Svaka žena može biti inspiracija, uzor i heroj

Predstavljanje žena u strip umjetnosti i njihova uloga kao autorki polako su se razvijali kroz istoriju. Nježnijem polu u devetoj umjetnosti i dalje se pruža premalo prostora iako su od ranih dana stripa, žene bile prisutne kako kao likovi tako i kao stvaraoci. No, to se polako mijenja zahvaljujući projektu Women Power in Comics - WOMCOM.

U stripovima koje stvaraju sestre Sara i Silva Dervanović žene su predstavljene kao vođe, profesorice, prijateljice, heroine, majke i mnogo više, te njihove protagonistkinje nijesu obučene u nepraktične, otkrivajuće kostime kao što je to najčešće slučaj.

Silva je student je Medijskih studija i novinarstva, a Sara Biotehničkog fakulteta no ne kriju da su velike zaljubljenice japanske pop kulture, posebno stripova, što se odrazilo i na njihov rad. Trenutno su najmlađi članovi Udruženja strip autora Crne Gore, ali i učesnice i koordinatorke projekta Women empowerment in Comics (WomCom) koji se bazira na temi uloge žene u stripu. Kao duo imale su grupne izložbe na raznim festivalima širom Evrope (u Crnoj Gori. Srbiji, Mađarskoj, Hrvatskoj i Sloveniji), dok su izloženi radovi “Bonds” i “Hollow face” rađeni na rezidencijama u Budimpešti i Novom Sadu.

“Lanci mastila” prvi je crnogorski manga strip, a upravo ga sestre Dervanović rade kao autorke i ilustratorke.

Izložba radova nastalih na umjetničkoj rezidenciji u okviru projekta Moć žena u stripu - WOMCOM biće otvorena večeras u 20 sati izložbenom holu KIC-a “Budo Tomović”, a između ostalih ljubitelji devete umjetnosti moći će da vide i njihove radove.

O strip kulturi kod nas i u svijetu, ali i ženama u ovoj umjetnosti za Vijesti pričaju Sara i Silva Dervanović...

Večeras će u KIC-u biti otvorena izložba gdje će svoje strip radove predstaviti isključivo autorke. Kakva je “Moć žena u stripu”, koliko su pripadnice nježnijeg pola doprinijele razvoju strip umjetnosti kroz istoriju?

Sara: Moram da dodam da radove neće predstaviti isključivo autorke, već i autori, ali da će se svi radovi koji će posjetioci moći da vide baviti isključivo temama koje su o ženskim iskustvima, životima žena i izazovima sa kojima se one svakodnevno susrijeću.

Žene, pogotovo kod nas, nisu dovoljno vidljive u industriji stripa, a istorijski su nedovoljno zapažene. To je možda zbog toga što se strip kroz istoriju smatrao muškom djelatnošću, a žene su često imale pomoćne uloge u industriji. One su bile koloristkinje, ili su radile na završnim fazama stripa, poput iscrtavanja linija tušem ili čišćenja tabli. Kako je vrijeme prolazilo, izborile su se za veću vidljivost i time doprinijele da se donese raznovrsnost u industriju i da se počnu praviti stripovi koji prikazuju širi spektar ljudskih iskustava. Na primjer: stripovi o majčinstvu, rodnoj jednakosti, problemima sa kojima se ranjive grupe susrijeću.

Sve se dešava u sklopu projekta Women Power in Comics - WOMCOM koji ima za cilj promociju ravnopravnog tretmana u smislu plaćanja, vidljivosti i reprezentacije, imidža žena u stripu, kao i društvenim promjenama koje se odražavaju ili bi se mogle odraziti u stripu, u vezi sa slikom i ulogama žena u stripu. S obzirom na to da traje već dvije godine, je li se i koliko ista promijenila u odnosu na to kad je ovaj projekat osnovan?

Sara: U sklopu projekta imamo diskusije i radionice na različite teme, a na primjer u Podgorici smo imali i sesiju na kojoj se razgovaralo o stripu i novcu, kako bismo uporedili mogućnosti za finansijsku nezavisnost strip autora u različitim zemljama, ali i vidjeli koje su sve mogućnosti za rad kada je u pitanju strip. Ovakve sesije pomažu nam da vidimo vrijednost našeg rada, kako bismo unaprijedili način na koji pregovaramo za projekte i dobili samopouzdanje da više vrednujemo svoj rad. Transparentnost u okviru ovakvih tema je ključna za unapređenje uslova rada svih autora, ali i strip scene generalno.

U stripovima je takođe veći broj glavnih likova povjeren muškarcima, prije nego ženama. Kako se mijenjao prikaz žena u stripovima od njihovog nastanka do danas?

