Lufthanza će servisirati i vojne avione

„Lufthanza-tehnika u potrazi za stručnjacima preuzima mehatroničare iz automobilske industrije“, potvrđuje za DW ekspert za avio-industriju Hajnrih Grosbongard

1594 pregleda0 komentar(a)
Foto: Shutterstock

„Prekretnica“ o kojoj je govorio njemački kancelar Olaf Šolc kada je najavio ogromna ulaganja u Bundesver, neće promijeniti samo njemačku vojsku – već i civilnu Lufthanzu.

Ono što je nekada bilo nezamislivo, sada postaje stvarnost: stručnjaci za održavanje vojnih aviona toliko su traženi da kompanije kao što je Lufthanza-tehnika (LHT) čak pristaju na prekvalifikaciju i usavršavanje radnika iz drugih oblasti. Često se stručnjaci regrutuju iz kompanija koje su radile kao dobavljači djelova, a čiji proizvodi nisu više traženi zbog prelaska na električne automobile.

„Lufthanza-tehnika u potrazi za stručnjacima preuzima mehatroničare iz automobilske industrije“, potvrđuje za DW ekspert za avio-industriju Hajnrih Grosbongard. „Dobro su obučeni i njih prekvalifikuju za aviomehaničare. To je ranije bilo nezamislivo!“

Nakon napada Rusije na Ukrajinu u nove vojne avione se ulažu milijarde dolara. To otvara nove poslovne mogućnosti, a etabliranim kompanijama pruža novi podsticaj za rast. To je slučaj i sa Lufthanza-tehnikom (LHT), koja je nedavno osnovala odjeljenje LHT-Difens. LHT je poslovna jedinica njemačke Lufthanze za održavanje i popravke, brine se o više od 800 klijenata širom svijeta i ima više od 20.000 zaposlenih.

Prekretnica za Lufthanzu

„Prije desetak godina to bi bilo teško zamislivo u Lufthanza-tehnici. Bilo bi teško zamislivo i u koncernu Lufthanza“, ukazuje Grosbongart. „Sektor vojske odnosno odbrane u stvari je oduvijek bio ’bljak’, nešto odvratno.“

Naime, decenijama nakon završetka Drugog svjetskog rata i kolapsa nacističke vladavine terora, u velikim djelovima njemačkog društva bilo je omraženo sve što je imalo veze s vojskom. Iako je njemačka vojna tehnologija u inostranstvu bila tražena, u samoj Njemačkoj, među političarima, ali i u društvu, ta tema je bila kontroverzna. To se promijenilo najkasnije poslije napada Rusije i najave njemačke vlade da će uložiti sto milijardi eura u jačanje Bundesvera. Kancelar Olaf Šolc za to je tada upotrebio termin „prekretnica“.

„Mi takođe doživljavamo svojevrsnu prekretnicu“, kaže Grosbongard, sumirajući debatu o vojsci. Ni za Lufthanzu to više nije tabu-tema: prvi korak podrazumijeva održavanje pet pomorskih patrolnih aviona Boing P-8 Posejdon, koje je njemačka mornarica naručila krajem juna 2021. Pored SAD, Australije, Indije, Velike Britanije, Norveške, Južne Koreje i Novog Zelanda, Njemačka je osmi kupac koji će ove zime uvesti u svoju flotu te Posejdone.

Civilno znanje za održavanje vojnih aviona

„Taj avion je u suštini civilni Boing 737, odnosno potpuno normalan, komercijalni avion, u koji su ugrađeni vojni sistemi“, kaže Grosbongard. A Lufthanza ima mnogo iskustva u održavanju Boinga 737. „Odmah se postavilo pitanje ko to u Njemačkoj može da uradi? Tu se nije mogla zaobići Lufthanza-tehnika, pogotovo što je već uključena poslove održavanja, pa i dizajna enterijera, aviona njemačke vlade.“

