Snimanje “Crne trube” bio je junački podvig

Snimanje debitantskog dugometražnog igranog filma “Crna truba”, reditelja Bojana Stijovića, po scenariju Stefana Boškovića, bio je svojevrstan junački podvig, s obzirom na vanredno teške okolnosti, kazao je reditelj i istakao da je zahvaljujući zajedničkim naporima i želji, sve realizovano po planu.

Film je nastao u produkciji kuće Cut-Up d.o.o. iz Podgorice, a nakon 20 dana na lokacijama na Grahovu i okolini, snimanje je završeno protekle sedmice.

Autorski tim čine: direktor fotografije Dušan Grubin, dizajnerka produkcije Dijana Vučinić, kostimografkinja Lina Leković, snimatelj zvuka Bojan Palikuća, šminkerka i maskerka Vesna Bijelić, dok su producenti Veliša Popović, Stefan Bošković i Vladan Anđelković, a direktor Filip Poleksić.

Kad život hladno pokaže da je iznad tebe

“U fokusu radnje je poznati pisac Maksim Grahovac koji se nakon 10 godina u inostranstvu vraća u rodno mjesto, s namjerom da posjeti brata i dogovore se oko imanja koje im je ostalo u nasljedstvu. Maksim i Niko dugo nisu bili u kontaktu i njihov odnos je vremenom postao krajnje distanciran i hladan. Na putu za Grahovo Maksim slučajno udara čovjeka autom. Uplašen i u stanju šoka, Maksim bježi s mjesta nesreće. Suočen sa činjenicom da sam ne može da riješi problem u kom se našao, Maksim se povjerava Niku i traži od njega pomoć da zajedno pođu na mjesto nesreće i saznaju šta se desilo”, opisano je u saopštenju Filmskog centra Crne Gore.

Stijović je kazao da je inspiraciju crpio iz svog života i iskustva, što je rezultiralo ozbiljnim radom.

“Odnos dva brata je polazište priče, ali i samo jedna od bitnih stvari o kojima ostvarenje govori. Ono što me je konstantno opsijedalo u ovoj ideji je određena tačka u kojoj ti se pojavi život i hladno ti pokaže da je iznad tebe, tvojih uvjerenja i svega što si do tog trenutka pažljivo pleo i planirao. To je možda i najvažnija tačka ovog filma, jer nakon tog događaja za junaka izvire nova realnost, nešto za šta se nije pripremao. Jedino što imaš kao izbor je da nastaviš ili da se zaustaviš”, ispričao je on.

Scenarista i producent Bošković dodao je da je ta priča za njega veoma važna i lična, iako je izmještena iz prostora doslovne identifikacije.

“Ovo je, prije svega, meni poznata porodična drama, ali i priča koja se bavi prirodom pisanja, gubicima i onim što je vrijedno spašavanja. Od samog početka sam želio da u ovom projektu ne budem samo pisac koji je predao scenario drugom u ruke. Na taj način sam ga i pokrenuo i pozvao Bojana da režira, prvenstveno jer smo prijatelji i jer dobro poznaje prirodu ovog teksta, pa smo tako bili prilično sigurni da možemo da se uhvatimo u koštac s njim jer je izazovan, pun različitih svjetova i neprestano se otima”, rekao je Bošković.

Napravili ozbiljnu stvar

Glumačku ekipu čine: Momčilo Otašević, Marko Janketić, Milica Janevski, Srđan Grahovac, Gorana Dragašević, Ratka Mugoša, Strahinja Bubanja i drugi.

Janketić je istakao da je scenario temelj svakog dobrog filma, pa tako i ovog.

“Scenario koji je napisao Stefan Bošković je jedna uzbudljiva i napeta priča, obračun između dva brata, potpuno različita, a zapravo veoma slična. To je i psihološki triler, i crna komedija, ali i velika drama koja zadire u mentalitet crnogorskog društva. Reditelj se zajedno sa direktorom fotografije Dušanom Grubinom odlučio za zanimljiv i neobičan koncept slikanja (snimanja) i, čini mi se da je upravo to, ali i način na koji je radio s glumcima, ključan za ovu filmsku priču”, istakao je on.

