Što nisi stavio vijenac prije ovih smradova

Crnogorskog komitu i borca za pravo, čast i slobodu Crne Gore Petra Zvicera i žrtvu njegove porodice koja je nedužno stradala tokom “Bijelog terora” 1923. godine država bi i dalje ignorisala da ga se nijesu sjetili pripadnici organizovanog kriminalnog klana kavčani.

To proizlazi iz prepiski koje je crnogorskim istražiteljima dostavila Agencija Evropske unije za saradnju u sprovođenju zakona (EUROPOL), a u kojima se vidi da se optuženi pripadnik zločinačkog kavačkog klana Nenad Neno Kaluđerović, početkom marta 2021. godine pohvalio šefu tog klana Radoju Zviceru, da je pokrenuo priču da se u Rokočima, nadomak Trešnjeva u Katunskoj nahiji, napravi spomen obilježje nevinim stradalnicima i žrtvama svirepog zločina počinjenim nad porodicom Petra Zvicera.

Tada ga obavještava i koga je sve od funkcionera Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije, kao i koje udruženje je uključio u taj posao, a prepričava mu i kako je sa njima razgovarao, te ko će za to dati novac.

Radoje Zvicer odgovara mu da će on doći u Rokoče i sve finansirati, ali ga Kaluđerović savjetuje da to ne čini, jer je ozbiljnije kada obilježje podignu institucije, nego kada to učini familija.

Dogovore oko podizanja spomen obilježja prave u pauzama planiranja ubistava više pripadnika organizovane kriminalne grupe škaljarski klan, davanja instrukcija za uništavanje leševa škaljaraca, uklanjanja dokaza o sopstvenim zločinima...

Tokom martovskog razgovora iz 2021. godine Kaluđerović kritikuje tadašnjeg gradonačelnika Prijestonice, prepričavajući Kotoraninu da ga je zvao i tražio od njega objašnjenje zbog čega nije položio cvijeće na grob kralja Nikole I Petrovića, prije nego je to učinio Zdravko Krivokapić, u to vrijeme predsjednik Vlade, sa svojom delegacijom.

U to vrijeme gradonačelnik Cetinja bio je Alekandar Kašćelan (DPS).

“Ja ga uveče zovem i kažem - što nisi postavio vijenac prije ovih smradova, izbacimo te svuda na portale, a on kaže htio sam, nego popovi neće da otv6ore pa će otvoriti kad ovi dođu, a ja neću sa njima. Naredili tako iz vrha. Ja kažem moraš nešto na svoju ruku. Ma k***c oni ne smiju sa vrhom da komuniciraju. Svoga lada se boje. Nema vrha brate, to je raspad. Nikakvi su, ali ih sad ne smijemo ostaviti, jer neće biti nas. Ovako su i kralja degradirali i prosuli CG”, piše on 3. marta 2021. godine.

Zvicer mu odgovara da su to “jadovi jadni”...

Dan kasnije Cetinjanin mu prepričava i sa kim pregovara za spomen-ploču, a Zvicer pita ima li neki nacrt kako će izgledati...

“Ne to sam im rekao da smisle. To će da bude ploča sa nekim natpisom i imenima pretpostavljam. Ako nju stave ove god da se otkrije 24. (aprila prim. aut) imaju dvije godine da ograde spomen dom. Da ne bude to 50x50 nešto čisto da se slika ta bagra političarska. I za 100 godina da ga otvore. Danas sam pričao sa Oskarom Huterom i Ivanom Vukovićem da uključe istoričare, da smisle kako da izgleda i kakva poruka da se napiše. Imaš li ti neku ideju?”, pita on Zvicera, koji odgovara da nema, ali da poruka “mora biti jasna”...

Obećava mu i da će sjutradan poći u Rakoče, jer nije bio nikada, a Zvicer govori da nije ni on, ali da hoće “brzih dana”.

“Ne zavisi od mene kad ću krenuti gore, ali vodim čovjeka iz zaštite spomenika i Oskara Hutera koji će to da plati i da pokrene inicijativu prema institucijama. Ali ne pričaj ništa dok sve na završimo... Ovđe ja guram institucije da to odrade, a gradonačelnik i Udruženje boraca otkrije tu spomen-ploču. Moraju se ove nepalipuške odrediti na koju su stranu”, piše Kaluđerović.