I za Bundesver i za Njemačku ima smisla da LHT radi na održavanju, jer bi bilo mnogo skuplje da njemačka vojska obnavlja te kapacitete, pa još da skladišti neophodne rezervne djelove. „Lufthanza može jednostavno da iskoristi ono što joj je već dostupno, a to ima smisla i za tu avio-kompaniju, jer otvara nova radna mjesta u njenom sjedištu u Hamburgu.“

Lufthanza-tehnika uživa odličnu reputaciju u svetu, naglašava Grosbongard. „Kako to kažu Amerikanci, LHT je gorila od 800 funti na tržištu održavanja komercijalnih aviona. To znači da je Lufthanza-tehnika apsolutno u vrhu u svijetu kada je u pitanju tehnička podrška za komercijalne avione, njihove motore i sve potrebne komponente. Na tu poziciju se ne stiže tek tako.“

Na vidiku su i helikopteri

Sredinom maja njemački ministar odbrane Boris Pistorijus bio je u posjeti američkoj kompaniji Boing u Filadelfiji, koja je, pored porudžbine za mornarički avion Posejdon, od Njemačke dobila i porudžbinu za 60 teških transportnih helikoptera CH47-F Činuk. Lufthanza i tu želi da učestvuje u održavanju i nabavci rezervnih delova.

LHT bi da učestvuje i u održavanju 35 stelt-bombardera F-35 američkog proizvođača Lokid koje je naručilo nemačko ratno vazduhoplovstvo. A ako NATO u narednih nekoliko godina zamijeni svoj radarski avion Avaks novim tipom E-7, šef Luftahza-tehnike Zeren Štark smatra da se i tu otvaraju šanse.

„Već decenijama je dio našeg DNK da se u najkraćem mogućem roku obučimo za servisiranje novih aviona i njihove tehnologije“, rekao je menadžer LHT za list Handelsblat. „Tako bismo u Hamburgu, u bliskoj saradnji s Boingom, mogli i da modifikujemo civilni Boing 737 u NATO-avion E-7“, naglasio je Štark.

Poslovi za stručnjake i to u Njemačkoj

Upravo to je ono što je posebno u novom poglavlju koje LHT otvara. Ovog puta nova radna mjesta se ne otvaraju u poslovnim jedinicama Lufthanza-tehnike na Malti, u Sofiji ili Manili – već u Njemačkoj.

I Hajnrih Grosbongard smatra da je podnošenje zahteva za održavanje novih radarskih aviona NATO, pametan potez. LHT i tu može da iskoristi svoje iskustvo sa civilnim avionima Boinga. Model-naslednik Avaksa, E-7, baziran je na civilnom Boingu 737. „Kada jednom dobijete priliku da uđete na to tržište, postoji dodatni potencijal za poslovne naloge unutar NATO“, kaže taj avio-stručnjak

Šef LHT Zeren Štark ima ambiciozne planove: on očekuje se da će do 2030. prodaja da poraste sa 6,5, na više od deset milijardi eura, a profit sa sadašnjih nešto manje od 630 miliona, na preko milijardu eura. Ti ciljevi jesu ambiciozni, ali vjerovatno nisu nerealni.

„Smatram da postoje veoma dobre šanse da Lufthanza-tehnika počne da djeluje kao generalni izvođač za američke programe“, citiran je u Handelsblattu stručnjak za vazduhoplovstvo Majkl Santo iz konsultantske firme „HiZ“. Ali, prema mišljenju Grosbongarda, malo je vjerovatno da će LHT u budućnosti da servisira i nešto drugo, osim tehnologije i motora za vojne avione. „Lufthanza-tehnika nikada neće ući u tehnologiju oružja, jer za to nije stručna.“

On smatra da će LHT za to pronaći partnere. „Lufthanza-tehnika bi tada bila glavni izvođač i brinula bi se samo o motorima i avionima, a za sve što ima veze s elektronikom oružja, samim oružjem ili radarskim sistemima, pobrinuo bi se partner.“