AudioStorm najavio novi album: Ako je kvalitet prepoznat, granice ne postoje

Muzikom koju stvara decenijama crnogorski DJ i producent Ognjen Vuković aka AudioStorm obogatio je i osvježio elektronsku muziku scenu, ne samo u regionu već i u svijetu. Tome u prilog govori i činjenica da su njegove trake često puštaju i svjetske zvijezde elektronske muzike, ali i da se njegovi radovi objavljuju za poznate izdavačke kuće.

Nakon dva uspješna albuma koje je objavila izdavačka kuća Bonzai Music, novi projekat “Revelation” naći će se u etru već 21. juna i to pod etiketom Balkan Connectiona. Donosi prema riječima AudioStorma zrelije trake na kojima je naš DJ i producent radio godinama.

O albumu, evoluciji i statusu elektronske muzike, kompromisima za Vijesti priča AudioStorm...

Ognjene, album “Revelation” dugo je nastajao, te si posebno izdvajao trake koje će se naći na njemu. Testirao si ih, slao na “provjeru” svjetskim imenima... Znači li to da od ovog projekta puno očekuješ?

Album je nastao tokom dužeg perioda rada, temeljnog i strpljivog, kao što kažeš odvajao sam posebne trake za njega. Moram da kažem da je ovo bio pun pogodak jer su trake koje su se našle na njemu pažljivo producirane, testirane dovoljno puta, kao i slate najvećim svjetskim imenima house muzike na provjeru. Trake imaju moju stvaralačku zrelost, napredak u radu, u jednom tehničkom i produkcijskom smislu, ali i muzičkom. Što se tiče očekivanja, ona su mač sa dvije oštrice, svedena su na minimum, danas je sve nestabilno pogotovo svijet elektronske muzike koji je potonuo pod talasima hiper-produkcije. Ipak siguran sam da će ovaj album naći put do slušalaca.

Jedan od pionira progresiva, Britanac Nik Voren, odabrao dvije trake od onih koje će se naći na albumu za svoju etiketu. Ipak, odličio si da budu dio albuma. Danas, kao neko ko iza sebe ima iskustvo od preko dvije decenije, koliko znače pozitivne kritike kolega, kao i želja da trake koje stvaraš budu dio njihovih izdavačkih kuća?

Da, legendarni Nik Voren odabrao dvije koje su trebale izaći na njegovom lejblu The Soundgarden, međutim prošlo je isuviše vremena od tog dogovora do realizacije. Ipak je usaglašeno između nas dvojice da budu dio albuma. Podrška od njega traje već godinama, desetak mojih traka je puštao u radio emisijama, kao dio podkasta i naravno u klubovima i na festivalima. Nadam se da će se ta praksa nastaviti, iskreno.

Malo prije si pomenuo da su trake koje će se naći na ovom albumu zrelije. U kojim djelovima se to najviše čuje i kako ti danas zvuče one koje si pravio na početku karijere?

Sazrijevanje je dug put, i kao čovjeka i kao umjetnika. Svakako da nisam bio svjestan koliko je vremena potrebno, ali u upravo u tom neznanju i vremenu je ključ sazrijevanja. Postupak učenja i rada na sebi je mukotrpan i spor, ali ko ima strpljenje i dovoljno voli to što radi, jednog dana će sav taj trud biti vidljiv svima. Rekao bih da neke stare trake su muzički i stilski i dalje svježe, ali tehnički su zastarjele, naravno. Međutim bez lažne skromnosti i dalje neke od njih imaju svoju sopstvenu priču i šmek.

Svoj doprinos na albumu dao je i Stefan Pantović čiji se autorski rad veže za drugačiji žanr. Koliko je nekad dobro angažovati muzičara van svog žanra da presluša ili producira album/traku?

Da, veliku zahvalnost dugujem mom prijatelju Stefanu i njegovim spretnim prstima umiješanim u post-produkciju i mastering koji je maestralno odrađen u njegovom studiju Stivi. Drugi dio pitanja je odličan, kod mene se pokazalo da je to bio jedan da kažem strateški važan potez, s obzirom na Stefanove reference i veliko iskustvo u studiju. Kompozicije zvuče ozbiljno i već su dobile izuzetan feedback od nekoliko svjetski renomiranih portala poput Release Promo, Decoded, Electronic Groove...

Nakon saradnje sa labelima - Bonzai Music, a danas i Balkan Connection, koliko je danas lakše naći izdavačku kuću koja će stati iza tvog rada?

Prva dva albuma su izašli za old school progressive label - Bonzai Music, a ovaj treći izlazi za Balkan Connection. To je inače jedna od najpoznatijih svjetskih etiketa sa koje muziku godinama crpe velikani globalne scene poput Saše, Džona Digvida, Hernana Katanea, Nika Vorena, Denija Hauelsa, Guy J-a i mnogih drugih....on je prvi label sa velike američke distribucije, Proton Music. Iskoristio bih priliku da pomenem glavnog menadžera, Miloša Miladinovića koji je najzaslužniji za sve ove rezultate, kao i da kažem da smo nakon desetogodišnje saradnje ponosni na izlazak ovog albuma.

Ovoga puta odlučio si se da trake ponudiš preko najveće platforme za prodaju elektronske muzike na svijetu - Beatport. Upravo zahvaljujući internetu, radovi umjetnika iz čitavog svijeta lako su dostupni publici, no koliko su trake nastale u maloj Crnoj Gori interesantne ljubiteljima elektronske muzike iz čitavog svijeta, kakva su tvoja iskustva?