Sara: Što se tiče stripova u japanskoj kulturi možemo reći da je uloga žene bila uvijek bitna, imamo kreatore kao što su Satoši Kon i Hajao Mijazaki čiji su glavni likovi često bile žene, znači stripovi i animacije koje su nastale u periodu ‘80. i ‘90. godina. To mi je uvijek bilo interesantno da gledam, kako je muškarac tako dobro prikazao nježnost žene ali i takođe njenu snagu. Mnogi stripovi se prave na istoj bazi, gdje je žena prikazana kao junak bez obzira na to da li je žena bila autorka ili muškarac, npr. Sailor Moon (Naoko Takeuči), The promised Neverland (Kaiu Širai), Fullmetal Alchemist (Hiromu Arakava) itd.

Interesantna činjenica je i da superjunakinje u stripovima uglavnom imaju supermoći. No, svakako da su supermoći većine žena to što u isto vrijeme može, a nekad i mora da obavlja više stvari. Koliko su ove “supermoći” inspirativne za strip? Kako Vi kroz stripove koje stvarate uopšte vidite ulogu žene?

Silva: Supermoći koje imaju mnoge žene u svakodnevnom životu, kao što su sposobnost multitaskinga, emocionalna inteligencija i snaga u suočavanju sa izazovima, zaista su inspirativne za stripove. Ove osobine ne samo da obogaćuju karakterizaciju likova, već i omogućavaju čitaocima da se povežu s njima na dubljem nivou. Kroz naše stripove, moja sestra i ja nastojimo prikazati žene kao slojevite i kompleksne osobe koje imaju jedinstvene sposobnosti i koje se nose sa svojim borbama na herojski način.

Uloga žene u našim stripovima nije ograničena na tradicionalne stereotipe. Naši ženski likovi su vođe, profesorice, prijateljice, heroine, majke i mnogo više. Oni ne samo da posjeduju supermoći, već i koriste svoje prirodne sposobnosti i inteligenciju da prebrode prepreke. Na taj način, želimo da istaknemo važnost ravnopravnosti i da inspirišemo naše čitatelje i čitateljke da prepoznaju svoju snagu i potencijal.

Prikazujući žene sa stvarnim i nadnaravnim moćima, nadamo se da ćemo proširiti percepciju o tome šta znači biti heroj i da ćemo podržati ideju da svaka žena, bez obzira na svoje sposobnosti, može biti inspiracija i uzor.

Nekako od malena djevojčice se igraju sa lutkicama i kao da se od malena pripremaju za ulogu majke. Kako se prikaz majčinstva i porodice manifestuje kod strip junakinja?

Sara: Vidite, ja se nikad nisam igrala sa svojom sestrom i drugaricama majke i ćerke sa lutkicama. Pravile smo priče gdje bi nam glavna protagonistkinja bila nacionalni špijun ili bi preživljavale na ostrvu jer im se avion srušio (tj. Kartonska kutija) Voljele smo da pravimo igru što interesantnijom, istu stvar radimo i sa našim stripovima.

Koliko uopšte stripovi sa ženskim protagonistima doprinose borbi za rodnu ravnopravnost?

Sara: Pomaže u prikazivanju da žena itekako može da drži priču interesantnom i da može biti mnogo više nego samo sporedni karakter ili vizuelni ukras kako bi napravila priču primamljivom za mušku publiku (fanservice).

Koji su najznačajniji konflikti i protivnici sa kojima se suočavaju vaše strip junakinje?

Sara: Suočavaju se sa realnošću svijeta, ako je glavni ženski lik baziran u periodu srednjeg vijeka onda će se glavna junakinja morati izboriti sa stavom i osuđivanjem društva i likova iz tog perioda.

Kako su u stripovima koje stvarate predstavljeni muškarci?

Sara: Proces stvaranja ženskih i muških likova nam se uopšte ne razlikuje. Gledamo koja će biti pozadina lika, koja će njegova uloga biti i kakav će karakter imati. Imamo moćne muške likove koji su u različitim pričama gdje su oni glavni likovi ili imaju ulogu podrške. Proces je potpuno identičan. Jedinu želju koju imamo ja i moja sestra je da pokažemo diverzitet između ženskih i muških likova u našim pričama.

Stereotipa i seksizma gotovo da imamo u svim granama umjetnosti. Kako se strip autorke bore protiv stereotipa i seksizma u stripovima?

Silva: Stereotipi i seksizam su, nažalost, prisutni svugdje, uključujući i stripove. Kao strip autorke, imamo jedinstvenu priliku i odgovornost da se borimo protiv ovih negativnih pojava kroz naš rad. U okviru projekta “Moć žena u stripu - womcom”, mnoge autorke i autori se trude da mijenjaju narative i da kroz svoje stripove predstavljaju žene na autentičan način. To znači smanjenje dramatizacije i objektivizacije žena unutar strip narativa i prikaz tema u kojima su one aktivni učesnici u priči. Važno je spomenuti i prvo udruženje strip autorki “Stripotetke” iz Srbije. Udruženje su osnovale Dragana Radanović i Jana Adamović koje su ujedno bile i mentorke na dvije WOMCOM rezidencije. Pored njih, u stvaranju ovog jedinstvenog udruženja učestvovale su i Danica Jevđović i Ana Milojković.

