Dola – mjesto stradanja i opomene
Pivljani se i ovog 7. juna okupili da obilježe stradanje svojih plemenika
Postoje mjesta na kojima je i tišina preglasna. Takva su Dola, u Pivi, mjesto gdje su 7. juna 1943. godine ubijena 522 stanovnika Pive, a među njima i 109. djece. Postoje mjesta na kojima je svaka riječ suvišna, jer su ona stradanjem, krvlju i plačem ispisala istoriju. Takva su Dola, mjesto gdje je porodica Verun prestala da postoji, a dijete Mitre i Mališe Đikanović nije dočekalo ni ime da dobije jer je ubijeno u trenutku dolaska na svijet. Postoje mjesta koja opominju, bole i podsjećaju. Takva su pivska Dola.
I ovog 7. juna okupili su se Pivljani da obilježe stradanje svojih plemenika, a svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko–nikšićki Metodije, uz sasluženje sveštenstva i monaštva.
„Samo oni koji ubiju drugoga čovjeka nijesu ubili tog čovjeka. Sebe su ubili, dušu svoju su pogubili. I to je najstrašnije od svega. Oni koji su zadobili vječnu smrt, za njima treba kukati i plakati i Bogu se moliti da to nas ne snađe. Na to nas opominje ovo strašno mjesta. Praznik je praznovanje života, ne igranje, pijenje i veseljenje bez smisla, nego praznujemo život koji nam je Hristos dao. I na ovom mjestu poklanja, bukti život, ova sveta obitelj je znak jasan tome i simbol koji pokazuje Hristovu pobjedu života nad smrću. To je smisao našeg današnjega sabranja. Ne da nastavljamo vrzino kolo zla i da ga umnožavamo, nego da duboko razumijemo šta je smisao ovoga života i kako zadobiti blagodat Božiju. Kako učiniti sve da ovo mjesto koje se zove Zemlja postane malo ljepše mjesto za život, podnošljivije“, kazao je vladika Metodije tokom besjede.
Protojer Predrag Šćepanovic kazao je da u tradicionalnoj kineskoj medicini postoji metoda da kada se oboli od neke teške bolesti, onda se pusti krv i čovjek ozdravi. Kao da je, kako je istakao, „našem rodu trebala krv najnevinijih žrtava“.
„Ove puste tišine govore više od svih riječi ovoga svijeta.... Koliko je Jaglika Adžić bilo, samo će Bog znati. On ih je upisao u vječni pomenik, i u vječnu knjigu. Bili smo dužni i prije da za njihova imena znamo, ali eto, nikada nije kasno. Zato, neka nam oproste oni, što smo dugo ćutali, što smo dugo zaboravljali, i što smo njihovu žrtvu predali, i relativizovali“, kazao je Šćepanović.
Kako je istakao, moramo da praštamo, ali ne smijemo da zaboravimo.
„Neka njihova žrtva bude postrek da i mi u ovim vremenima strašim, koje je otac Justin nazvao vijek atomske tehnike i prašumske etike, da budemo i ostanemo ljudi. Kad sam prvi put došao ovdje imao sam dva osjećanja – da je ovo najsvetije mjesto u današnjoj Crnoj Gori posle manastira, ili uz manastir Ostrog a drugo osjećanje stida što sam kao đak osnovne škole na republičkom takmičenju iz istorije znao sva pitanja jedino nijesam znao za Pivu i za Veliku“, istakao je protojerej.
Nakon pričešća okupljenih osveštan je i prerezan slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Nenad Ćalasan.
„Svojim mukama poraziše krvnike, nikad krvi site, da vidi nesoj kako se prolazi kroz kapiju vječnosti...Nikada sa ovog mjestа nije bilo, a nadam se neće ni biti poziva na osvetu, jer moje plemenito pleme je znalo i zna za junaštvo i čojstvo. Znamo da nemamo pravo da obezvrjeđujemo našu mučeničku krv. Praštanje je vrline, аli se prašta onoliko koliko se oprosta ište. A niko od nas ne zna da se nikad, niko od hiljade zločinaca pokajao. Nego neka svak svoj grijeh gnosi do onog koji će suditi živima i mrtima, našeg gospoda Boga“, poručio je Ćalasan.
