Skajevci

Nekad su aktuelni bili “Skojevci”. To su bili drčni naloženi mladi jugoslovenski komunisti koji su mislili da se razumiju u svjetsku revoluciju. Dobro smo prošli s obzirom na to koliko su se razumjeli u bilo šta. Niko ih nije bolje predstavio od Bore Ćosića u knjizi “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji”, a savršeno ih je opisao i Bato Tomašević u knjizi “Orlov krš”. Oni su bespogovorno prihvatali zadatke i vjerovali slijepo u ono što im se kaže.

Jedno vrijeme strah i trepet izazivali su “Sajevci”. Bila je to omiljena Veljovićeva formacija, SAJ, zapravo specijalna antiteroristička jedinica. Prilično krupni i neotesani, za njih se govorilo da prvo mlate pa postavljaju pitanja. Oni su se pojavljivali u delikatnim situacijama i njihova pojava nije bila ni malo prijatna. Moglo je sve da im prođe. Sada vidimo da je prolazilo mnogo toga.

Vrijeme je za novi naziv, vrijeme je da nova riječ počne s slovom. Skajevci, ta ekipa koja se dopisivala na Skaj mreži, to su naši novi Prometeji. Oni su donijeli vatru, ali nisu prosvijetlili nikoga, oni su palili gume, a na gumama ljude. Dakle, to je vid neke nove lomače. Ubijali su i palili, a između ostalog čini se da su se osim kriminalom bavili istorijom i politikom, urgirali na političare, istoričare i kriminalce, inicirali proteste, krojili nam kapu i sprdali se sa narodom države u koju se zaklinju.

Palili su ljude na putu ka Lovćenu. Strašno to zvuči. Sa Lovćena se sve vidi jasnije. Užasno je i pomisliti da eto, sa vrha je pjesnik i vladika je mogao svašta da vidi, ali ovako nešto nije viđao, nije mogao ni zamisliti da ćemo toliko kao društvo napredovati, da u prvoj četvrtini 21. vijeka narod Crne Gore pali jedne druge na lomaču od guma, krijumčariti drogu, a sve pod firmom ekstremnog patriotizma.

Jednako strašno kao i njihovi zločini je to što je javnost oguglala na Skaj prepiske. Čitamo kako se raspisuje oglas za plaćene ubice, naručuju hitmeni kao da naručuju dostavu pice. Prevelike su ovo traume, jer Skajevci su toliko prepiske ostavili da Skaj prepiske ljudi čitaju kao pozorišnu dramu, i dalje odbijaju da povjeruju da je to stvarnost. Isprepletali su se policijski inspektori, kriminalci, lupeži i šverceri. Svi su radili za jedne te iste.

Porodicama žrtava Skajevaca neće nikad biti lakše, niti će se mrtvi i spaljeni vratiti i vaskrsnuti, ali problem je još veći kad se prisjetimo da je jedna skupina ljudi pokušavala da od višestrukih ubica napravi heroje.

Udruženi u kriminalnu organizaciju, bavili su se švercom i likvidacijma, a za to vrijeme neki “ugledni” građani, kolumnisti na baterije, nosioci akademskih titula predstavljali su zločince kao junake našeg doba, kao da je riječ o progonjenim patriotama. Nisu ti vrli intelektualci dali da se diraju ti prvaci sa branika otadžbine. Ali velikoj većini je već odavno bilo jasno, jer ipak se u Crnoj Gori ili sve zna ili se nasluti, pa otuda čudi kako je to moglo nekim javnim ličnostima i nadri profesorima da promakne toliko toga sumnjivog u biografijama Skajevaca koje su dizali na pijedestal društva. Sad kad se vidi ko je koga oladio i zbog čega, što se sve pripremalo i krojilo, ćute pokriveni ušima svi koji su uzdizali heroje od guma i kokaina.

Možda bi svima lakše bilo da ne znam ko su Skajevci, mislili bi da su to neki ljudi poremećenog uma, bez morala i skrupula. Ali to su neki kojima se klicalo kao revolucionarima i patriotama, i zato Skaj pada još teže. Ne zna čovjek, je li bolje da se Skaj klupko još više odmotava ili da sve to đavo ponese. Nije lako sve te Skaj istine podnijeti.

( Đuro Radosavović )