Otašević je saradnju s rediteljem opisao kao odličnu, snimanje kao “fenomenalno iskustvo”, a pred sami kraj snimanja shvatio je da su, kaže, napravili ozbiljnu stvar.

“Bojan Stijović i Dušan Grubin pristupili su ovom projektu izuzetno hrabro. Uzimajući u obzir okolnosti u kojima je film nastajao, ograničeni budžet, vrijeme za koje smo uspjeli da ga snimimo, način na koji su snimali, način na koji smo radili, lokacije..., sve se poklopilo. Čak nas je i vrijeme dobro poslužilo... Dao sam sve od sebe, svi smo pružili svoj maksimum, nemamo za čim da žalimo, a sada nam ostaje da s uzbuđenjem čekamo premijeru”, poručio je popularni glumac.

Obojici je posebno značajno to što su radili u Crnoj Gori - Otaševića dugo nije bilo, a Janketića je u posljednje vrijeme sve više...

“Presrećan sam što sam snimao film kod kuće, čini mi se nakon četiri godine. Nadam se da do sljedećeg neće proći toliko”, kazao je Otašević, a Janketić dodao:

“Za mene je vrlo važno što sam imao priliku da učestvujem u stvaranju ovog filma, prije svega jer snimam u Crnoj Gori, jer je to priča o ljudima u Crnoj Gori, ali i zbog toga što je to prvi dugometražni film Bojana Stijovića, film za koji imam osjećaj da će biti jako važan”, ocijenio je on.

Inflacija pojela budžet, zajednička želja presudila

Stijović je kazao da je sve vrijeme bila prisutna snažna zajednička želja i strast da se film iznese na zamišljeni način, uprkos okolnostima koje im često nijesu išle u korist. U svim sektorima je nedostajalo ljudi, ali je ekipa dala sve od sebe, kaže reditelj i dalje objašnjava samo neke od izazova s kojima su se suočili.

“Vjerujem da smo zaista uradili junački podvig, za koji ni mi do kraja nismo vjerovali da je moguć. Da krenem samo od činjenice za koliko dana smo snimili film, načina na koji smo organizovali produkciono zahtjevne scene sa stotinu statista, neprestane adaptacije prostora, a u svakom trenutku smo osjećali konstantan pritisak mizernog budžeta koji u svakoj narednoj odluci djeluje manji i manji. Prošlo je nekoliko godina otkako je počelo naše putovanje, ali ono što je meni suštinski bilo važno jeste da nikada ne odstupimo od jezgra djela. Borio sam se zajedno s ostalim saradnicima, prije svega sa Stefanom Boškovićem, da održimo najvažniju stvar - jezgro. U tom smislu smo opstali i završili kako smo i planirali”, rekao je Stijović, a potvrdio i Bošković.

“U nekoliko navrata nalazili smo se na prekretnici, da li film snimamo ili ne. Mijenjali smo koncepte, probali da nađemo put iz toliko uglova, a da ne pravimo kompromise. Veliki problem je predstavljalo vrijeme u kojem se batrga gotovo svaki naš film. Sredstva koja jedva organizuju snimanje su nakon nekoliko godina (od kada smo ih dobili) usred inflacije, postala sredstva koja ne mogu da organizuju ni šest snimajućih dana. Morali smo da pronađemo toliko alternativnih metoda da se film snimi i realizuje, a da to bude u zdravoj atmosferi, jer ga u suprotnom sigurno ne bismo sproveli”, rekao je scenarista i producent i konstatovao da je nakon svega urađen dobar i pošten posao, ali nikad više ne bi radio u sličnim okolnostima.

( Jelena Kontić )