja i državne imovine Janka Odovića da pripremi implementaciju modela i uradi procjenu vrijednosti imovine Instituta.

Međutim, ništa od toga se u međuvremenu nije desilo iako su prošla dva i po mjeseca, a Institut je ušao u ljetnju turističku sezonu sa blokiranim računom. Vlada je jedino krajem aprila na račun sindikata Instituta uplatila 1,1 milion eura pomoći radnicima u visini tri zarade, a kako se one na takav način ne mogu zakonski obračunati zaposleni te zarade i dalje potražuju od Instituta.

Vlada i državni fondovi u Institutu posjeduju ukupno 56,4 odsto akcija a za odluku o dokapitalizaciji je potrebna saglasnost akcionara koji imaju najmanje dvije trećine akcija 66,7 odsto, zbog čega je proteklih mjeseci bilo više sastanaka i dopisivanja predstavnika Vlade i firme “Vila Oliva”.

“Vila Oliva” je 18. maja Vladi poslala svoje konačno viđenje načina spasavanja Instituta i razloge zbog čega predložena dokapitalizacija nije prihvatljiva.

Dokapitalizacija sa cijenom od 155 eura po akciji

Proces dokapitalizacije znači da kompanije emituju nove akcije koje kupuju akcionari po nominalnoj vrijednosti. Nominalna vrijednost akcije Instituta sada vrijedi 154,94 eura. To znači da bi država i ostali akcionari kupovali akcije po cijeni od skoro 155 eura, dok je posljednja cijena na berzi, za mali broj akcija, bila 18,2 eura.

Iz “Vile Oliva” su izračunali da bi njihove učešće u dokapitalizaciji, u skladu sa sadašnjim procentom vlasništva, iznosilo 3,3 miliona eura a da bi njihov procenat vlasništva ostao isti, što bi omogućilo Vladi da i dalje sama upravlja kompanijom i odbija sve njihove predloge.

Oni navode i da je ova cijena tri puta veća od cijene po kojoj su oni nudili da kupe akcije od države ili da država kupi od njih.

“Nije logično da mi plaćamo akcije gotovo tri puta skuplje od vrijednosti po kojoj smo već godinu i po dana, uz neprimjerene i neistinite komentare, bili spremni da naše akcije prodamo državi. Dalje, izražavamo rezervu zbog nepostojanja jasne strategije i iskustva sa višegodišnjim lošim upravljanjem Institutom, tako da predviđena dokapitalizacija ni izbliza ne rješava problem, već predstavlja palijativnu mjeru - samo kap u moru problema koje ima Institut Igalo. Bez sagledavanje cjelovitog rješenja i osmišljenog plana oporavka i izlaska iz krize i profesionalnog, a ne partijskog menadžmenta, koji bi trebao da izvuče Institut Igalo iz krize, nema boljitka. Taj program, između ostalog, podrazumjieva i najmanje od 30 do 40 miliona eura investicija”, naveli su iz “Vile Oliva”.

Na ideju da oni glasaju za dokapitalizaciju a da u njoj ne učestvuju, iz ove kompanije odgovaraju da to nije prihvatljivo, jer bi ih dovelo u još nepovoljni položaj i dodatno marginalizovalo.

Mali akcionari traže partnerstvo

Iz “Vile Oliva” su predložili Vladi da od nje kupe 12 odsto akcija po cijeni od 70 eura po akciji, čime bi Vlada imala 44 odsto vlasništva a oni 40 odsto, i da nakon toga usaglase strateško partnerstvo.

“To bi nama davalo sigurnost, normalno i obavezu da u toj proporciji učestvujemo u pokrivanju svih gubitaka ali i u svim investicijama”, navedeno je u predlogu.

Njegova druga moguća rješenja su da podijele Institut na zdravstveno-javni dio kojim bi upravljala država i komercijalni kojim bi upravljali oni, zatim da zajednički nađu međunarodnog partnera, a u konačnom da država kupi njihov udio za 5,25 miliona eura kao što je država nadavno kupovala akcije u Luci Bar, Željezničkom prevozu...

Rakčević je ovaj paket akcija kupio prije šest godina za 3,5 miliona eura. Od tada zvanična inflacija iznosi 40 odsto, tako da je realna vrijednost tadašnja 3,5 miliona sadašnji iznos od pet miliona, dok bi na tu transakciju porez na kapitalnu dobit iznosio još oko 250 hiljada eura. Takođe, nekretnine na primorju, najveća vrijednost Instituta, u ovom periodu su imale rast od 50 odsto.

Najbrže rješenje kredit od IRF-a

Kao najbrže i najednostavnije rješenje za sadašnji izlazak iz krize Instituta, Rakčević navodi izmjenu ugovor o kreditu sa državnim Investicionom razvojnim fondom (IRF) kojem Institut sada duguje 2,4 miliona eura za šta su založeni Vila “Galeb” i stara faza Instituta višestruko veće vrijednosti.

iz “Vile Oliva” predlažu da se uz istu hipoteku ili njeno proširenje, zatraži novi kredit od IRF-a veći od deset miliona eura, sa kojim bi se odblokirao račun, isplatila ostala hitna dugovanja, vratio sadašnji dug IRF-u i rivolving kredit prema Adiko banci od 730 hiljada eura.

Uzrok problema su niske cijene za domaće pacijente

U platformi Vlade se navodi da je Institu u ove probleme došao zbog toga što je državni Fond zdravstva za liječenje svojih osiguranika plaćao iznose koji su bili značajno niži od stvarne cijene troškova za njihov boravak i terapiju.

Kako je navedeno u Vladinoj analizi, bolnički dan sa smještajem, punim pansionom i svim terapijama, dnevno je za domaće pacijente iznosio 33 eura, dok je stvarni trošak bio veći od 60 eura.

Ista usluga je pacijentima iz Norveške, koji su prošle godine prekinuli saradnju, naplaćivana po cijeni od 105 eura.

Navedeno je da bi cijene za pacijente koje na liječenje šalje Fond zdravstva trebale biti na nivou pokrivanja troškova uvećane za realnu zaradu Instituta i da to ne bi kršilo pravila o državnoj pomoći.

Dakle, Vlada godinama traži način kako da spasi Institut bez kršenja pravila o državnoj pomoći a neće da mu legalno poveća uplate kroz povećanje cijena na fer iznos.

( Goran Kapor )