Šta se krije iza zahtjeva za izmjenu Zakona o crnogorskom državljanstvu:"Dobre namjere" za dodatne podjele

Uvođenjem dvojnog državljanstva sa Srbijom, moglo bi doći do zloupotrebe instituta prebivališta, i na taj način do željenih izbornih rezultata, moguće i na novom referendumu o statusu zemlje, iako postoji zakonsko uporište za bilateralni ugovor o tom pitanju.

To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, komentarišući zahtjeve za izmjenu Zakona o crnogorskom državljanstvu, koje su predstavnici dijela prosrpskog bloka ispostavili premijeru Milojku Spajiću.

Za čelnika Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, to je jedan od uslova za dalju podršku Spajićevom kabinetu, koju je suspendovao krajem maja. On je preksinoć u emisiji “Načisto” na TV “Vijesti” kazao da po pitanju dvojnog državljanstva postoje “modaliteti dopune Ustava” i da se mogu realizovati ako spremnost za to postoji u parlamentu.

“Dvojno državljanstvo se reguliše kroz donošenje Uredbe Vlade za međudržavni sporazum, a onda se Zakon o državljanstvu usklađuje s tim sporazumom. Za to ne treba nikakav referendum, Ustav, ni bilo šta”, kazao je Knežević.

Njegov kolega iz nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF), predsjednik Skupštine i Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić, takođe poručuje da treba uvesti dvojno državljanstvo sa Srbijom. On je krajem prošle godine najavio da će, na kolegijumu u parlamentu, pokretni dijalog o izmjeni Zakona o crnogorskom državljnastvu, ali se to do danas nije desilo.

Taj akt donijet je 2008. godine i restriktivan je po pitanju dvojnog državljanstva. Prema njemu, osoba, uz crnogorsko, može imati državljanstvo druge države ako ga je stekla prije proglašenja nezavisnosti Crne Gore 3. juna 2006. godine, ili ako s drugom zemljom postoji bilateralni sporazum. Crna Gora takav sporazum nema sa Srbijom.

Pravnik i bivši generalni sekretar Vlade Boris Marić, kazao je “Vijestima” da zakonsko uporište za bilateralni ugovor o dvojnom državljanstvu sa Srbijom postoji, ali da se u ovom slučaju mora napraviti rezerva, jer je, navodi, “u pitanju politička platforma i jasan politički cilj”.

“To je u osnovi legitimno, baš kao što je legitimna i sumnja u namjere. Praksa koju imamo u regionu nije dobra. Mogli bi upitati građane i građanke Beograda da li su zadovoljni tim dostignućima. Vjerujem da nijesu...”, kazao je Marić, aludirajući na to što su na beogradskim izborima organizovano glasali ljudi iz Republike Srpske.

On je ocijenio da mora postojati oprez u vezi sa ovim pitanjima, jer se, dodaje, ona tiču suštine suvereniteta jednog društva i države.

“I u Beogradu i u Podgorici mora postojati širok društveni ugovor o karakteru i ciljevima takvog bileteralnog ugovora. Mada, kako obje zemlje teže članstvu u EU, mislim da je to forma koja daje najkompletniji odgovor”, poručio je Marić.

Pravnik i nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, podsjeća da zakon omogućava sticanje državljanstva po osnovu međunarodnih ugovora i sporazuma, što, kaže, inicijativu dijela prosrpskog bloka čini zakonitom.

“Takođe, imajući u vidu i različit režim povodom dvojnog državljanstva koje je stečeno do juna 2006. i nakon toga, inicijativa ima i legitimitet. Međutim, ovdje je osnovno pitanje da li postoji povjerenje da se neće zloupotrijebiti institut prebivališta i na taj način doći do željenih izbornih rezultata, moguće i na novom referendumu. Jedan dobar dio društva strahuje od ovakvog ishoda...”, rekao je Sekulović “Vijestima”.

On kaže da je činjenica da je i postojanje dvojnog državljanstva u jednom dijelu protokom vremena i relativizovano, imajući u vidu različite politike oko ovog pitanja i nerazmjenjivanje podataka.

“Iako članstvo obje države u EU ovo pitanje bitno relativizuje, potpisivanje ovog ugovora iz ugla interesa građana, pa i moralne obaveze, treba podržati, ali uz preduslov da se radi u dobroj namjeri. Mislim da za to ne postoji izgrađeno povjerenje i da bi u ovom trenutku to više izazvalo veliku polarizaciju u Crnoj Gori”, podvlači Sekulović.

