Interes stranke i dijela Srba preči od države

Prisustvo predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića (NSD) na Svesrpskom saboru u Beogradu, kao čelnika jedne od ključnih institucija u Crnoj Gori je potpuno neprihvatljivo, jer podupire pogrešan projekat i pokazuje da mu je preči interes stranke i dijela naroda kojem pripada od interesa cijele zajednice.

Tako sagovornici “Vijesti” iz Srbije i Crne Gore ocjenjuju prisustvo Saboru prvog čovjeka parlamenta, koji je saopštio da je sa delegacijom Nove srpske demokratije u Beograd došao kao predstavnik srpskog naroda u Crnoj Gori.

“Kada se radi o predstavljanju (dijela) srpskog naroda u Crnoj Gori mislim da se radi, suprotno očekivanjima, o nanošenju štete sopstvenoj poziciji, jer otvoreno priznanje da si u podređenoj poziciji prema šefu susjedne, ma koliko prijateljska bila, države nije poilitički isplativo”, kazao je profesor političke sociologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Zoran Stojiljković.

Svesrpski sabor, pod sloganom “Jedan narod, jedan sabor - Srbija i Srpska”, tokom kojeg su dvije vlade usvojile zajedničku “Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda”, održan je u subotu na inicijativu predsjednika Srbije i Republike Srpske, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Zajedničkoj sjednici vlada Srbije i RS prisustvovao je i Mandić. On je naveo da je na sastanku bila prisutna i brojna delegacija srpskih političkih predstavnika iz Crne Gore, među kojima su srpski poslanici iz Skupštine, predsjednici opština i skupština koji su Srbi, direktori ili predsjednici odbora velikih javnih preduzeća.

“Dakle, oni ljudi za koje je glasao srpski narod i koji žele da čuvaju zajedništvo ovog naroda, jer smo mi Srbi iz Crne Gore kao i drugi Srbi, i želimo da tako budemo posmatrani i od onih koji ne žive u Crnoj Gori, već u Srbiji, Republici Srpskoj ili rasijanju”, kazao je Mandić.

Poslao je i poruku da vjeruje da bi se u budućnosti moglo razmišljati da to ne bude skup samo, kako je rekao, dvije države...

Perić: Predsjednik Skupštine treba da predstavlja različitosti

Jedan od osnivača Preokreta Srđan Perić je kazao da je Mandić predsjednik Skupštine Crne Gore i saglasno tome je svaki njegov istup prvenstveno predstavljanje najvišeg zakonodavnog doma.

“Ako mu je naporno da živi sa tom činjenicom, može podnijeti ostavku i onda kao poslanik zastupati interese stranke čiji je predsjednik u mjeri u kojoj to nađe za shodno. On je na čelu predstavničkog doma, naglašavam predstavničkog, gdje sjede poslanici, znači građani koji su poslani od svih građana, vrlo različitih u političkom ali i identitetskom, religijskom i svakom drugom smislu. Kada se predstavlja kao predsjednik Skupštine, što on jeste, onda treba da predstavlja upravo sve te različitosti”.

Perić je istakao je da je Mandić, kao iskusan političar, svjestan toga, ali je odlučio da mu je preči interes stranke i dijela zajednice kojem pripada od interesa cijele zajednice.

“Dakle, primarno parcijalni interes”.

Pogrešna računica nepromjenjivosti vlasti u Srbiji

Stojiljković je kazao “Vijestima da čitava priča o Svesrpskom saboru, molebanima i sabornoj simfoniji, uz prisustvo i blagoslov crkve, ima za svrhu da orkestrirano doda i nešto monarhijskog obola i izabranosti predsjedniku Srbije koji se objavljuje kao vođa svih Srba.

“Deklaracije prepune simbolike i brige za zajedništvo i održanje, slabo prikrivaju činjenicu da će tako Vučić malo podsticati a malo ograničavati Dodika i priču o razdruživanju i kontrolisano držati u rezervi opasnu priču o prekrajanju granica i Srpskom svetu. Mala mu je i pretijesna Srbija za njegove ambicije”.

Stojiljković je ocijenio da je prisustvo Mandića na takvim svetkovinama i paradama kao predsjednika Skupštine Crne Gore i davanje izjava u njeno ime potpuno neprihvatljivo.

“Posledično očekujem da će takva pozicija uživati sve manju podršku i među onim građankama i građanima Crne Gore, koji se izjašnjavaju kao Srbi. Nadam se da im nije skriveni interes da srpski politički i nacionalni korpus drže u položaju copus separatuma čiji su oni onda, bogom dani zastupnici. U svakom slučaju, pogrešna računica koja računa na nepromjenjivosti vlasti u Srbiji”.

Perić je kazao da ko gdje ide - sam odlučuje, ali i da je političko tumačenje aktivnosti kada obavljate jednu od ključnih državnih funkcija drugačije nego kada to nije slučaj.

“Nažalost od 2020. godine novi crnogorski državnici se nisu proslavili u građenju relacije bez inferiornosti u odnosu sa predsjednikom Srbije. Ako stavimo po strani aktuelnog premijera, gdje je još rano za tu vrstu procjene, možda je Zdravko Krivokapić, svjesno ili ne, moguće i jedini koji nije imao izrazitu potrebu da se dopadne gdinu Vučiću”.

On je kazao da ljudi na najvišim državnim pozicijama svojom suštinom obnašaju zvanične funkcije “koje su dijelom ili u potpunosti u prošlosti imali recimo Petar I i Petar II koji nikada nisu pokazivali tu vrstu podređenosti”.