Uključujemo žene iz različitih sfera života u proces stvaranja stripova, od pisaca i crtača do kritičara i čitateljki. Ovo nam pomaže da bolje razumijemo i prikazujemo različite perspektive i iskustva žena. Kroz projekat “Moć žena u stripu - womcom”, organiziramo radionice, panele i diskusije koje imaju za cilj podizanje svijesti o problemima sa kojima se žene susrijeću u svakodnevnom životu.

Deveta umjetnost često se koristila i kao platforma za društvenu kritiku i aktivizam. Ima li toga u vašim stripovima?

Silva: Deveta umjetnost, odnosno strip, može se često koristiti kao platforma za društvenu kritiku i aktivizam, i to je nešto što smo moja sestra i ja nastojale integrisati u naš rad kroz projekat WOMCOM. Kroz naše stripove, kao što su “Hollow Face” i “Bonds”, bavimo se važnim društvenim pitanjima i pokušavamo podstaći razmišljanje i diskusiju među čitaocima.

U stripu “Hollow Face”, fokusiramo se na izbor oklopa kod ženskih likova, odnosno ratnica, kritikujući način na koji su žene često seksualizovane u medijima. Naša junakinja nosi praktičan i funkcionalan oklop, što je u kontrastu sa uobičajenim prikazima gdje su ženski likovi često obučeni u nepraktične, otkrivajuće kostime. Kroz ovaj strip, želimo naglasiti važnost prikazivanja žena na realističan način.

“Bonds” se bavi vrlo osjetljivom temom selektivnih abortusa u Crnoj Gori. Kroz ovu priču, istražujemo društvene pritiske i kulturne norme koje vode do ovakvih odluka, te pokušavamo podići svijest o ovom problemu.

Nakon što je neko vrijeme bila prilično zapostavljena, deveta umjetnost posljednjih godina vraća se na velika vrata, te je sve više mladih umjetnika koji se bave stripom. Jesu li i tehnološke inovacije uticale na proizvodnju, distribuciju i prezentaciju stripova s obzirom na to da se zahvaljujući vještačkoj inteligenciji danas može lakše stvarati? Koristite li i vi istu?

Silva: Kao neko ko crta stripove od malena, u mom krugu prijatelja stripovi, tačnije, mange, bile su veoma popularne. Veliki uticaj ima internet, jer zahvaljujući njemu, strip je mnogo prisupačniji nego ikada. Zahvaljujući tehnološkim inovacijama, danas se stripovi mogu raditi digitalno. Sara i ja radimo svoje stripove na ovaj način. Koristimo tablet za crtanje, kao i grafičke table i sl. Međutim, čak i uz sva poboljšanja koja nam je donijela digitalizacija, stvaranje stripova je veoma kompleksan proces. Svi umjetnici rade na različite načine i to ih čini ljudskim i jedinstvenim.

Različite kulture i zemlje doprinijele su razvoju strip umjetnosti na globalnom nivou. Kod nas su strip umjetnici tek počeli da stvaraju, ali imamo li potencijal sa kojim možemo na svjetsku scenu? Čiji biste rad od kolega posebno izdvojili?

Sara: Kada bi počela sa izdvajanjem radove kolega, lista bi bila poprilično duga. Ali mogu izdvojiti Doru Kaštrun iz Slovenije koju smo upoznale Silva i ja u Novom Sadu na prvoj rezidenciji WomCom-a. Napravila je interesantnu priču pod nazivom “Bad Hair Day”. Autorka je poznata pod djelom “Žabci” koja je kompilacija šaljivih priča. Način na koji stilizuje svoje likove je veoma upečatljiva i zanimljiva.

Mnogi strip junaci danas su glavni protagonisti visokobudžetnih blokbastera. Koji bi junak ili junakinja iz vaših stripova bio idealan za veliko platno i zašto?

Sara: Mogu izdvojiti glavnog lika mange “Lanci Mastila” na kojoj radimo Silva i ja. To bi bio Inkman (Mastilo) koji ima ulogu autora. Interesantno je to što će on meni i Silvi da se petlja i da krade ulogu autorki, jer će imati potpunu kontrolu nad pričom i stripom. Napravile smo ovaj strip sa željom da bude čitaocima interesanto i nama kao stvaraocima, jer ćemo imati više prostora za eksperimentisanje sa panelima i tablama.

( Marija Vasić )