On je ocijenio da je osnovni zadatak graditi povjerenje i otvoriti prostor za potpisivanje ovakvih ugovora i sa Srbijom i sa drugim državama, prvenstveno onima u regionu.

Knežević je preksinoć rekao da oni ne traže izmjene zakona iz razloga “da 200.000 Srba dođe u Crnu Goru, prijavi boravište i za dvije godine odlučuje o svemu”.

“To je 200 ili 300 hiljada Srba i Crnogoraca koji vode porijeklo iz Crne Gore, kojima je uskraćeno pravo da nakon referenduma 2006. imaju državljanstvo. Žive u Srbiji. Pa šta je sporno... Zakon o registru prebivališta, ako ga donesemo, jasno će precizirati da onaj ko dobije dvojno državljanstvo, dobije crnogorsko državljanstvo i ima prebivalište u Srbiji, ne može da glasa”.

On je naveo da to treba da bude upisano u međudržavni sporazum.

“Meni je supruga crnogorski i srpski državljanin, ja sam crnogorski državljanin. Samo zato što nije imala crnogorsku ličnu kartu i crnogorski pasoš, moje dijete, koje je rođeno u Beogradu, nije moglo da se upiše kao crnogorski državljanin, nego je upisano kao srpski. Meni je čast što mi je dijete srpski državljanin, ali je li pošteno da dva roditelja koja su crnogorski državljani, nemaju pravo da svoje dijete upišu kao crnogorskog državljanina”, kazao je Knežević.

Iz Spajićevog Pokreta Evropa sad (PES) “Vijestima” su kazali juče da nemaju nikakva saznanja o pojedinostima predloga izmjena zakona koje je pominjao Knežević, te da se o njima ne mogu ni izjasniti.

“Od sadržaja zakona zavisiće i naše tumačenje navedenih argumenata, te svakako ohrabrujemo poslanika Kneževića da javnosti predstavi detalje predloga”, rekli su iz PES-a.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, kazao je da je oko potrebe za promjenom načina sticanja, odnosno uslova zbog kojih se gubi državljanstvo, saglasan s Kneževićem.

“Ekonomsko državljanstvo se dobijalo investicijom od 100.000 eura, a izgubili su ga oni koji imaju đedovinu vrijednu u milionima, što nikako nije demokratski i nije evropski. Svakako se to mora preispitati, i sticanje državljanstva se mora povezati s postojanjem tog državljanstva s rođenjem, rođenjem roditelja, odnosno predaka. A gubiti se može samo dobrovoljno”, kazao je Camaj “Vijestima”.

On je poručio da državljanstvo i birački spisak nisu jedno, te da se biračko pravo stiče boravkom, od najmanje dvije godine.

“Ta priča o mijenjanju političke strukture ne pije vodu, kao opravdanje da naši ljudi ostaju bez državljanstva”, kazao je Camaj.

Sporazumu o dvojnom državljanstvu žestoko se protivi opozicija. Iz Demokratske partije socijalista (DPS) nedavno je saopšteno da “pristanak Spajića na Mandićeve ucjene oko dvojnog državljanstva vodi Crnu Goru ka nestanku i da takav naum podanika (predsjednika Srbije Aleksandra Vučića) neće proći”.

Mandićevo ćutanje o srpskom državljanstvu

Mandić, osim crnogorskog, ima i srpsko državljanstvo, ali javnosti i dalje ne otkriva kad ga je dobio.

Poslanik DPS-a Andrija Nikolić, kazao je “Vijestima” početkom aprila da vlasti u Srbiji nemaju namjeru da dostave Crnoj Gori informaciju kad je Mandić postao njihov državljanin. To, rekao je, govori da predsjednik Skupštine uživa “punu zaštitu” Vučićevog režima.

Nikolić je tada saopštio da ga je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović u odgovoru na poslaničko pitanje informisao da su MUP Srbije, direkcija policije i Uprava za upravne poslove obavijestili MUP Crne Gore o tome da je “Mandić, u vrijeme postojanja Savezne Republike Jugoslavije i državne zajednice Srbija i Crna Gora, obavljao dužnost zamjenika saveznog ministra u Vladi SRJ, te da je u smislu tada važećih zakona stekao pravo na dobijanje državljanstva Srbije, a koje pravo je imenovani i ostvario”.

( Željka Vučinić )