“Time kritika da smo amasadoristan, kolonijalna država i slično, koju su funkcioneri nove vlasti upućivali onoj prethodnoj pada u vodu, jer oni sada pristaju da budu u poziciji gdje se čak pravdaju za stavove dijela crnogorske javnosti. Predstavljate sve poslanike koje imaju priliku birati svi građani i onda se maltene žalite na one koje predstavljate rukovodstvu druge države”.

Perić je rekao da je tačno da oni kao i svi drugi imaju pravo na svoj identitet, jednako kao i na politička uvjerenja i težnje, ali ovakvim odnosom niti štite kredibilitet države niti rade na objedinjavanju crnogorskog društva koje se po različitim šavovima dijelilo najmanje tri decenije.

“Za ranije cijepanje zajednice ima odgovornost prethodna vlast, a za ovo oni. Mogli su pokazati da će u modelu upravljanja državom biti drugačiji - to bi bilo njihovo istinsko istorijsko dostignuće. Ovako, samo guraju identitetsko klatno u jednom pravcu - što je toliko puta viđeno u Crnoj Gori i što se na kraju završi time da nakon nekog vremena to isto klatno pređe na drugu stranu”.

Đukić: Podupiranje pogrešnog projekta

Diplomata u penziji i bivši ambasador Srbije u Bjelorusiji i Bugarskoj, Srećko Đukić, je kazao da teška sjenka odgovornosti pada na crnogorske zvaničnike prisutne tom saboru, što su “zloupotrijebili svoje državne funkcije da podupru jedan pogrešan projekat”.

“U takvom su oni svojstvu bili prisutni, ne u svojstvu srpskog naroda”.

Đukić je kazao da se u Beogradu nastavljaju igre bez prestanka i da bi to bi mogla biti jedna od mnogih ocjena “vašara nazvanog prepotentnim imenom svesrpskog sabora”.

“Jedan narod, jedan sabor, jedna vjera, jedna volja, jedan vođa, jedna ideologija... Nema mjesta za drugomisleće, za nevjernike, za opoziciju u bilo kom smislu. U takvom ambijentu, saborci su skovali nečuveno dugu omnibus rezoluciju, deklaraciju, ‘novo pismo’, kojim su pokušali da opravdaju sve ono šta se opravdati ne može, šta su radili, a mnogo lošeg su uradili samo za devedesete godine, a sebe da proglase novim apostolima, božanstvima”.

Đukić je pitao gdje je ustavno i zakonsko utemeljenje za tako krupne stvari koje je Svesrpski sabor postavio pred jedan narod.

“Srbin može biti samo onaj ko piše ćirilicom, ko je vjernik SPC, ko je predan vjeronauci, ko dijeli uvjerenja srpskog Dange, u vodu u vodu, u vatru u vatru... Ali zato na svesrpskom saboru nema mjesta za one koji se osjećaju i pišu kao Srbi, ali to ne ističu, ne lupaju se u junačke grudi pesnicama da su Srbi da odjekuje sve do ravnog Kosova polja, koji kao građani žive u 21. vijeku i poštujuci crkvu ne moraju u crkvu hoditi, jer su ateisti, agnostici, govore i pišu engleski na primjer, ali se osjećaju kao Srbi. Uostalom, sam srpski vođa je više puta izjavljivao da on nije neki vjernik. Sada, red bi bio da se i tu uvede neka mjera: koji je minimum pravoslavne vjere da bi neko bio Srbin?”.

Đukić je ocijenio da su krojenju srpske sadašnjosti, ali nada se ne i budućnosti, kao i u prekrajanju prošlosti, mnogo puta svojski pomagali “Srbi iz Crne Gore”.

“Ne čine oni to srpstva radi, sasvim sigurno. Njima je uvijek bilo drago Dedinje da bi se popeli na Cetinje. Tako je bilo i tako će biti, od davnina pa sve do četničkog vojvode Mandića”.

Podsjećanje na Miloševića i SANU

Srećko Đukić je kazao da je Deklaracija, usvojena bez glasa protiv, prihvaćena i uvedena u političke vode kao one iz devedesetih godina pod Miloševićevim saborima.

“Njima je, da podsjetimo, prethodio ‘čuveni’ Memorandum najčuvenijih srpskih glava (SANU) željnih da riješe srpsko nacinalno pitanje, kao da se ono jednom za svagda rješava”.

On je istakao da Deklaracija stvarnosti i “nije ništa drugo nego novi srpski nacionalni program u koji prije svega mora ući Crna Gora”.

“Jer kako reče jedinstveni lider jedinstvenog naroda postoji i primjer kako to izvesti: po primjeru Severne Makedonije. Jedino što bi bilo pametno i vrijedno ‘u Pijemontu’ donijeti, i objaviti ‘i gradu i svijetu’, jeste sveopšti poziv na trajno pomirenje, trajni mir i svestranu saradnju svih dojučerasnjih naroda - podrazumijeva se i narodnosti u SFRJ.

Perić: Zašto pristaje na tako inferioran položaj

Perić je kazao da državna funkcija uvijek daje određenu političku moć i da mu nije poznato da je neko ne koristi i za političku promociju.

“Koliko je to dobro za opšti interes, druga je priča. Međutim, ovdje je zaista pitanje mjere. Ne razumijem zašto pristaje na tako inferioran položaj”.

On je kazao da na skupu nije primijetio ni značajan dio predstavnika političke scene iz same Srbije, pa postoji dilema da li je to u političkom smislu nacionalni projekat iza kojeg stoji ogromna većina političke zajednice ili isključivo vlast.

“Ako je bliže drugoj opciji ili je pak to nesumnjivo, onda tu pored nacionalnog imate i snažan usko politički momenat - da utičete i na stranačku scenu”.

( Željka Vučinić )