Sledećeg dana obavještava ga da taj posao neće ići brzo, jer predlog mora da usvoji lokalni parlament, nakon čega se mora raspisati javni konkurs za idejno rešenje “da bi se uvrstilo u kulturno dobro i zaštitu spomenika”...

Kotoranin traži Kaluđeroviću da slika kuću Petra Zvicera kada ode tamo, što ovaj i čini narednog dana, pa mu šalje fotografije uz objašnjenje da je u toj kući sada štala.

“Ni puta nema, kako li spomenika?”, komentariše Zvicer.

“Nema, ali ako uvrstimo spomenik u kulturno dobro morat će biti i puta i taj događaj, tu žrtvu smo sačuvali od zaborava. A tamo živi jedna baba Perović, a u kuću Petra Zvicera je štala”, piše Kaluđerović.

“Moram ja poći da vidim to svetilište”, piše mu Zvicer i dobija odgovor: “Trenutno je to sramota crnogorska, što nema obilježja do sada”...

Objašnjava mu i da sve i da istog dana krenu da rade, ne mogu stići da otkriju spomen-ploču do 24. aprila, nakon čega Zvicer predlaže da sam kupi tu kuću i postavi ploču.

Kaluđerović mu govori da ne ide tako i predlaže da se Zvicer ne uključuje dok on sve ne završi...

“Samo ako ima betona da se makne lijepo isfuguje i unutra i napolje i slike komita žrtava staviti unutra... A ova stijena simbolizuje stamenost, čvrstinu gorštaka, ljuti krš Katunske nahije, na tu stijenu mermer crvenkasti u obliku plamena i u njemu ispisati Imena Petrove porodice i poruku koja će slediti krv u žile svakog Crnogorca”, piše Kaluđerović...

Tri mjeseca nakon što je obećao Radoju Zviceru da će podići spomen-obilježje, odnosno krajem juna 2021. godine, Skupština Prijestonice Cetinje usvojila je Program podizanja spomen-obilježja kojim je predviđeno postavljanje spomen-ploče porodici Zvicer.

Prema istorijskim izvorima, srpske okupacione snage prije vijek su, tokom “Bijelog terora”, u Rokočima, žive spalile Petrovu majku Anđe (60), ženu Zagorku (23), sestru Planu (20), brata Vidaka (13) i Petrovo troje djece stare od jedne do pet godina. Petrovu babu Đurđu (81) žandarmi su zavezali za drvo ispred kuće da gleda kako u vatri nestajali njeni najmiliji. Petar Zvicer ubijen je krajem iste godine...

Spomen-ploča u znak sjećanja na stradanje porodice crnogorskog komite i borca za pravo čast i slobodu Crne Gore, čiju su familiju mučili, a potom žive spalili srpski žandarmi u noći između 24. i 25. aprila 1923. godine otkrivena je prošle godine 23. aprila.

Specijalni tužioci tvrde da je Kaluđerović najprije “čistio” put članovima kavačkog klana dok su iz Spuža ka Kotoru prevozili otetog škaljarca Mila Radulovića, a potom učio jednog od vođa te kriminalne grupe, Slobodana Kašćelana, kako da se riješi leševa prethodno ubijenih Barana Damira Hodžića i Adisa Spahića.

To se navodi u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) podnijetoj protiv 31 člana te kriminalne grupe, koju je prema tvrdnjama istražitelja formirao Radoje Zvicer.

Tužioci tvrde da su članovi Zvicerove kriminalne organizacije postali Milan Vujotić, Kašćelan, Kaluđerović, Veljko Belivuk, Marko Miljković, Stevan Kraljević, Vladimir Vučković, Radoje Živković, Dragan Knežević, Ratko Živković, Nebojša Janković, Darko Prelević, Davor Perović, Blagoje Gašić, Dejan Gašić, Nikša Perović, Miloš Radonjić, Petar Đurović, Rade Garović, Mersudin Čalaković, Marko Kilibarda, Aleksandar Paunović, Nikola Spasojević, Radovan Mujović, Milan Knežević, Aleksandar Dragićević, Zoran Kažić, Aleksandar Ljumović, Borko Bešović i Bojan Bešović.

