Čitam, dakle postojim

Okupili smo se na "Trgu od knjige" koji je večeras postao trg ideja, magijski prostor na kome se odvija tajanstvena alhemija pretvaranja materije jezika u duhovni događaj. Susret sa knjigom je živa komunikacija u kojoj pisci i čitaoci komuniciraju neposredno, otkrivaju moć Knjige, njeno biblijsko značenje: U početku bješe Riječ i Bog bješe Riječ i Riječ bješe u Bogu, i kroz nju je postalo sve što je postalo.

Pisci i čitaoci su aleksandrinci, poslenici velike Aleksandrijske biblioteke. Knjiga je simbol, višeznačnost i jedna vizija ili tumačenje svijeta. Ona je uspostavljanje istine u djelo koju ni na koji drugi način ne možemo dosegnuti niti pojmiti. Model neponovljivog estetskog doživljaja i intelektualnog razumijevanja.

U antičkom periodu Platon je ljubav prema saznanju uzeo za osnov mudrosti: fileo - sofia, a filozofe smatrao da shodno svojim umnim potencijalima treba da posjeduju najveću političku moć.

Otuda je čitanje složeni proces, duhovno uzrastanje, potraga za smislom. Aktivnost cijele ličnosti, uma, volje i emocija, u postupku kojim se u svijesti recipijenta dovršava umjetničko djelo. U sinergiji između pisanja i čitanja začinje se razumijevanje. Niti se može umnije prozreti tajna života, niti se može dublje shvatiti njegov smisao nego čitanjem. U trouglu Pisac, Djelo, Čitalac odvija se tajanstveni obred, duhovna inicijacija. U prilici smo da produžimo svoja egzistencijalna iskustva idejama Šekspira, Sofokla, Miltona i Njegoša. O vrijednosti knjige i sam Njegoš kaže misleći na Gospoda: "Ti te knjigu držiš mirobitnu..."

Od najstarijih pečatanih knjiga, sumerskih glinenih ploča, egipatskih svitaka, papirusa i pergamenta, knjiga je mijenjala oblik i materijale od kojih je izrađivana, ali ne i misiju. Na glinenim pločama zapisan je ep o Gilgamešu, svjedočeći da je čovjek uprkos svemu poetičko, stvaralačko biće. Važno je pomenuti, 1492. na Obodu je nabavljena štamparska presa, kojom su počele da se štampaju bogoslužbene knjige četrdesetak godina nakon što je Gutenberg, izumio evropsko štamparsko slovo, izmijenivši lice evropske kulture.

Pitanje zašto čitamo spada u red prvorazrednih filozofskih pitanja. Čitamo da bismo shvatili razlog čovjekovog postojanja, logiku međuljudskih odnosa, produbili misao o zagonetnom kriptogramu svijeta. Bez knjiga, naša civilizacija bila bi manje humana nego što jeste. Knjige služe vidljivosti onog što je u svakidašnjem iskustvu nevidljivo. Zato je u poznatom mitu o Vavilonskoj kuli istaknuto da je jezičko nerazumijevanje najviši oblik kazne za čovjeka. Jer je jezik kuća bića.

Umijeće pričanja priča staro je koliko i čovječanstvo. U starim mitovima kod Homera i Hesioda haos se pretvara u poredak. Mitovi su mogući i danas kao u vremenu drevnih civilizlacija.

Dragi čitaoci i poštovaoci Knjige, koji vjerujete u moć Knjige, njenu energiju, gravitaciju: Čitanje je kreacija kao i pisanje, a ne samo pasivno iščitavanje jezičkih simbola. Johan Hjuizinga smatra da homo ludens, čovjek kao biće igre ispoljava svoju sposobnost u umjetnosti, u najfinijoj igri između stvaraoca i čitaoca. Čitanje nije samo registrovanje simbola, već ispitivanje i tumačenje. Čitanje je sloboda. Najvažnije izražajno sredstvo knjige je jezik i zato je ulazak u svijet jezika čitanje, učitavanje i iščitavanje, igra duha sa kojom se ništa u ljudskom svijetu ne da uporediti.

Moć knjige nadilazi vrijeme. U mozaiku svjetske baštine svaka napisana knjiga je dragocjeni dio univerzalne biblioteke. To je most među različitim kulturama, brisanje barijere između različitih epoha, minulih civilizacija, prošlosti i budućnosti. Knjiga je čisti trag duha. Oblik besmrtnosti. Način da izađemo iz horizontale vremena u bezvremenost. Ona je memorija čovječanstva u kojoj je pohranjeno sve što je vrijedno u duhovnoj istoriji. Biblioteke su arhive u kojima se čuva od zaborava sve što je nastalo u književnosti, mitu, religiji i filozofiji. Umjetnost otkriva ono što nas povezuje uprkos razlikama u kulturama i jezicima. I ta prometejska vatra svojom svjetlošću obasjava naš kulturni identitet koji nas dijeli od barbarstva.

