Potcijenjene profesije

„Ako smo pali, bili smo padu skloni“, pjevao je veliki Miljković. Prethodna vlast bila je, poslije 30 godina, padu sklona, sama sebe je urušila, a sadašnja vlast je rano počela da se urušava. Pored ostalog i zbog kadrovske politike. Smijenjen je čovjek koji nije trebalo da bude smijenjen. Zašto nije trebalo? Zato što je, po opšem uvjerenju, radio po zakonu; stručno, jer je iz te branše; i pošteno, jer je iz takve kuće. Ranko Aligrudić je tri godine bio vršilac dužnosti direktora Fonda PIO.

* * *

Kad šetam sam, sve mislim kako se prolaznici i oni iz usputnih kafića pitaju: „Zašto šeta sam?“ A kad sam u društvu nemam taj utisak. U stvari, sigurno je jedno: niti ih dotičem kad šetam sam niti kad sam u društvu. I briga ih je za mene taman kao mene za njih.

* * *

Čudimo se kako je ovo današnje vrijeme ovoliko nemoralno. Čudili su se, u svoje vrijeme, i naši roditelji, pa i njihovi. Ali, tada je bio postepen pad morala, nije bio ovakav sunovrat. Sa druge strane, mladoj generaciji, koja puca od energije, sve je normalno, potaman, ona za drugi život ne zna. Ne bih želio da zvučim zlurado, ali uvjeren sam da će vrlo brzo današnji tinejdžeri govoriti: „Bože, kakvo je ovo vrijeme došlo?“

* * *

Kako se u Crnoj Gori kaže: izvolite moj CV?

Posla me striko Božo!

Ovo, objavljeno već jednom i na ovom blogu, djeluje kao šala i pretjerivanje, ali nije daleko od istine. Ponekad, kao, kritikujem, našu stvarnost, satkanu od veza i „vezica“, a i sam tražim vezu. Konkretno, kad god pođem u Dom zdravlja „bez veze“, obavezno me, makar jednom, vrate („dođite ujutro“, „pa, rečeno mi je da dođem popodne“, „zamjena zamjene vašeg izabranog doktora je na odmoru“, i sl.) „Sa vezom“, nažalost, sve obavim brže i lakše…

„I sad – što bi rekao Zoran Radmilović, kao Radovan III – ako si pametan…“

* * *

Jednom sam govorio Lorkinu „Nevernu ženu“ i poslije mi je prišla gospođa, tvrdeći, pomalo razočarano, da sam pogrešno govorio pjesmu, da stihovi ne idu kako sam ih kazivao. Jedva sam uspio da joj objasnim da sve zavisi od toga na koji je prevod nabasala, ali niti je ona znala ko je preveo njenu verziju pjesme niti ja kako se zove onaj čiji sam prevod „Neverne žene“ izrecitovao.

Uopšte, ima profesija koje su nekako potcijenjene, uvijek u drugom planu. Rijetko ko, na primjer, pominje anesteziologa, od kojeg i te kako zavisi ishod operacije, svi se dive hirurgu. Ili, konobar dobija bakšiš za dobru kafu, a šankera, koji tu kafu pravi, niko ne zna.

* * *

Sredinom jula počeće, kako je najavljeno, gala koncertom, tradicionalni festival kulture „Barski ljetopis“. Biće hendikepiran kao nikad. Jer, Dvorac kralja Nikole je zaključan, mjesecima se već renovira. To znači da u onom sjajnom ambijentu, u parku Dvorca, pod krošnjama drevnih stabala, neće biti ni književnih večeri ni koncerata. Sve druge lokacije su, čini mi se, neadekvatne. Bojim se da će ovogodišnji „Ljetopis“ biti bez duše…

* * *

Počelo je prvenstvo Evrope u fudbalu u Njemačkoj. Ne vjerujem da će biti velikih iznenađenja. Favoriti za titulu su Englezi, Francuzi i Njemci. Poslije nekoliko godina, ušao sam u kladionicu. Još jednom se potvrdilo da ne treba da ulazim, jer se kladim srcem a ne glavom. Zbog mojih škotskih veza igrao sam da će Škoti da se održe protiv Njemaca, a oni, objektivno, veze nemaju.

* * *

A distancu u odnosu na Njemačku, za koju nikad nisam navijao ni u jednom sportu, usadio mi je otac, koji je bio zatočen u Osnabriku za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pred kraj života, često je, sjećajući se svojih logoraških dana, citirao Davida Albaharija, iz romana „Mamac“: „Kada se jednom poseje, seme zla, kao svaki korov, ostaje zauvek na istom mestu, sve dok se ponovo ne steknu idealni uslovi za njegovo klijanje.“

* * *

Kažu da se unuče voli više od rođenog djeteta. Ne znam, možda, ne vjerujem, vidjećemo…

( Milan Vujović )