U optužnici su jasno navedene uloge svih u trostrukom ubistvu.

Protiv Zvicera podnijeto je više optužnica.

I Zvicer i Kaluđerović su u bjekstvu.

Simbol stradanja ove raspale države

Nakon što mu je Kaluđerović poslao fotografiju kuće Petra Zvicera i obavijestio ga da posao ne može baš brzo biti završen, Kotoranin traži da kupi kuću crnogorskog borca.

“Vidiš kako to zjapi i drže stoku u tu kuću koja je simbol stradanja ove raspale države... Brate, može li se kupiti Petrova kuća, pa ću ja to sve srediti da se ne molimo tim gamadima?”, pita Radoje Zvicer.

Kaluđerović mu odgovara da ne zna u čijem je sada vlasništvu, ali da će provjeriti.

“Ne znam čija je brate, do sad sam bio kod gradonačelnika. Nije poenta da se postavi ploča, a da nije kulturno dobro. ‘Oću da bude zvanično, da ko god dođe na vlast mora da donese vijenac 24. 04.”, objašnjava on.

Kotoranin tada odgovara: “Ma ne treba nam ništa od njih, ni njihovi vjenčevi. Ja bi’ je kupio i sve to sredio”.

“Brate, prije kuće je neka uzvišica i slazi se do kuće jedno 40, 50 metara nizbrdo. Na vrh te uzbrdice bi mogla da se postavi jedna velika kamena gromada, da označava nešto čvrsto, jako. Kamen iz Katunske nahije, ucijelo. Da bude malo oštar, a da ne bude kao obeliks. I na njega da se postavi jedna ploča. Možda neki crveni mermer, kao plamen da se napravi i da se upišu imena i neka jaka poruka da se ostavi na tome. To je neko moje mišljenje, ali to mora neko umniji i ko ima više pameti od mene. A ako uvrstimo to sve u kulturno dobro da se postavi ta ploča, onda daje se zadatak za sledeće vrijeme da se malo renovira ta kuća dolje, ako naravno mognu se ti imovinski i pravni odnosi napraviti, ne znam čije je to. I ne bih mnogo kuću rnovira’. Dobro bih je očistio, fugovao one kamene i ostavio je samo pod tiglom i tu postavio slike familije, kao neki spomen dom... Saslušaj me ludače, ovo treba da se uvrsti u kulturno dobro Crne Gore. Da bude zvaničan spomenik, a ne da je familija podigla neđe tamo i to nema tu težinu i tu jačinu. Razumiješ? To možeš da poradiš, da kupiš kuću i sve to tamo. To je nekakva baba nepokretna, koja je Perović. Razumiješ? I onda može posle spomenika da se radi sve oko toga. Možemo da napravimo bum. Ali zvanično, treba mi sad da kraćim putem idem, da inicijativu pokrene predsjednik Mjesne zajednice, e da li su to Rokoči, ili je Mjesna zajednica Trešnjevo, pa sve spada pod njom, taj predsjednik Mjesene zajednice da napravi zahtjev koji ću mu ja napisati i moji ljudi i onda će to da uđe u proceduru. I kada uđe u proceduru mi ćemo to da izguramo. Nije u pitanju hoćemo a završit sad z 15 dana, 20. Bitno je da završimo kako treba. I onda posle ti možeš, ili prije - sad, da kupiš kuću od babe i a se to sve pripemi. Kad se popravi spomenik, onda se kuća i to tamo tamo sve sredi, napravi se spomen dom kao muzej. Razumiješ? Ali nemoj još ništa da čačkaš oko toga, dok ja ne završim ovo ovamo - da poguram da to krene. Kad to počne da izlazi u javnost, onda se možeš ti aktivirati, da ne ispane sad e je to moj i tvoj dogovor”, piše mu Kaluđerović...

( Jelena Jovanović, Danilo Mihajlović )