U Dolima su bili prisutni i ambasadori Ruske federacije i Srbije, Vladislav Maslenikov i Nebojša Rodić, predsjednici opština Plužine i Nikšić, Slobodan Delić i Marko Kovačević, predsjednici Skupština opština Nikšić, Žabljak i Tivat, Nemanja Vuković, Ivan Popović i Miljan Marković, koji su i položili vijence na jedno od spomen obilježja. Vijenac je rano jutros položio i potpredsjednik Vlade Momo Koprivica.
„Nevini stradalnici u raspetoj Pivi dio našeg istorijskog pamćenja i kulture sjećanja. Tragična zbivanja koja su odnosila živote nevinih ljudi i dovodila do patnji i stradanja, opomena su cjelokupnom čovječanstvu da se nikad, nigdje i nikome ne ponovi”, poručio je Koprivica.
Sjenima ubijenih poklonili su se i predstavnici komunista i boraca, a organizovano su došli i učenici obrazovnih centara iz Plužina i Šavnika.
Nevine žrtve u Dolima bile su podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca. Redoslijed ubijanja bio je obrnut. Krvavo gubilište preživio je samo Miloš Glomazić koji je preminuo 1986. godine. U tim dolinama je 1977. godine napravljen memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića, koji se sastoji od četiri spomenička dijela u kojima se nalazi po jedan centralni skulpturalni motiv, a koji prostorno i simbolički kreiraju jednu cjelinu. Riječ je o skulpturama „Ruke“, „Majka sa djecom“, čiji poetsaki naziv je „U krilu bronzane majke“, ženska kosturnica – spomen ploča stela i muška grobnica – „Tužbalica“.
U Pivi je od 6. do 12. juna 1943. godine, ubijeno 1.290 Pivljana, među kojima je bilo 549 djece i omladine do 20 godina. Tih dana je u svakom selu pivske župe bilo po jedno stratište.
Sveti arhijerejski sabor SPC je 2017. godine kanonizovao sve žrtve zločina u Pivi, a dan njihovog spomena je 7. jun.
Na inicijativu bratstva Blagojević, 2006. godine izgrađena je crkva, tipa lovćenske kapele, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, u kojoj su na pergamentu ispisana imena svih žrtava fašističkog terora u Pivi.
Organizatori pomena su Eparhija budimljansko-nikšićka i Centar za kulturu Plužine, a upriličen je prigodan kulturno-umjetnički program u kome su učestvovali hor „Prepodobne Mati Angeline“ predvođen profesoricom Anom Bojić, recitatorka Ana Tufegdžić i guslar Ivan Bulić.
Zajedno stvaraju tradiciju bola i sjećanja
Sa Pivljanima su bili i pobratimi iz Velike i Gornje Ržanice, koje je zbližila ista nevolja i isto stradanje. Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom „Skenderbeg“ divizijom, 28. jula 1944. godine na najsvirepiji način ubila oko 600 ljudi, žena i djece.
„Pivsko pleme i Veliku su zbratimila stratišta nedužnih i nevinih žrtava, čiju žrtvu oplakujemo i čuvamo od zaborava, zajedno stvarajući tradiciju bola i tuge, ali i pamćenja i vaspitanja mlađih generacija. Na ovim jezivim uspomenama u pijetetu prema nedužnim žrtvama prenosimo istinu na generacije, a u bolnom sjećanju nalazimo veličinu poštovanja prema nevinim žrtvama“, kazao je u ime Veličana, Savo Jokić.
Podsjetio je da ove godine u Velici obilježavaju 80 godina od zločina o kome sedugo ćutalo.
„Za dva sata napravljen je zločin iznad genocida, koji je decenijama prikrivan, istina uništavana, a ništa manji zločin je i prećutati, sakriti ili ga zaboraviti“, kazao je Jokić.
Rezolucije o zločinima u Pivi i Velici usvojena je od strane Skupštine Crne Gore u julu 2022. godine.
( Svetlana Mandić )