Album izlazi 21. juna ekskluzivno na najvećoj platformi za prodaju elektronske muzike na svijetu, Beatport (12.99$) a nakon toga dvije sedmice će biti dostupan u ostalim online radnjama poput iTunes-a, Tracksource-a, Bandcampa, Spotify-a i ostalih. Geografija tu nema poseban značaj. Muzika je univerzalni jezik koji dopire do svakog kutka planete trenutno i samo ako je kvalitet prepoznat - granice ne postoje.

Mnogi producenti idu na sigurno, te će u svojim trakama koristiti djelove nekih zaboravljenih hitova i tako im vratiti stari sjaj. Jesi li i ti imao priliku da eksperimentišeš na taj način i koje bi djelove kojih pjesama koristio?

Inače volim da napravim sopstvenu interpretaciju velikih hitova, sudeći po tome kako su puštani širom svijeta, poprilično uspješno. Pomenuti Nik Voren je vrtio moj remix Vangelisa - “Ask the Mountains”, Hernan Kataneo remix od Žan Mišel Žar - “Arpegiator”, a remix za kultni Depeche Mode - “Enjoy the Silence” (takođe Stefan radio mastering) na mom soundcloudu ima preko 100 000 slušanja, što je za ovaj žanr odlična slušanost.

S obzirom na to da svi DJ-ing kojim se baviš vezuju za plesni podijum, kako znaš da će neka traka koju stvaraš razmrdati publiku, postoji li provjeren recept?

Najbolji odgovor za to je iskustvo. I kao slušalaca i kao performera i kao producenta.

Posljednjih godina sve je više producenata iz Crne Gore čije trake objavljuju inostrane izdavačke kuće i puštaju ih kolege na setovima. Koliko to znači za samu elektronsku scenu?

U Crnoj Gori postoji kreativne energije, pogotovo što se tiče elektronske muzike. Ljudi imaju ideje, stvaraju, ima talentovanih ljudi koji dobijaju podršku i priznanje sa ozbiljnih adresa, bilo od strane velikih imena koji puštaju njihovu muziku na najvećim festivalima i klubovima, bilo od poznatih izdavačkih kuća. Problem je što se to ovdje ne vrednuje na pravi način. Vlasnici festivala i klubova, iako se ugledavši na iste u ozbiljnim zemljama poput Njemačke, Engleske, Holandije, Amerike, ne kapiraju da najveće poštovanje tamo zaslužuju autori, kompletni artisti, producenti. Najbolji primjer za to su talentovani ljudi iz svijeta koji su dosegli ogromnu popularnost i stalno nastupaju, poput Štefana Bodžina, Jan Blomqvista, Rodrigesa Jr, Artbata, Bena Bohmera, Guy J-a, Patris Bumela, itd...kad izađemo iz partijsko-botovskog sistema i u ovom dijelu društvenog života i djelovanja, možemo očekivati napredak.

Sve više festivala koji su nosili prefiks “rok”, a okreću se elektronskoj muzici. No, DJ-evi su uvijek tu da otvore ili zatvore neko veče, eventualno u sklopu festivala bude po jedno veče koje je kompletno posvećeno elektronskoj muzici. Može li se bez ozbiljnih elektronskih festivala očekivati napredak scene? Koliko producenti iz Crne Gore uopšte dobijaju pozive da nastupaju na festivalima po regionu?

Pa, bojim se da ne. Ako pogledamo u komšiluku, jake scene imaju Srbija i Hrvatska baš zato što imaju nekoliko ozbiljnih festivala i legendarnih klubova. To se gradi godinama, kontinuitetom i kvalitetom, nema ništa preko noći. Velika je stvar kad ti u tim zemljama možeš da biraš šta ćeš da slušaš upravo iz razloga što je scena koliko toliko stabilna.

Mi smo imali jedan dobar zalet, međutim nakon korone se sva energija rasula...Smatram da su mnogo bolje sezone bile ranije, a u prilog tome činjenica kaže da smo imali dva regionalno jaka festivala- Sea Dance i Refresh. Šta god mislili o njima, moramo se složiti da su bili jako uporište scene i njen svojevrstan stožer i promoter. Mislim da bi kolege trebale da imaju više poziva jer rade naporno, kvalitetno i sa kontinuitetom. Mi imamo promotera, klubova koji više pozivaju producente i DJve iz regiona nego ljude iz svog grada i zemlje, iako je kvalitet domaćih neosporan. Zašto je to tako, to morate pitati njih. Što se tiče mojih planova, očekujem pozive, već sam dobio iz Beograda, Novog Sada i Zagreba, da se radi promocija albuma, (datumi ću naknadno objaviti na mojim soc. mrezama) kao i uopšteno nova AudioStorm produkcija. Bio sam izuzetno vrijedan u posljednjih godinu dana u studiju, biće čitavo ljeto rezervisano za izdanja, a nadam se isto tako i nastupima.

Kompromisa ima i u elektronskoj muzici

U mnogim žanrovima autori i izvođači moraju biti spremni na kompromis da bi došli do publike. Ima li toga i u elektronskoj muzici?

Znaš, kad bih rekao da toga ima najviše u elektronskoj muzici možda bih bio subjektivan. Svakako da su u proteklih nekoliko godina sve druge stvari došle do izražaja i preskočile samu suštinu, te da sve manje važnije postaje da li je muzika koja se pravi kvalitetna. Ona je definitivno izgubila primarni karakter, dok su na njeno mjesto došle sposobnosti i vještine kao što su ultra brzi i agresivni marketing, bukvalno lažni DJvi, klanovska politika odabira ko će da bude u prvom planu i sa globalnog nivoa, koja se samo spušta na lokalni teren. Nekada kvalitetu nije bio potreban marketing, danas marketingu nije potreban kvalitet, nažalost.

( Marija Vasić )