Niko od svjedoka nije vidio Pekovića, naveli da su im drugi rekli da je bio u Humu

Tri svjedoka ispričala su danas u Višem sudu u Podgorici u nastavku suđenja Slobodanu Pekoviću, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, da je napad vojske iz pravca Šćepan Polja počeo oko osam časova, ali već oko deset sati su počele kuće da gore.

Niko od tri svjedoka nije posvjedočio da je vidio da je u srpskoj vojsci bio toga dana i optuženi Slobodan Peković. Naveli su da su čuli priču od mještana sela Hum koji su pobjegli u šumu nakon što su se čuli prvi pucnji.

Azem Šabanović koji je svjedočio putem video linka iz suda Bosne i Hercegovine, a čiji je iskaz praćen u sudnici Višeg suda u Podgorici, kazao je da se njegova kuća nalazi u selu Hum u blizini granice sa Crnom Gorom kod Šćepan polja.

“Mi smo tih dana spavali u šumi… Napad je krenuo osmog juna 1992. godine. Ujutro smo krenuli da se vraćamo kućama. Svratio sam kod kuće Emine Šabanović. Potom sam došao kod svoje kuće. U svojoj kući sam zatekao Biča. Čovjek pobjegao iz Foče. Majka mi je rekla da je rođak. Ujutro je počela pucanjava na Šćepan Polju. Vojska je dolazila kamionima. Majka je povikala: Bježite, gore kuće iznad nas. Izašao sam iz kuće. Kada sam bio na metar i po od praga, začuo sam naredbu i jak glas vojnika: 'Stoj! Imam te, ne mrdaj'. Bio je oko 20-tak metara od mene udaljen. Nisam mu vidio lice od granja od šume. Toga vojnika nisam poznao koji je rekao: 'Stoj, imam te!'. Riskirao sam. Bog mi je dao snage i pobjegao sam u obližnji potok. Pucali su iznad moje glave. Nikoga toga dana nisam prepoznao. Nikoga nisam poznao, pa ni optuženog Pekovića. ČItavo selo je pobjeglo i sklonili smo se 15 dana ispod planine”, izjavio je svjedok.

On je pred specijalnim vijećem kojim je predsjedavala sudija Nada Rabrenović, izjavio da je od mještana koji su iz sela pobjegli i sklonili se pod planinu, čuo priču da je među vojnicima bio i optuženi Slobo Peković.

“Čuo sam da je Eminu Šabanović uhvatio za kosu, udarao je i vukao kod kuće Muja Šabanovića. Ja to nisam vidio. Ne mogu reći da sam to vidio. Čitavo selo su nam popalili. Sve kuće su nam toga dana zapaljene. Napad je krenuo oko osam sati. Dim zapaljenih kuća sam vidio oko 10 sati. Iz šume sam to vidio. Muja Šabanovića su ubili pred njegovom kućom i zapalili. Tako pričaju. Njegova kćerka Hatidža Šabanović je to pričala”, izjavio je svjedok. Dodao je da su potom preko brda i planina, a zatim preko rijeke Drine, pošli prema Sarajevu.

Odgovarajući na pitanja advokata Ratka Pantovića, branioca okrivljenog Pekovića, svjedok je odgovorio.

“Ramiza Šabanović, to je kćerka Begije Šabanović, rekla je da je u toj vojsci bio i Slobodan Peković. I Hatidža Šabanović, kćerka Muja Šabanovića, rekla je da je toga dana bio i Peković. To je ono što sam čuo. Ni one nijesu vidjele, već je i njima to neko ispričao. Nisu one bile na licu mjesta. Nisu mi rekle ko im je ovo ispričao”, rekao je Azem Šabanović.

Branioci okrivljenog Pekovića, advokatica Mirjana Camović i advokat Ratko Pantović. prigovorili su iskazu svjedoka.

“Iskaz svjedoka nema dokaznu snagu jer nije očevidac događaja. Sva saznanja je dobio od dvije osobe, koje takođe nijesu bile na mjestu događaja. Ovakav iskaz je lažan. Peković je toga dana uhapšen u Plužinama. Odbrana je već podnijela četiri krivične prijave. I protiv njega ćemo. Dva čovjeka su navedena u pravosnažnoj presudi Ratku Mladiću, koji su osuđeni za ubustva u selu Hum“, poručio je advokat Pantović.

Reagovala je specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić, kazavši da su ovo potencijalne prijetnje budućim svjedocima i zamolila sud da upozori branioca, što je sudija Rabrenović i uradila.

Sud je pročitao iskaze Muharema Šabanovića i Hatidže Šabanović, koje su dali u Sarajevu 7. marta 2017. godine. Kako je danas saopšteno, njima pozivi za svjedočenje nijesu uručeni. Oni su ispričali da je ubrzo nakon napada vojske čitavo selo spaljeno.

Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović. Nakon što je, piše u optužnici, Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića gdje ih je oboje ubio, pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je, prema optužnici, zapalio Peković.

Peković je, navodi se u tom aktu, takođe i početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka. Dodaje se da je sa još nekoliko uniformisanih lica, iz sportske dvorane "Partizan" u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka - oštećenu s maloljetnom kćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika. Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju, nakon čega su je izveli iz te sobe.

( Komnen Radević )