Italijanka koja je puštena iz pritvora nakon što je izabrana za poslanicu u EP: Ne smijemo dati prostor nacizmu

Salis je u Mađarskoj optužena za pokušaj fizičkog napada i članstvo u ekstremističkoj ljevičarskoj organizaciji, za što joj je prijetila potencijalna kazna zatvora od 11 godina

2321 pregleda0 komentar(a)
Mogućnost velike kazne je uplašila: Ilarija Salis, Foto: REUTERS

Italijanska aktivistkinja koja je oslobođena iz kućnog pritvora u Mađarskoj nakon što je izabrana za poslanicu u Evropskom parlamentu izrazila je zahvalnost glasačima koji su joj vratili slobodu i obećala da će nastaviti da se bori za prava zatvorenika i protiv uspona neofašističkih grupa u Evropi, piše Gardijan.

Slučaj Ilarije Salis, učiteljice iz Monce, izazvao je bijes i diplomatske proteste u Italiji kada je u januaru izvedena pred sud u Mađarskoj u lancima. Ona je bila uhapšena skoro godinu dana ranije na kontrademonstracijama protiv neonacističkog skupa u Budimpešti i optužena za pokušaj fizičkog napada i članstvo u ekstremističkoj ljevičarskoj organizaciji, za što joj je prijetila potencijalna kazna zatvora od 11 godina.

Optužbe, koje je negirala, nisu bile odbačene, ali joj je Salis dobila imunitet od gonjenja nakon što je izabrana za evropsku poslanicu ispred Zelene i live alijanse u Italiji, koja je osvojila 6.8 odsto glasova na evropskim parlamentarnim izborima prošlog mjeseca. Vratila se u svoj rodni grad 17. juna, na njen 40. rođendan.

"Razmišljala sam o mnogim mogućim ishodima, ali ovo što se zapravo desilo je prevazišlo moju maštu. Vjerujem da mnogi od onih koji su glasali za mene su to uradili jer su iskreno bili zabrinuti zbog uspona krajnje desnice i dijelom su željeli da podrže kandidata koji je otvoreno antifašista", kazala je ona Gardijanu.

Ona je upozorila da njen slučaj nije okončan.

"Zapravo, nadala sam se da će se sve završiti mnogo brže. Da budem precizna, i dalje je prerano pričati o ishodu, jer je suđenje zaustavljeno za period dok sam poslanica Evropskog parlamenta, dakle pet godina. Osim toga, mađarske vlasti mogu tražiti ukidanje imuniteta", kaže ona.

Salis je provela 15 mjeseci u pritvoru prije suđenja, u zatvoru za koji kaže da je pun pacova i buba, gdje joj nije bilo dozvoljeno da se okupa danimai i gdje joj je nedostajala hitna medicinska pomoć. Puštena je u maju u kućni pritvor kad je njeno suđenje počelo.

Ona je postala meta mržnje mnogih ekstremista, u Budimpešti su osvanuli murali koji prikazuju njenu smrt vješanjem, a krajnje desni militanti su na Telegramu pisali da žele da je "smjeste u invalidska kolica".

"Bio je to jako težak period, iskustvo koje me je stavilo na test i nisam se još u potpunosti oporavila. Mogućnost tako velike kazne, potpuno neproporcionalne optužbama, uplašila me, a i dalje me prilično plaši. Sjećam se kad su moji roditelji došli u posjetu, čudili su se da li bi i dalje bili živi deset godina kasnije.

Ako postoji ikakav pozitivan aspekat, to je da sam pronašla veliku snagu u meni koja mi je omogućila da preživim najmračnije trenutke. Snagu koju je njegovala solidarnost koju sam osjećala dok sam tamo i kako raste van tih zidova. Ljubav onih koji su brinuli za mene i onih koji su me podržavali iako me nisu znali pomogla mi je da pružim otpor i to je bila mnoja snaga. Taj osjećaj je bez sumnje mnogo veći od mržnje. Imala sam sreću da sam imala podršku zajednice oko mene, a veoma je važno osigurati da se niko ne osjeća usamljenim", objašnjava ona.

Italijanski mediji sugerišu da je Salis bila suočena sa zahtjevima mađarske vlade koja je njeno izručenje uslovljavala podrškom Rima Mađarskoj u Evropskoj uniji. Njen otac ranije je izjavio da se plaši da će njen slučaj eksploatisati ne samo oni u Mađarskoj, već pojedini i u Italiji.

Mateo Salvini, zamjenik predsjednika Vlade Italije i lider krajnje desničarske partije Liga, više puta je kritikovao Salis, tvrdeći da je ona članica grupe koja je 20117. oštetila objekat koji je koristila njegova partija u Monci. Međutim, tokom skoro godinu dana njenog pritvora, sve dok nije izašla pred sud u lancima, o slučaju Salis se malo znalo u njenoj domovini.

Dok nije izvedena pred sud u lancima, o njenom slučaju se malo znalo: Ilarija Salis pred novinarimafoto: REUTERS

"Uslovi u kojima sam se našla u pritvoru nisu mi dozvoljavali da imam realnu percepciju tih dinamika, već samo senzacija. Kasnije sam shvatila da je moja situacija, kad je počela da dobija značajnu medijsku pažnju, ambivalentna. Sa snažnom političkom konotacijom koju je moj slučaj imao, sa jedne strane aspekat zaštite tokom moje svakodnevnice u zatvoru je unaprijeđen - recimo, od tad sam mogla da vidim doktora, stražari su počeli da me poštuju, ćelija je bila manje natrpana i slično. Sa druge strane, plašila sam se da će me koristiti za interese koji nemaju veze sa mojom situacijom", objašnjava aktivistkinja i novopečena evropska poslanica.

Salis je kazala da je italijanska vlada mogla uraditi više po pitanju njenog slučaja.

"Nisam mogla, a da ne primjetim užasan stav partije Liga, ali me to nije iznenadilo. Taj stav jasno sumira nedostatak vizije ove partije, čija je glavna namjera izgleda da sije mržnju. Jednostavno rečeno, vjerujem da oni nisu sposobni da se na pravi način bave ozbiljnim pitanjima", smatra ona. Salis namjerava da svoju poziciju evropske poslanice koristi kako bi se borila za prava zatvorenika.

"Namjeravam da nastavim da se bavim za prava zatvorenika u Evropi, fokusirajući se posebno na zatvore u Italiji i Italijane koji su zatvoreni u inostranstvu, jer to su situacije gdje mogu da imam veći uticaj", kazala je ona. Odgovarajući onima koji smatraju da je njena kandidatura bila samo način da izbjegne zatvor, Salis kaže da je već krenula da se bori za zatvorenike i da su vrijednosti kao što su solidarnost i jednakost osnova njene politike.

"U Italiji sam već počela da ukazujem na problem stanovanja, krizu stanovanja, visoke rente, koje u gradu gdje živim Milanu predstavljaju veoma ozbiljan društveni problem. Želim da ovo radim i na evropskom nivou", ističe ona. Aktivistkinja smatra i da antifašizam mora biti kolektivna odgovornost.

"Moja posvećenost biće usmjerena i na hitnu akciju protiv operacija neonaci i neofašističkih organizacija, kao i na dugoročno poboljšanje materijalnih uslova života ljudi i promovisanje nove popularne antifašističke kulture. Ako bi trebalo bilo kakvu lekciju da naučimo iz evropskog iskustva sa nacionalizmom i nacizmom u 20. vijeku, to je da ne smijemo da omogućimo bilo kakav prostor ovim ideologijama", zaključuje ona.