Pronalazak pisma je epohalno otkriće, čije značenje sve više razotkrivamo, uprkos digitalizaciji i novim medijima, koji prijete da površnošću u "helderlinovski oskudnom" vremenu objave smrt autoru, ili strašnije smrt njegovom djelu. No, taj dugo najavljivani kraj umjetnosti u evropskoj kulturi nije ugrozio moć pisane riječi, ulogu čitaoca koji sa stanovišta estetike recepcije ima neprikosnoveno mjesto. Zato što je Knjiga moralna savjest vremena, trijumf ljudskog duha nad prolaznošću i ništavilom.

Čitalac je stvaralac koliko i pisac. On postaje sve više nezamjenljivi arbitar umjetničkog djela. Čitanje je produžetak naših čula, najsavršeniji način da preko najvećih umova čovječanstva saznajemo istinu.

Ako izgubimo kult čitanja uništićemo kritičku misao, kreativnost i slobodu. Čitanje je otpor zaboravu. Magija riječi čini da postanemo slobodniji, a naš svijet učinimo svrsishodnijim.

U istoriji homo sapiensa knjiga je antropološki fenomen. One koji čitaju teže je savladati, instrumentalizovati od onih koji to ne čine. Čitanje je katarza ljudskog duha, estetska i etička. Čitamo jer se energijom riječi obnavlja naše izvorno svejedinstvo, početak i kraj, duhovno zajedništvo čovječanstva. Čitanje je čin visoke odgovornosti. Nema identičnog čitanja. Mi ni danas nemamo pametniju liniju odbrane od čitanja. Moć da kroz tekstove, ostajući zagledani u vjekove iza prodremo u zagonetku ispred. Čitanje je estetski ali i moralni zadatak, mogućnost proširivanja egzistencije za mnogostruke i paralelne svjetove. Umjetnost i mit su osjećanja, a nauka i filozofija razum čovječanstva.

Brodski piše u pismu Havelu: "Stvarne promjene u duši naroda nastaju na planu morala koji nalazimo spojen sa djelima velike literature poput Prusta, Kafke, Džojsa, Kamija ili Foknera... Knjige koje ste pročitali učinile su Vas takvim a ne Vaše političko iskustvo..."

Čitanje mijenja, preobražava, usavršava ljudsku ličnost. Iskustvo je kojim se oplemenjuje ljudski karakter, širi saznanje, padaju sve granice među religijama, narodima i kulturama, sve što dijeli i razdvaja, tako osjećamo prvobitnu cjelovitost. Zato svetkujemo knjigu i obred čitanja, tajanstveni ritual koji nam daruje svjetlost prosvijećenosti. Ulazak u svijet knjiga je neponovljivo iskustvo kojim dolazimo do sebe samih. Čitanje je argonautski pohod, u potrazi za zlatnim runom Kolhide u kome nalazimo tajne šifre za otkrivanje zagonetnosti postojećeg.

Zato sintagma "Čitam, dakle postojim" objašnjava ogromno značenje koje knjiga ima za nas. Ona je egzistencijalno važna jer čovjek tako potvrđuje svoje postojanje ne samo kao biološko biće, već biće kulture.

Mi danas živimo u društvu kome globalno prijeti opasnost da postane dio civilizacije spektakla. Spektakl je zamijenio knjigu, misao, ideju. Živimo u svijetu u kome su sredstva obezvrijedila naše ciljeve, podrivajući našu potrebu za slobodom. Knjiga je naš jedino dostojan odgovor. Zbog toga moramo nastaviti da čitamo i pišemo. Da pobijedimo koroziju vremena. U magijskom prostoru knjige ono nemoguće postaje moguće. Umijeće čitanja domete različitih civilizacija čini prisnim našoj svijesti. Knjiga bez morala je nehumana zato što je negacija svih oblika subverzivnih djelovanja prema svemu što poništava ljudsko dostojanstvo.

Čitanje je čin ogromne posvećenosti, aktivnost ne manje značajna od pisanja. To je način da proširimo svoje obrazovne horizonte mislima najvećih duhova naše civilizacije, da stvaramo ljudsku zajednicu prema mjeri čovjeka u čovječnosti.

Završiću riječima Andrića koji je posljednje godine svog života vezao za Herceg Novi: "Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život".

Govor na otvaranju XV međunarodnog sajma knjiga u Herceg Novom, 21. VI 2017.

( Sonja Tomović-Šundić )