Otvorena izložba fotografa Krsta Vulovića i Filipa Popovića: Boka Kotorska je kulturna riznica
Crnogorski fotograf Krsto Vulović jedan je od autora izložbe “Koracima predaka, taktom kola sv. Tripuna i glasom Malog admirala” koja je otvorena u Tivtu
Bogata istorija, sadašnjost i budućnost bokeljskih Hrvata predstavljena je kroz 20 impresivnih fotografija autora Krsta Vulovića i Filipa Popovića na izložbi “Koracima predaka, taktom kola sv. Tripuna i glasom Malog admirala” koja je u petak veče otvorena u Tivtu.
Upravo ove fotografije nastale su zahvaljujući projektu “Putevima bokeljskih Hrvata” zahvaljujući kojem je Vulović zajedno sa kolegom Popovićem zabilježio Bokelje u raznim prigodama. Ujedno je kroz objektiv uspio da dočara i svu ljepotu bokeljske nošnje i odore bokeljske mornarice, a o tome šta ga je najviše inspirisalo tokom snimanja fotografija i na koji način je istu želio da predstavi u razgovoru za “Vijesti” kaže:
“Najviše me inspirisala pomisao na to da ispred sebe imam viševjekovnu tradiciju. Krajem 2021. godine Bokeljska mornarica biva uvrštena na UNESCO listu svjetske nematerijalne kulturne baštine i tako postaje prvo nematerijalno kulturno dobro iz Crne Gore upisano na toj listi. Pokušao sam da aktivnosti Mornarice predstavim iz dokumentarnog ugla, pustio sam da se stvari odvijaju bez mog uticaja, kao da nisam tu, da bih onda prikazao kako to izgleda iz moje vizure”, objašnjava Vulović.
Pripreme su ključne za svaki projekat, pa iako mu je kao Bokelju istorijat Bokeljske mornarice bio poznat, Vulović je istraživao detaljnije kako bi ušao u srž samog zadatka koji mu je bio postavljen. Poznavanje lokalne istorije i lokalne kulture olakšalo mu je posao, ali mu je dodatno istraživanje omogućilo bolje razumijevanje specifičnosti Bokeljske mornarice i njihovih tradicija.
“Odrastao sam uz kolo Bokeljske mornarice i taktove kola sv. Tripuna, ali sam tek u posljednjih nekoliko godina detaljnije upoznat sa funkcionisanjem i organizacijom iste. Mornarica je kroz svoju istoriju bila uz grad Kotor u njegovim najtežim trenucima. Jedna od takvih je bio 15. aprila 1979. godine, kada se igralo kolo među ruševinama na glavnom gradskom trgu, nakon katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio cijelo primorje. Neko je morao izaći među ljude i podići im moral. Bilo je izazovno uzeti u obzir cijeli istorijat i tradiciju koja se proteže od dalekog IX vijeka, ali to je ujedno i ono što me podstaklo da izguram ideju do kraja”, otkriva sagovornik “Vijesti”.
Uprkos zadatoj temi, umjetnička sloboda nije bila ograničena, što mu je omogućilo da kreativno pristupi projektu. Kroz slobodu izražavanja uspio je da prenese autentičnost i emocije bokeljskih Hrvata, istovremeno ostajući vjeran istorijskim i kulturnim elementima.
“Izložba fotografija se organizuje u sklopu projekta Putevima bokeljskih Hrvata. Od trenutka kada me je autor projekta, Toni Dabinović, kontaktirao i predstavio ideju o realizaciji iste, dato mi je potpuno povjerenje da odgovorim na temu onako kako je ja doživljavam. Zahvaljujem se Toniju i cijeloj ekipi koja je pronašla prostor za ovu priču i omogućila da izložba bude postavljena prvo u Zagrebu krajem aprila, a onda i sada u mom rodnom Kotoru”, sa ponosom ističe Vulović.
Autori izložbe Popović i Vulović nijesu se trudili da njihovi radovi budu usaglašeni. Naprotiv, izabrali su različite pristupe, a samim tim i način da prikažu iz različitih uglova ljepotu bokeljske nošnje i Bokeljske mornarice. No, to ipak nije uticalo na kompletnu kompoziciju same izložbe.
“Kolega Filip je odradio sjajan posao prikazavši ljepotu bokeljske nošnje kroz portrete članova Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice. Moj pristup je bio drugačiji, duže vrijeme sam pratio aktivnosti Mornarice i tako vremenom gradio foto arhivu. Najzanimljivije fotografije su nastale tokom Tripundanskih svečanosti, kada Mornarica igra kolo ispred Katedrale Svetog Tripuna, zaštitnika grada Kotora. Spajajući ta dva pristupa nadopunili smo jedan drugog i zaokružili priču, što se moglo vidjeti i po reakcijama ljudi na otvaranju izložbe”, kaže Vulović.
Za fotografije pozirali su mu ljudi bez iskustva, a ne profesionalni modeli. Međutim upravo ta autentičnost koje nose fotografije i zabilježeni trenutak kojim je uspio da ispriča priču dalo je fotografijama posebnu čar.
“Na fotografijama su prikazani članovi Mornarice koji učestvuju u njenim aktivnostima ne zato što to moraju, već jer to žele. Zbog toga te fotografije nose veću težinu, jer je na njima prikazana istina, situacije kakve se ne mogu inscenirati. Jedna takav trenutak je zabilježen prilikom prvog oblačenja Malog admirala u nošnju Bokeljske mornarice. Ako se još uzme u obzir da Malom admiralu u tom procesu pomaže dugogodišnji član Mornarice, koji je ujedno i njegov otac, takvu emociju ne bi mogao da prenese niko osim samo nijh dvojica”, prisjetio se Vulović koji smatra da je veoma bitno i kroz ovakve projekete čuvati kulturnu baštinu Boke Kotorske.
“Boka Kotorska je kulturna riznica. U Boki je značajan broj kulturno-istorijskih spomenika koji procentualno čine veliki udio kulturno-istorijske baštini cijele Crne Gore. Ovakvi projekti su važni jer služe da nas podsjete da nismo tu od juče, biće svijeta i nakon nas. Strah me je samo da se ne trudimo dovoljno da ostavimo nešto iza nas kako bismo u daljoj budućnosti bili pominjani po dobru, nego čak i da uništavamo ono što je sa nama od davnina”, zaključuje Vulović.
( Marija Vasić )